Prema rezultatima novog istraživanja mnoge tvrtke su u opasnosti da ne ostvare prednosti koje inače proizlaze iz mobilnog rada i to zbog zapošljavanja krivih osoba na takva radna mjesta, lošeg upravljanja i osiguravanja neodgovarajućih komunikacijskih resursa. Loše upravljanje pogotovo može imati ozbiljne posljedice za uspjeh mobilnog radnika pri čemu i premalo i previše komunikacije ima negativan učinak. Nedostatak redovitog komuniciranja može dovesti do više razine stresa i osjećaja izoliranosti, dok preveliko uplitanje može stvoriti osjećaj nepovjerenja. Ova saznanja vrlo su važna uzmemo li u obzir činjenicu da će do 2009. godine mobilni radnici predstavljati jednu četvrtinu radnog stanovništva, prema predviđanjima analitičke kuće IDC. Istraživanje koje je naručila kompanija Cisco, pod nazivom “Razumjeti i upravljati mobilnom radnom snagom”, a koje su proveli stručnjaci za psihologiju rada iz konzultantske kuće Pearn Kandola, bavi se poslovnim i međuljudskim izazovima mobilnog rada. Istraživanje otkriva dominantne karakteristike učinkovitih mobilnih radnika, analizira kulturološke utjecaje na mobilni rad i navodi najbolje prakse upravljanja, ističući specifične izazove koji su stavljenji pred mobilne radnike. “Rukovoditelji ne bi smjeli napraviti tipičnu pogrešku da se ponašaju prema mobilnim radnicima kao prema drugim zaposlenicima koji svoj posao obavljaju u uredima tvrtke. Moraju biti uspješni komunikatori koji grade dobre odnose te njihov stil upravljanja mora biti fleksibilan kako bi se prilagodio različitim osobnostima unutar radnog tima. Pored toga, organizacije moraju mobilnim radnicima osigurati odgovarajuće alate i resurse, pružajući im istu razinu konektivnosti kakvu imaju djelatnici u uredima tvrtke”, kaže Stuart Duff, stručnjak za psihologiju rada u konzultantskoj kući Pearn Kandola i autor izvješća o provedenom istraživanju. Istraživanje se odnosilo na pet regija: Zapadnu Europu, Rusiju i Zajednicu Nezavisnih Država; Srednju i Istočnu Europu; Bliski Istok i Afriku; te Latinsku Ameriku i Karibe. Kulturološki gledano, distribucija mobilnih radnika znatno varira unutar Zapadne Europe. Primjerice, velika je razlika u prihvaćenosti mobilnog rada u sjevernim i južnim krajevima. Taj postotak varira od 46 posto u Nizozemskoj i 45 posto u Finskoj do 17 posto u Španjolskoj i 8 posto u Portugalu. U državama u nastajanju ili u razvoju, gdje penetracija mobilne tehnologije daleko nadmašuje fiksnu komunikaciju, nailazimo na plodno okruženje u kojem se lako može preskočiti jedna tehnološka stepenica i uvesti praksa mobilnog rada. Međutim, istraživanje je otkrilo da dok države na Bliskom Istoku i nekim dijelovima Afrike već osjećaju prednosti koje proizlaze iz mobilnog rada, dok druge države kao što su Argentina, Brazil i Meksiko, u kojima prevladava kultura dijaloga koja preferira komunikaciju licem u lice, sporije prihvaćaju mobilni rad. U tim državama samo velike kompanije osiguravaju uvjete za ostvarenje mobilnog rada.