Stopa zaposlenosti stanovništava u dobi od 15 do 64 godine u Hrvatskoj iznosi 55 posto, što je jedna od najnižih stopa u usporedbi sa zemljama članicama EU. Željko Mrnjavac s Ekonomskog fakulteta u Splitu objašnjava da to pokazuje označava koliko su neiskorišteni radni resursi, a time se otvara i pitanje realnosti stope nezaposlenosti kao pokazatelja gospodarskih aktivnosti. “Pokazuje se da nam nezaposlenost nije toliko velika koliko nam je niska zaposlenost. Međutim, kad je tako niska zaposlenost, ljudi se niti ne deklariraju da su nezaposleni, pa ostaju kod kuće, produžuje se školovanje i slično”, kaže prof. Mrnjavac.

Nepuno radno vrijeme
Po visini stope zaposlenosti Hrvatska se nalazi na začelju ljestvice, smještena je između Bugarske (55,8 posto) i Malte (53,9 posto), a na samom dnu su Poljska i Turska. S druge strane, jednu od najvećih stopa zaposlenosti ima Austrija (88,6 posto), koja je europski lider u “fleksibilnim” otpuštanjanjima i gdje se ugovor o radu otkazuje se bez navođenja razloga. Visokim stopama zaposlenosti stanovništva izdavajuju se nordijske zemlje i Nizozemska (73,2 posto) koja ima daleko najveći udio zaposlenih s nepunim radnim vremenom. Tamo ukupno 46 posto zaposlenih radi u nepunom radnom vremenu, a tako radi čak 75 posto žena. Hrvatska nije dobro pozicionirana ni gleda li se visina stope zaposlenosti stanovništva srednje dobi, od 25 do 40 godina, a koje je najprodroduktivnije. Najviše stope zaposlenosti bilježe Island (88 posto), te Danska, Švedska i Slovenija (84 posto). Na dnu ljestvice nalaze se Turska, Malta i Poljska, a Hrvatska je, sa 72 posto, nešto bolja od njih. Sa stopom zaposlenosti od 55 posto (uključuje i rad na crno) Hrvatska ne može ostvarivati gospodarski rast od sedam ili osam posto, tvrdi ravnatelj HUP-a Đuro Popijač. U HUP-u su, tako navodi, izračunali da će hrvatskom gospodarstvu u sljedećim godinama, a za koje se licitiraju visoke stope gospodarskog rasta, nedostajati oko pola milijuna radno aktivnog stanovništa. “U uvjetima sve viših stopa rasta, a da bi se ostvarivale, morat će se podići stopu zaposlenosti na više od 60, pa ovisno čak i do 65 posto. U sljedećih nekoliko godina trebat će nam oko 500.000 ljudi raspoloživih na tržištu rada, a posebice će nedostajati kod pojedinih branši. Jednu od poluga da se to izvede predstavljaju izmjene radnog zakonodavstva s ciljem fleksibilizacije radnog odnosa, a ostale se tiču definiranja imigrantske radne politike te mjera Vlade koje će fleksibilno tržište rada učiniti podnošljivim putem revizije socijalne politike i proaktivnom ulogom sustava zapošljavanja”, objašnjava Popijač.

Pretjerana zaštita
Hrvatska udruga poslodavaca od predstojećih promjena radnog zaknodavstva očekuje umanjenje njegove rigidnosti sukladno europskim sustavima, uz istodobno povećanje sigurnosti za radnike u smislu stvaranja pretpostavki za povećanje zapošljivosti i sigurnost prihoda između dva zaposlenja te održivost socijalnih fondova. HUP-ovci polaze od potreba za promjenom postojećeg pravnog okvira koji nema adekvetan odgovor na brze tehnološke promjene, povećanu konkurenciju uzrokovanu globalizacijom, promjenama u potražnji za radnicima i značajnim rastom uslužnog sektora. S nizom okolnosti koje iziskuju povećanu fleksibilnost susreće se i EU gdje pojava Just in time managementa (nema stvaranja zaliha, pa fleksibilna potražnja uvjetuje i fleksibilizaciju radnih odnosa), skraćenje investicijskog ciklusa te širenje informacija i komunikacijske tehnologije, sile poslodavce da se organiziraju na fleksibilniji način. To se već odrazilo u raznim varijantama organizacije rada, radnoga vremena, načina obračuna i isplate plaća, te u potrebi da se pronađe širi izbor formalnog načina uređenja ovih odnosa. Tome su pridonijele i mogućnosti autonomnog uređenja odnosa, osobito kroz kolektivne ugovore. Pretjerano zaštitni model radnih odnosa kakav je u Hrvatskoj, tvrde u HUP-u, odvraća poslodavce od zapošljavanja čak i tijekom ekonomskog uzleta, pa su realna potreba alternativni modeli koji olakšavaju i zapošljavanje i otpuštanje. No, iako u promjenama koje ocjenjuju nužnima važnu ulogu ima razvitak socijalnog dijaloga na nacionalnoj, granskoj i razini poduzeća, HUP smatra da primarna odgovornost da u društvu objasni neizbježnost i neophodnost promjena ostaje na vlasti.

Mrnjavac: Rast u tehnološkim djelatnostima

“U srednjoročnom razdoblju ne vidim opasnost da će Hrvatskoj nedostajati velika količina radnika nego je više pitanje strukture radne snage koja se nedostajati”, kaže dr. Mrnjavac. “Može se očekivati da će se više stope gospodarskog rasta ostvarivati s većom stopom zaposlenosti i aktivnosti stanovništva, ali ipak ne rast zaposlenosti neće biti toliko brzo koliko se povećava stopa gospodarskog rasta. Rast će se prvenstveno ostvarivati u tehnološki i kapitalno zahtjevnijim djelatnostima, a ne u tradicionalnim radno-intenzivnim djelatnostima. Izmjenama radnog zakonodavstva kojima se provodi flesigurnost može se utjecati na veće stope zaposlenosti. Fleksibilazacija radnog odnosa otvara prostor za otvaranje novih i drugačijih radnih mjesta koja u tradicionalnom zakonodavstvu nisu moguća i neće se otvarati jer su najčešće preskupa za slučaj da ih treba zatvoriti. Proces globalizacije i promjene u trendovima stvaraju dugoručnu nesigurnost poslodavcima koji ne mogu riskirati da se vežu uz radnike koji su nefleksiblini”, objašnjava prof. Mrnjavac.