Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Privatizacija: Bajić šuti o spornim odlukama sudova

Autor: Suzana Varošanec
04. rujan 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Ako je u pretvorbi bilo pogreški, to nije djelo današnjih vlasnika kompanija

Drugu je poruku investitorima, kažu pravni stručnjaci, potencijalno mogao poslati glavni državni odvjetnik Mladen Bajić najavom provjera upisa zemljišta Zabe, TDR-a, Lukšića i Štroka, ali i niza tvrtki iz ranijeg privatizacijskog razdoblja. Pozitivna bi bila takva koja otkriva da glavni državni odvjetnik istražuje sudske afere koje su dopustile, primjerice Lukšiću, uknjižbu milijun hektara zemljišta protuzakonito. No, najavljeni val progona dioničara koji su na tržištu ne tako dugo ili iz druge i treće ruke stekli imovinu koju DORH istražuje skriva potencijalne opasnosti s negativnom porukom. Navodno se već kreira u međunarodnoj, ali i domaćoj investicijskoj javnosti pravna nesigurnost putem rasprave o dvije, za biznis, svete stvari: o vlasništvu na nekretninama i vlasništvu na dionicama velikih dioničkih društava, a sve sa zadrškom od šesnaestak godina.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Krupne afere
Pravni stručnjaci sugovornici Poslovnog dnevnika tvrde da država ne bi trebala raditi vijest od pitanja koja otvara nakon 16 godina tako da urbi et orbi poručuje da će stotinu kompanija sa stotinama zemljišta i stotinama investitora biti predmetom ponovnog temeljitog ispitivanja uključujući i stotine sudskih postupaka, onih upravnih, onih pred HFP-om i zemljišno-knjižnim sudovima. Ponovno otvaranje privatizacije s početka pretvorbe na način da je sve upitno i na tako širokoj fronti, kažu, loša je politička poruka jer bi kod takvih stvari, a treba ih istražiti daleko od očiju javnosti, država trebala identificirati u čemu je problem te naći taj teški krimen koji nije zastario i procesuirati ga. Ako je vjerovati nezavisnim pravnim stručnjacama, umjesto kreiranja pozitivnog ozračja za investitore, otkrivanjem imena sudaca koji su kao dio državnog aparata radili nezakonito, što bi bio velik bod, aktivnosti DORH-a zasad imaju, navode, za svrhu stvoriti dojam da država prije izbora nešto radi, a javnost se uzbuđuje s uspješnim kompanijama. Bez suradnje policije, obavještajnih agencija, Ministarstva financija i DORH-a neće biti moguće sankcioniranje gospodarskog kriminala, a zakonske su odredbe sad takve da je gotovo nemoguće brzo dovršiti postupak u krupnim aferama. To je u Saboru prije ljetne stanke kazao Bajić kad su zastupnici apelirali da ne propusti istražiti sve afere, od Brodosplita, Bechtela, Liburnije, do Vukelića, Čačića i Linića. Nade mnogih da “Maestro” neće završiti kao suđenje zločinačkoj organizaciji, kad su svi završili na slobodi, bile su zaslađene dvojbom može li ostati dojam da pravosuđe nije neovisno nego politički dirigirano. Današnji dioničari prozvani od DORH-a bili bi pokriveni stjecanjem u dobroj vjeri, što znači da bi uživali pravnu zaštitu, da su imovinu kupili kojim slučajem od nevlasnika – ali ovdje se čak ni o tome ne radi. Nije sporno da je prodavatelj bio vlasnik imovine, no je li nekad davno u prošlosti sva imovina unesena u temeljnji kapital, je li pritom sva imovina iskazana, procijenjena i valorizirana, to je pitanje grijeha države zbog kojeg bi Bajić trebao reći tko bi iz državnih struktura od prije 15 godina mogao odgovarati.

Drugu je poruku investitorima, kažu pravni stručnjaci, potencijalno mogao poslati glavni državni odvjetnik Mladen Bajić najavom provjera upisa zemljišta Zabe, TDR-a, Lukšića i Štroka, ali i niza tvrtki iz ranijeg privatizacijskog razdoblja. Pozitivna bi bila takva koja otkriva da glavni državni odvjetnik istražuje sudske afere koje su dopustile, primjerice Lukšiću, uknjižbu milijun hektara zemljišta protuzakonito. No, najavljeni val progona dioničara koji su na tržištu ne tako dugo ili iz druge i treće ruke stekli imovinu koju DORH istražuje skriva potencijalne opasnosti s negativnom porukom. Navodno se već kreira u međunarodnoj, ali i domaćoj investicijskoj javnosti pravna nesigurnost putem rasprave o dvije, za biznis, svete stvari: o vlasništvu na nekretninama i vlasništvu na dionicama velikih dioničkih društava, a sve sa zadrškom od šesnaestak godina.

Krupne afere
Pravni stručnjaci sugovornici Poslovnog dnevnika tvrde da država ne bi trebala raditi vijest od pitanja koja otvara nakon 16 godina tako da urbi et orbi poručuje da će stotinu kompanija sa stotinama zemljišta i stotinama investitora biti predmetom ponovnog temeljitog ispitivanja uključujući i stotine sudskih postupaka, onih upravnih, onih pred HFP-om i zemljišno-knjižnim sudovima. Ponovno otvaranje privatizacije s početka pretvorbe na način da je sve upitno i na tako širokoj fronti, kažu, loša je politička poruka jer bi kod takvih stvari, a treba ih istražiti daleko od očiju javnosti, država trebala identificirati u čemu je problem te naći taj teški krimen koji nije zastario i procesuirati ga. Ako je vjerovati nezavisnim pravnim stručnjacama, umjesto kreiranja pozitivnog ozračja za investitore, otkrivanjem imena sudaca koji su kao dio državnog aparata radili nezakonito, što bi bio velik bod, aktivnosti DORH-a zasad imaju, navode, za svrhu stvoriti dojam da država prije izbora nešto radi, a javnost se uzbuđuje s uspješnim kompanijama. Bez suradnje policije, obavještajnih agencija, Ministarstva financija i DORH-a neće biti moguće sankcioniranje gospodarskog kriminala, a zakonske su odredbe sad takve da je gotovo nemoguće brzo dovršiti postupak u krupnim aferama. To je u Saboru prije ljetne stanke kazao Bajić kad su zastupnici apelirali da ne propusti istražiti sve afere, od Brodosplita, Bechtela, Liburnije, do Vukelića, Čačića i Linića. Nade mnogih da “Maestro” neće završiti kao suđenje zločinačkoj organizaciji, kad su svi završili na slobodi, bile su zaslađene dvojbom može li ostati dojam da pravosuđe nije neovisno nego politički dirigirano. Današnji dioničari prozvani od DORH-a bili bi pokriveni stjecanjem u dobroj vjeri, što znači da bi uživali pravnu zaštitu, da su imovinu kupili kojim slučajem od nevlasnika – ali ovdje se čak ni o tome ne radi. Nije sporno da je prodavatelj bio vlasnik imovine, no je li nekad davno u prošlosti sva imovina unesena u temeljnji kapital, je li pritom sva imovina iskazana, procijenjena i valorizirana, to je pitanje grijeha države zbog kojeg bi Bajić trebao reći tko bi iz državnih struktura od prije 15 godina mogao odgovarati.

Stjecanje dionica
Tako zaključuju da ako je nešto u pretvorbi pogrešno učinjeno, to nisu učinili današnji vlasnici tih kompanija. Ako te kompanije u pretvorbi nisu iskazale svu svoju imovinu, pa dakle nisu dionice izdane za cijelu imovinu nego samo za dio, pa ti koji su stekli dionice u 100 %-tnom iznosu nisu u stvari platili svu imovinu nego dio, onda su to greške iz prve runde pretvorbe koje idu na adresu procjenitelja samih tih kompanija koje su radile pretvorbu u dosluhu s HFP-om. Problem je u tome što se ne vidi, zaključuju, osnova predbacivanja onima koji su dionice kupovali prije dvije, pet ili deset godina. Nategnuta je i nelogična konstrukcija da bi netko od današnjih dioničara prozvanih kompanija niz godina nakon pretvorbe od nekoga kupovao dionice, a unaprijed bio u kordinaciji s kompanijom i tadašnjim vlastima.

Autor: Suzana Varošanec
04. rujan 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close