Problem potrošnje i cijene plina, istaknut na Božićnoj konferenciji Ine, ta će kompanija sve manje moći podnositi, pa će se morati umiješati država koja će odrediti kome će potrošnja biti reducirana. Kako stoji činjenica da su hrvatski građani iz dana u dan sve siromašniji jer cijene rastu a plaće stagniraju, stoji i druga da je Hrvatska među zemljama s najnižom cijenom plina. Prema eurostatu, prosječna cijena prirodnog plina za kućanstva s PDV-om u prvom polugodištu ove godine u Hrvatskoj je iznosila 2,04 kune po prostornom metru, i bila je niža od prosječne cijene u zemalja EU-27 za 44 posto (u EU-25 za 45%, te u EU-15 za 47%).

Skup uvoz
To najviše pogađa Inu, jedinog domaćeg dobavljača plina, koja je primorana kupovati uvozni plin po skupljoj tržišnoj cijeni, a u Hrvatskoj ga prodavati po nižoj. Kako Ina više nije većinski državna, već privatna tvrtka s dionicama na burzi, primarni zadatak Uprave je osigurati zaradu dioničarima, no zbog još velikog vladinog vlasničkog paketa (44 posto) održati i socijalni mir u državi. Sve teži balans između tržišta i socijale Ini bi mogla riješiti država, i to na način da resorno ministarstvo odluči kojeg će velikog potrošača isključiti, te da sastavi novi, pravedniji sustav za određivanje prodajne cijene prirodnog plina za tarifne kupce, među kojima su i kućanstva. Prema postojećem tarifnom sustavu, Inina dobavna cijena plina iznosi 1,07 kuna po prostornom metru, a distributivna cijena za krajnjeg korisnika 2,2 kune po kubiku, što je 50 posto više od dobavne cijene. Od ukupnih 2,2 kune, Ini za dobavu tako pripada 1,7 kuna, Plinacru za transport 12 lipa, porez državi 0,3976 kuna, dok distributeri uzimaju marže od 0,32 do 0,665 kuna. Za skladištenje plina pak ne odvaja se ni lipe pa doista nije jasno čime bi Ina trebala platiti gradnju novog podzemnog skladišta Okoli II, kapaciteta 500 milijuna prostornih metara plina, ili regionalnog skladišta Beničanci, kapaciteta 2,5 milijarde kubika. Zbog svega toga Ina je danas u dosta teškoj situaciji. Ima niz velikih projekata, za čije su ostvarivanje potrebna velika financijska sredstva. Kako za sve projekte nema novca, morat će se odlučiti kojima od njih će se dati prednost i kako će ih se financirati. Što se tiče velikih potrošača, činjenica je i da Kutinska Petrokemija od 2002. do danas plaća istu cijenu prirodnog plina. U Ini stoga drže da Regulatorna agencija mora dobro razmisliti u kojem području treba intervenirati ili će to napraviti kada sve kompanije budu privatizirane i kada budu ostvarivale velike profite. Predsjednik uprave Ine istaknuo je da vlasništvo ne smije utjecati na to kako kompanija funkcionira, dapače, “da bi tvrtke u većinskom državnom vlasništvu morale imati iste uvjete poslovanja kao i svi privatni gospodarski subjekti”.

Nacionalni interesi
Trenutak je da Vlada razmisli o načinu upravljanja s udjelima u kompanijama u kojima ima manjinske udjele, a koje su važne za državu, za zaštitu nacionalnih interesa, možda putem posebnog investicijskog fonda ili holdinga, čiji je zadatak uvećavati vrijednost tvrtke i dividende njezinim vlasnicima – mišljenje je Inina čelnika. Posljednjih godina Ina je svjesno u dogovoru s Vladom usporila rast cijena energenata kako bi domaćoj industriji dopustila da se prilagodi i pokuša racionalizirati svoju proizvodnju i potrošnju energije. “Naša je industrija shvatila da je energija što je troši jeftina i nema bitnih pomaka u racionalizaciji njezine potrošnje”, kazao je Dragičević. U igru stoga, drže u Ini, mora ući drugi element koji radikalno pomaže da dođe do racionalizacije potrošnje, a to je odgovarajuća cijena energenata. Stoga bi Vlada trebala razmotriti druge mogućnosti za sve one kojima je jeftina energija uistinu potrebna kako bi socijalno ugroženi građani energiju mogli kupiti povoljnije.