Za razliku od većine poljoprivredne proizvodnje kojoj je suša smanjila prinose, u sve tri hrvatske solane u Pagu, Ninu i Stonu, zadovoljni su vremenom za razliku od recimo 2003. godine kad su proizvođači dobili zbog izrazito kišnog ljeta i jednokratnu pomoć od države u iznosu od tri milijuna kuna. Dapače, osim vremena nekim na ruku ide i turistička sezona kao u Stonu gdje se sol proizvodi na tradicionalan način pa turisti sudjeluju u njezinoj berbi koja obično traje od polovice srpnja do kraja kolovoza. Turizam je prisutan i u Ninu gdje se također sol proizvodi klasičnim putem i gdje se solana nalazi u uvali s uređenim parkom prirode. Industrijski jedino sol proizvodi Solana Pag koja je po kapacitetima i najveća i u sklopu je Agrokora, dok je Nin u većinskom vlasništvu Vlade Mihoveca a Ston Svetana Pejića. Pejić kaže kako se u Stonu organizira svakog ljeta tradicionalna berba na kojoj svi sudionici na odlasku dobivaju poklon paket soli, sve se radi ručno, beračima je osigurana prikladna odjeća, predviđeno piće i jelo te besplatan smještaj u prostorima Solane Ston. Ipak najpoželjniji su im birači sportske ekipe i studenti.
Solana Pag
Solane međutim ne posluju tako idilično kao što se na prvi pogled čini jer im kažu, uvoznici koji prepakiravaju uvoznu i jeftiniju sol, stvaraju probleme. Doduše i oni su uvoznici soli ali za Hrvatske ceste dok od one prehrambene soli, jedino Solana Pag uvozi sol isključivo za izradu začina za što se mora koristiti kamena sol jer morska sadrži magnezij koji joj pospješuje vlažnost. U Hrvatskoj se potroši ukupno na godinu oko 120 tisuća tona soli i od toga se oko 50 posto tih količina potroši za ljudsku prehranu, prehrambenu i ostalu industriju dok se oko 60 tisuća tona troši za ceste koja se najvećim dijelom uvozi. Najčešće sol se uvozi iz Tunisa, Alžira, Egipta i Maroka te Poljske, Austrije i BiH. Domaće solane, prema informaciji iz Udruge hrvatskih solana, zbog nekontroliranog uvoza i nelojalne konkurencije proizvedu godišnje oko 20 tisuća tona soli iako su njihovi kapaciteti i veći. Osim toga solane nemaju trajne potpore niti su obuhvaćene sustavom potpora i tek su prije četiri godine dobile spomenutu jednokratnu pomoć države zbog kišnog ljeta. Ponavljaju kako su predstavnici hrvatskih solana potpisali s predstavnicima županija i gradova na čijem području se solane nalaze, još prije dva mjeseca Protokol o zaštiti solana kojim žele podsjetiti državu i javnost na nezavidan ekonomski položaj i želju za očuvanjem svojih pogona i radnih mjesta. Bili bi zahvalni, kaže predsjednik Udruge Ivo Fabijanić, kada bi im država omogućila poticaj od 0,30 kuna po proizvedenom kilogramu soli, zatim predlažu financiranje ove djelatnosti kroz model ruralnog razvitka putem programa marketinške pripreme poljoprivrednih proizvoda ili programa seoskog prostora. Podsjećaju i to kako su solane smještene na otocima i u krajevima gdje su izvor egzistencije mnogih ljudi te na koncu kako ne treba zaboraviti ni njihovu kulturološku i turističku vrijednost. Kad dođe jesen u Udruzi smatraju da će i njihovi zahtjevi upućeni nadležnim institucijama, doći na red za razmatranje, a među inim i onaj o poticaju od 0,30 kuna po kilogramu proizvedene soli. S druge strane ima i suprotnih mišljenja pa se solanama prigovara kako se žale na prepakirače uvozne soli a same su uvoznice. Osim toga to što se hvale tradicionalnim načinom proizvodnje soli, samo im je kažu izgovor za tehnološku zaostalost i izostanak investicija. Ivo Fabijanić to opovrgava i tumači kako solane ne koriste uvoznu sol kako bi ju prepakirale za prehrambene svrhe. Solane u Ninu i Pagu primjerice pokrivaju sve potrebe za soljenjem morske ribe, a ostala sol odlazi na tržište kao prehrambena. Što se tiče modernizacije tehnologije, sve one imaju vlastite investicijske programe i svjesne su itekako potrebe unapređenja proizvodnje i povećanja efikasnosti branja soli kako bi bile konkurentnije od jeftinijih stranih proizvođača.

Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.“Ivo Fabijanić to opovrgava i tumači kako solane ne koriste uvoznu sol kako bi ju prepakirale za prehrambene svrhe. Solane u Ninu i Pagu primjerice pokrivaju sve potrebe za soljenjem morske ribe, a ostala sol odlazi na tržište kao prehrambena”
Dobar vic ili neslana sala [wink]. Izaberite sami. Ali, kako narodna poslovica kaze: ako laze koza ne laze rog a Vi izaberite tko je u ovom slucaju hmmmm, jarac. Naime, jednostavnom posjetom (dajte i Vi gdjo novinar !) trgovini i citanjem teksta na SVIM vrecama i vrecicama KRUPNE soli proizvodjaca Solane Pag pise: porijeklo sirovine TUNIS. E sad, sto je gospodin onda htio reci ? Evo par opcija:
a) Tunis nije u Hrvatskoj ? A ja sam bio siguran… Nije valjda da je i to uvoz ? Ali kako kad smo mi proizvodjac !?
b) gospodin nema pojma o tematici (zna on, zna !)
c) namjerno iznosi neistine
d) to u trgovinama nije za prehranu iako pise Kuhinjska sol… hahaha
“…jedino Solana Pag uvozi sol isključivo za izradu začina za što se mora koristiti kamena sol jer morska sadrži magnezij koji joj pospješuje vlažnost.”
Jos jedna neistina jer uvoze i kamenu sol za kuhinju. Provjera: trk u Konzum i vidi sol STANDARD.
Nadalje, SVA krupna sol koju prodaju za soljenje ribe takodjer iz uvoza. Koliko znamo slana riba je prehrambeni proizvod.
Nista ne pricaju o sanitarnim uvjetima tamo gdje prepakiravaju sol ? Zanimljivo…
Iako u ovim osvrtima clanovi udruge su naizgled slozni malo Googlanja Vam pokaze da istovremeno Solana Ston tuzaka indirektno Solanu Pag Agenciji za zastitu trzisnog natjecanja i tako navodi “Solana Ston nije konkurentna zbog zastarjele tehnologije te trgovacke mreze Agrokora koji ne dopusta prodaju konkurentske soli (samo Solana Pag)”. Jel’ to mirise monopol ? Ma neee, ne bi oni. Samo poticaje. Pih
Uključite se u raspravu