Dok su se teoretičari zabavljali s dramatičnim zaokretom proklamiranih stavova FED-a, čiji su predstavnici krajem prošloga tjedna naprasno odustali od guranja inflacije u prvi plan i, suprotno ustaljenoj praksi, izvan uobičajenog rasporeda donijeli odluku o sniženju diskontne stope, većina investitora nije gubila vrijeme (tražeći dlaku u jajetu) na rasprave o, “uvjetno rečeno”, pogrešci u koracima koju je počinila središnja banka. Njima je ipak bila puno važnija činjenica da FED nije zatvarao oči pred aktualnim kaosom na financijskim tržištima širom svijeta, pruživši optimistima vrlo izdašno sniženje diskontne stope koje je, koliko god da je riječ o slabo korištenom instrumentu monetarne politike, na tržištima naišlo na pozitivan odjek. Jer riječ je ponajprije o simboličnom potezu koji zato bitno mijenja dosadašnju percepciju ulagača, otvarajući prostora i za smanjenje kamatne stope na federalne fondove, koje bi moglo uslijediti već na sastanku sredinom rujna. Ili možda i prije, nadodat će zlobnici, ustrajavajući na konstataciji kako je Ben Bernanke predugo insistirao na antiinflacijskom stajalištu, odašiljući potpuno pogrešnu poruku investitorima. Što većina tumači njegovim akademskim “zaleđem”, odnosno pomanjkanjem adekvatnog iskustva (s tržišnim mehanizmima), koje je sada nedvojbeno bogatije za jednu vrlo zanimljivu epizodu. U svakom slučaju, razmišljanja velikog broja ulagača najbolje sintetizira aktualno kretanje terminskih ugovora na kamatne stope, podižući vjerojatnost smanjenja kamatnjaka na visokih 60 posto. Da stvar bude još zanimljivija, toliku su vjerojatnost ulagači “dodijelili” scenariju koji podrazumijeva smanjenje kamatne stope na federalne fondove već u rujnu, i to ne za uobičajenih 25, već 50 baznih bodova (0,5 posto), sa 5,25 na 4,75 posto, što bi uistinu bio dramatičan preokret u svega nekoliko tjedana. Jer još početkom kolovoza nikakvo se smanjenje kamatnjaka u ovoj godini uopće nije naziralo.

Bilo kako bilo, spremnošću američke središnje banke na povlačenje konkretnih poteza, demonstriranim najprije ubrizgavanjem svježeg kapitala u sustav, a zatim i spomenutim spuštanjem kamatnjaka, stvoreni su uvjeti za pozitivnu izvedbu dionica i na početku ovoga tjedna, makar je repriza prošlotjedne “licitacije” izostala. Čime su najviše pozicije na ljestvici dobitnika bile rezervirane za nekoć istaknute gubitnike, čije su dionice grabile krupnim koracima naprijed, odražavajući sniženu averziju investitora spram rizika. Što je, uostalom, najlakše bilo detektirati na deviznom tržištu, gdje se japanski jen ponovo našao u nemilosti trgovaca, dok su omiljeni favoriti institucionalni investitori još jednom postale hi-yielding zvijezde, poput australskog i novozelandskog dolara. Sve do nedavno pritisnuta masovnim povlačenjem investitora, u strahu od značajnog usporavanja gospodarskog rasta na globalnoj razini, živnula su i tržišta roba, gurajući korespondirajuća izdanja visoko na pozitivan teritorij. Pa ipak, ključan doprinos pozitivnoj izvedbi burzovnih indeksa, kako u Aziji, tako i na Starom kontinentu, pružile su dionice financijskih institucija, makar se situacija u drugom dijelu trgovine počela mijenjati, na štetu poklonika dotičnog sektora. I dok je BNP Paribas uknjižio visokih 1,8 posto rasta, a Raiffeisen i Erste Bank otišli još i dalje (skokom od 3,6 posto, odnosno, 2,9 posto), većina banaka na Otoku, a zatim i Deutsche Banke te Credit Suisse, spustila se na negativan teritorij, bitno odudarajući od izvedbe svojih azijskih rivala. Jer Macquarie Bank je jučer bila u plusu od čak 9 posto, a podosta razloga za zadovoljstvo imali su čak i ulagači bez izraženog apetita za rizik, jer je istaknute dobitnike bilo moguće pronaći i među mainstream institucijama, kao što je japanski Mizuho Financial Group (+5 posto).

BHP Billiton predvodi rudarske dionice

Čak niti dionice naftne industrije nisu bile nikakav izuzetak, premda se cijena WTI sirove nafte tijekom jučerašnje trgovine spustila ispod 71 dolara po barelu, tragom najnovijih procjena prema kojima bi rušilački pohod uragana Dean ipak mogao zaobići naftna postrojenja u Meksičkom zaljevu. Vodeći kontinentalni tandem bilježio je tako rast cijene dionica od oko 2 posto, dok je Total bitno zaostajao, namaknuvši tek znatno slabijih 0,5 posto rasta. No zato su ogromna sredstva “upucana” u predstavnike londonskog rudarskog kvarteta, koje je predvodio najveći – BHP Billiton, s dnevnim rastom od čak 5,8 posto, dok je “najslabija” bila Xstrata, s pomakom od 4,2 posto.