Frizer iz Ukrajine moći će raditi u hrvatskom frizerskom salonu uz vladanje hrvatskim jezikom do mjere koja je potrebna za tu vrste usluge, primjerice da ne pomiješa boje za farbanje. Poznavanje jezika u bilo kojoj uslužnoj djelatnosti tražit će se u mjeri kojoj je to potrebno. Za povremeno pružanje usluga neće biti potrebno osnovati podružnicu u RH ili neki drugi oblik čvrstog poslovnog nastana, tj. dovoljno će biti prijaviti se određenom tijelu i povremeno pružati uslugu. Davatelju usluga uzimat će se u obzir ne samo kvalifikacije koje dokazuju formalno stečena znanja nego se priznaje i praktičan rad. Strani turistički vodiči moći će na određenim turističkim područjima kao što je Dubrovnik obavljati tu djelatnost tek pošto dobiju dozvolu o poznavanju jezika od niže administrativne razine što govore primjeri regulacije mediteranskih zemalja, no u ostalim dijelovima Hrvatske neće biti te barijere. Općenito, strani odvjetnici, liječnici, stomatolozi, ortopedi ili arhitekti moći će pod istim uvjetima ovdje obavljati tu djelatnost kad Hrvatska postane članica EU-a, a isto vrijedi i za pristup hrvatskih pružatelja usluga u zemljama EU-a. Što se tiče režima pružanja poštanskih usluga u RH, nakon što je u Uniji neuspješno završio treći val liberalizacije poštanskih usluga, pa nisu doneseni očekivani propisi, od Hrvatske se zahtijeva da uskladi svoje zakone sa stečevinom EU-a koja će biti na snazi u trenutku pristupanja.

Uklanjanje restrikcija
To su samo neke implikacije s kojima hrvatski potrošači i davatelji usluga moraju računati kao gotovom stvari danom ulaska Hrvatske u EU, a direktna su posljedica istih pravila igre koja vrijede na unutarnjem tržištu Unije. Neslužbeno se procjenuje da će pregovaračko poglavlje o “Slobodi pružanja usluga” u kojem se usklađuje hrvatska regulativa s Direktivom EK o slobodi pružanja usluga, a iz domaćeg zakonodavstva uklanjaju sve prekomjerne restrikcije, biti jedno od posljednjih koje će se zaključivati u procesu pregovaranja s EK. To se objašnjava njegovom složenošću, velikim obuhvatom djelatnosti i važnosti koju EU pridaje slobodi pružanja usluga. No, donijet će veliku korist hrvatskim građanima i pružateljima usluga. To potvrđuje profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Siniša Petrović koji je inače zadužen za tri poglavlja. Uz navedeno, pregovarač je za poglavlja “Pravo trgovačkih društava i ”Pravo intelektulanog vlasništva. Petrović je zanimljiv pregovarač po tome što je rekorder u pogledu broja otvorenih poglavlja – ima najviše otvorenih poglavlja među pregovaračima, no ujedno su ta poglavlja rekorderi po broju mjerila koje je Hrvatska dobila i treba ih ispuniti u rokovima koje je zadala. Konkretno, ukupno 12 mjerila treba ispuniti u ta tri poglavlja. U vezi “Slobode pružanja usluga”, Petrović podsjeća da Hrvatska treba ispuniti čak šest mjerila, no konstatira kako su sva bila očekivana, a s tim poslom Hrvatska stoji dobro. Neka su u fazi ispunjavanja, a neka su u suštini, po internoj ocjeni, gotovo ispunjena. Primjerice, donesen je Zakon o strancima dok, s druge strane, iduće godine treba donijeti Zakon o odvjetništvu koji se usklađuje s dvije Direktive.

Sve to ipak ne znači da će to poglavlje biti moguće u brzom tempu zatvoriti jer se pretpostavlja da će EK prije zaključenja pregovora, zbog pojedinih negativnih iskustava s tim poglavljem koje je imala s nekim novim članicama EU-a koje prihvaćene određene obveze nisu u roku ispunile (Poljska i primjer neispunjavanja obveza o liberalizaciji poštanskih usluga), temeljito provjeriti usklađenost hrvatskih propisa u području slobode pružanja usluga. Složenost procesa usklađivanja, pa onda i njegovu dugotrajnost, dodatno diktira nova Direktiva o slobodi pružanja usluga koja nalaže članicama Unije da se s njome usklade do 28. prosinca 2009. Za Hrvatsku, kao buduću članicu, to znači da će njezin postupak pristupanja i usklađenja teći paralelno s usklađivanjem zakonodavstva članica EU-a s tom Direktivom. Iz dosadašnjeg je procesa vidljivo, kaže Petrović, da se ista pitanja postavljaju, a tiču se nadgradnje pravne stečevine s područja slobode pružanja usluga, pa stoji načelni dogovor da će Hrvatska taj posao obaviti zajednički s nekim članicama što može značiti da će se prije drugih uskladiti s njome. Očekuje se da će joj zajednički rad olakšati posao jer je Direktiva, pojednostavljeno rečeno, nejasna zbog kompromisnih rješenja. U vezi tog poglavlja ovdje su se lomila koplja između pripadnika različitih djelatnosti koji su lobirali ne bi li prošli, u službenim stajalištima hrvatskih pregovarača, njihovi zahtjevi vezano uz prijelazna razdoblja. Tako se može čuti da su takvi zahtjevi dolazili iz svih djelatnosti, a ponekad su bili i na nerazumnoj razini te su uključivali i trajnu derogaciju. Prema razvoju događaja, primjerice, slijedi otvaranje domaćeg tržišta stranim odvjetnicima, a s obzirom na prisutnost stranih kompanija u Hrvatskoj računa se s time da će mnogi potražiti uslugu stranih odvjetnika, no ipak to nije rezultiralo službenim zahtjevom Hrvatske odvjetničke komore da RH traži i pregovara o prijelaznom razdoblju.

Bezrazložan strah
Petrović navodi više razloga kojima se otklanja taj strah, a poglavito iskustvo s novim članicama gdje su “migracije” odvjetničkih usluga bile tek neznatna pojava. Osim hrvatskih odvjetnika koji će se naći u tržišnoj utakmici sa stranim odvjetničkim društvima kojima će se omogućiti djelovanje u Hrvatskoj nakon što ona postane članica EU-a, ostale bi profesije kozmopolitskog karaktera trebale profitirati. To se poglavito tiče liječnika, stomatologa, ortopeda, arhitekata, frizera i svih sličnih djelatnosti gdje se usluge pružaju samostalnim radom, a o takvoj implikaciji govori i Petrović. “Jedno od mjerila za zatvaranje pregovora o ”Slobodi pružanja usluga“ tiče se donošenja posebnog propisa o priznavanju određenih kvalifikacija u smislu obučenosti za obavljanje određenog posla. Njegovo donošenje je bitno sa stajališta zemalja članica EU-a, ali je jednako važno i za hrvatske građane i pružatelje usluga. Hrvatski liječnici, frizeri, ortopedi ili arhitekti moći će tu djelatnost obavljati u zemljama članicama EU-a pod istim uvjetima pod kojima će oni to moći u Hrvatskoj”, zaključuje Petrović.

Hrvatska na seminaru o IPA-e

Hrvatska će ovaj tjedan u Bruxellesu biti na dva važna sastanka – seminaru koji organizira Europska komisija o korištenju novog instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) te na sastanku pododbora zaduženog za praćenje provedbe SSP-a u području pravosuđa i unutarnjih poslova. U u četvrtak i petak održat će se seminar na koji su pozvane sve države korisnice IPA-e (Hrvatska, Turska, Makedonija, Albanija, BiH, Crna Gora i Srbija). Hrvatsko izaslanstvo vodi Ante Žigman, državni tajnik u Ministarstvu financija. U utorak se održava treći sastanak pododbora za pravosuđe i unutarnje poslove. To je redoviti sastanku tijela za praćenje provedbe SSP-a, koji se održava jednom godišnje.
(H)