Loša veza između obrazovanja i svijeta rada nastojala se promijeniti donošenjem Zakona o obrazovanju odraslih, koji je stupio na snagu u veljači ove godine. Njime se pored ostalog utvrđuje oblik obrazovanja odraslih te tko i pod kojim uvjetima može vršiti djelatnost obrazovanja odraslih. Zakon donosi i neka nove odredbe poput one da obrazovanje odraslih postaje sastavni dio cjelokupnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj što omogućuje vertikalnu prohodnost. Zakon također pruža mogućnost obrazovnog dopusta za zaposlenike, te sudjelovanje poslodavca, države ili lokalne zajednice u financiranju obrazovanja, kao i sustav partnerstva, odnosno sudjelovanje svih relevantnih čimbenika u kreiranju mjera za poboljšanje i razvoj obrazovanja odraslih. Vertikalna prohodnost znači da se obrazovanje odraslih omogućuje osobama koje su iz bilo kojih razloga ispale iz sustava formalnog obrazovanja, i to na način da se one vraćaju u sustav te nastavljaju školovanje do najvišeg stupnja. Isto tako prvi put svi zaposlenici stječu pravo na dopust u trajanju sedam dana ako to vrijeme žele provesti na nekom obliku edukacije. Ostvarivanje tog prava stječe se u dogovoru s poslodavcem. Taj dopust može biti i plaćen što se regulira sporazumno s poslodavcem. Kako je cjeloživotno učenje osnovno načelo Strategije obrazovanja odraslih čiji je cilj osobni razvoj pojedinca i gospodarski razvoj države, Zakon predviđa sudjelovanje svih u financiranju obrazovanja odraslih, i to prema potrebama i mogućnostima zainteresiranih strana, a to su država, lokalna i regionalna samouprava, poslodavci te sami polaznici.

Partnerstvo u edukaciji
Načelo partnerstva ostvaruje se kroz Vijeće za obrazovanje odraslih jer njega čine predstavnici ministarstava, poslodavaca, sindikata te obrazovnih institucija. Osnovna zadaća Vijeća je praćenje stanja i predlaganje mjera za razvoj obrazovanja odraslih Vladi. Vijeće također predlaže financiranje programa obrazovanja odraslih za koje se osiguravaju sredstva u proračunu. Kada se općenito razmatra uloga obrazovanja u poticanju konkurentnosti i zapošljivosti radne snage, sve se više govori o dva pojma: funkcionalnoj nepismenosti i pragu minimalnih sposobnosti. Iako u nas nema pouzdanih podataka o stvarnim razmjerima problema, nesumnjivo se može reći da je funkcionalna nepismenost, definirana kao nedovoljno vladanje nizom utvrđenih zahtjevnijih vještina, ozbiljna poteškoća u Hrvatskoj. Prag minimalnih sposobnosti uključuje raspolaganje određenim opsegom znanja bez kojih se ne može opstati na tržištu rada. Pod tim se podrazumijeva minimun znanja rada na računalu, minimun znanja stranih jezika, ali i osobne sposobnosti, spremnost na učenje i motivacija. U Hrvatskoj postojeća organizacija nastavnih planova i programa ne omogućuje stjecanje visokorazvijenih tehničkih, tehnoloških i društvenih znanja, stručnosti i sposobnosti potrebnih konkurentnom gospodarstvu.

Dugotrajno nezaposleni
Ukoliko ste jedan od dugotrajno nezaposlenih, a ne baratate stranim jezicima niti se kompjutorski pismeni. Prvi je korak upisati tečaj stranih jezika, po mogućnosti engleskog, jer poznavanje tog jezika jamac je lakšeg snalaženja pri radu s računalima. Od nekoliko stotina škola stranih jezika najbolje je upisati onu školu koja je dobila akreditaciju za rad Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Akreditacija se daje samo onim registriranim učilištima za obrazovanje odraslih (kako onima koje je osnovala država, tako i običnim trgovačkim društvima) koje ispunjavaju prostorne, kadrovske i materijalne uvjete. Kako kaže Jozo Čavar, ravnatelj Agencije za obrazovanje odraslih, prostorni uvjeti jasno govore da svaka ustanova za obrazovanje odraslih mora jamčiti svakom polazniku 2,5 četvornih metara prostora.

Radnici loše obrazovani

Hrvatski su radnici nedovoljno obrazovani i nažalost nekonkurentni na tržištu rada. Nemaju ni potrebna znanja ni sposobnosti koje traži suvremeno tržišno orijentirano gospodarstvo, a da se u sljedećih nekoliko godina i otvori desetak tisuća radnih mjesta, nitko ih ne bi mogao popuniti. Sustav obrazovanja tek je počeo poduzimati korake kako bi se to saniralo. Sve je to posljedica obrazovne politike koja je desetljećima forsirala šturo memoriranje činjenica i definicija, zaboravljajući na razvijanje timskog i/ili poduzetničkog duha, odgovarajućeg socijalnog ponašanja, te analiziranja i rješavanja problema.