Često prođu godine dok se nove znanstvene spoznaje počnu primjenjivati u praksi. Da bi se to promijenilo potrebno je da znanstvenici-istraživači budu prisnije povezani s praksom liječenja. Upravo tu ideju ostvaruje njemački Nacionalni centar za tumorna oboljenja u Heidelbergu. Njemački centar za istraživanje raka trenutno je veliko gradilište. U tijeku je potpuna obnova. Svi moraju seliti. Ali, već prije četiri godine ovdje su se dogodile važne promjene. Umjesto istraživanja u laboratorijima daleko od praktične primjene, istraživački rad je prebačen izravno u kliniku, pojašnjava voditelj odjela za molekularnu genetiku profesor Peter Lichter: “Ono što je za nas u prošlosti bilo slabost bio je nedostatak struktura koje bi omogućile brz prijenos spoznaja temeljnog istraživanja u kliničku praksu.” Profesor Lichter je jedan od najuspješnijih istraživača Nacionalnog centra za tumore. Dobio je među ostalim nagradu Njemačkog društva za borbu protiv raka za novi postupak otkrivanja raka genetskom analizom. Njegov šef je profesor Otmar Wiestler. On vodi Nacionalni centar za tumorna oboljena od 2003. godine i želi prije svega približiti istraživački rad i primjenu u praksi: “Naravno, kad čovjek tek dođe u takav Centar razmišlja gdje centar sad stoji i kako bi mogao izgledati u budućnosti. Veliki korak koji smo napravili sigurno je to što smo se približili klinici. To ima jednostavnu pozadinu: istraživanje raka na mnogim područjima je u međuvremenu tako daleko da konačno počimamo shvaćati kako i zašto se rak razvija kod čovjeka. A time imamo i bolje mogućnosti da ispunimo svoju zadaću, to jest da rak ne samo istražujemo nego pomognemo da ga se u budućnosti bolje prepoznaje, bolje liječi i možda prevencijom i spriječi.” U tu svrhu je za oboljele od raka 2003. godine uspostavljen Nacionalni centar za tumorna oboljenja, zajednički projekt Centra za istraživanje raka i Sveučilišne klinike Heidelberg. Centar je u međuvremenu postao sjedištem njemačke elite istraživača raka i to u korist pacijenata. Jer u centru su pacijenti u središtu pozornosti. Na njih misle i oni koji se bave čistim istraživačkim radom poput mlade profesorice Ursule Klingmüller: “Ono što me se jako dojmilo bio je sastanak s upravom. Prilikom pozdravljanja rečeno nam je da svi mi ovdje radimo na zajedničkom cilju, liječenju oboljelih od raka. I uprava i istraživači. To ranije nikad nisam čula. Da se i uprava smatra dijelom toga zajedničkog cilja. To mi se jako sviđa.”