Optužnica Državnog odvjetništva RH podignuta u Hrvatskoj 2002. protiv Kadijevića, Adžića, Jurjevića, Stevanovića, Panića, Mrkšića, Šljivančanina, Radića, Šešelja i Hadžića zbog ratnih zločina izvršenih u Vukovaru protiv civilnog stanovništva, ranjenika i bolesnika te ratnih zarobljenika bit će, prema visokopozicioniranom izvoru, proširena na veći broj osoba. Tako će se formulirati konačno optuženje ratnih zločina počinjenih za vrijeme napada na Vukovar te će se u jednom postupku obuhvatiti svi tamošnji ratni zločini te svi njihovi počinitelji od vrha do dna zapovjednog lanca.

Odmakle aktivnosti
Kako Poslovni dnevnik neslužbeno doznaje da su aktivnosti DORH-a na tom planu proširivanja optužnice odmakle, a pritom se još ne može doznati o kojom je broju novih okrivljenika riječ, moguće je iščitati strategiju kojom će hrvatski tužitelji sintetizirati rad na vukovarskom predmetu kako bi u kratko vrijeme nadovezali pravnu na političku inicijativu koju će Vlada voditi i pred Vijećem sigurnosti UN-a radi ispravljanja nepravdi prema hrvatskim žrtvama i istini. Aktiviranje hrvatske optužnice iz 2002. te njezino proširenje označava da će se već ove jeseni uključiti domaće pravosuđe u saniranje goleme štete koju je Hrvatska, bjelodano je to i za mnoge međunarodne čimbenike, pretrpila nepravomoćnom haaškom presudom izrečenom trojici okrivljenika za zločine na Ovčari. Opisanu DORH-ovu stategiju neki analitičari prokomentirali su za Poslovni dnevnik vrlo logičnim potezom, no premda je svi odobravaju, ima i onih koji kritiziraju što se s time čekalo te ih sve zanima izvedba. Logičan potez glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića objašnjava se time što su sama djela, koja se okrivljenicima stavljaju na teret, činjena zajednički te organizirano, pa je onda logično da im se na isti način, putem jednog postupka, to i dokazuje. Tako se pokazuje da DORH-ovo proširenje optužnice slijedi logiku kojom se najbolje suprotstaviti organiziranju i izvršavanju zločina koje su Generalštab JNA i njima podređeni radili zajednički, u dogovoru i međusobnoj suradnji. U takvoj se situaciji važnim pokazuje i razlog ekonomičnosti koji ukazuje na to da je bolje utvrđivati iste činjenice za sve okrivljenike zajedno u jednom postupku nego razbacati ih u više postupaka.

Velik proces
Iz svega toga proizlazi da će se aktualnoj diplomatsko-političkoj ofenzivi koju će pred Vijećom sigurnosti okruniti premijer Sanader formuliranjem nezadovoljstva RH s načinom rada Haaškog suda i dugotrajnošću postupaka pridružiti snažna pravna ofenziva kojom će DORH iznijeti niz činjenica i potkrijepiti ih dokazima za ratne zločine počinjene masovno u Vukovaru. Budući da se spominje relativno kratko vrijeme koje je potrebno da bi se optužnica proširila, što svjedoči da je DORH deponirao niz dokaza te da mu je potrebno najviše mjesec dana da sačini konstrukciju optuženja koja izlistava odgovorne osobe u zapovjednoj piramidi, očekuje se da bi postojeća optužnica s dodatnom listom okrivljenika postala pravomoćna već do kraja godine. Pritom još nije razvidno hoće li se aktivnosti DORH-a i pravosuđa u toj fazi zaustaviti ili će se nastaviti velikim procesom suđenja u odsutnosti koji ima temelj u ZKP-u. Nedostupnost okrivljenika ne bi trebala bila prepreka ostvarenju nacionalnog interesa u vezi s utvrđivanjem istine.

Ustupanje predmeta domaćem pravosuđu?

U vezi s efikasnim djelovanjem hrvatskog pravnog plana za spašavanje tog procesa DORH vjerojatno računa na dužinu trajanja žalbenog postupka na presudu u predmetu Ovčara koji pred Haaškim sudom može iznositi i godinu dana, a to potvrđuju nezavisni analitičari, kao i izvori bliski Vladinu Uredu za suradnju s Haaškim sudom. U situaciji u kojoj će pretpostavlja da Haaški sud ne bi prije kraja iduće godine donio odluku na žalbu tužiteljstva povodom presude za Ovčaru, aktivnosti hrvatskog pravosuđa mogu biti korisne. Spekulira se o opciji da se Haaški sud zbog izlazne strategije odluči na ustupanje predmeta nacionalnom pravosuđu.