Profesor Siniša Petrović sa zagrebačkog Pravnog fakulteta član je radne skupne koju vodi državna tajnica Ministarstva pravosuđa Snježana Bagić sa zadatkom da se promijeni zakonodavstvo za jačanje provedbe zakona o regulaciji tržišnog natjecanja, ali i unaprjeđenje rada svih neovisnih regulatora i njihova prilagođavanja zahtjevima Europske unije. Na novu regulativu potiče Europska komisija koja ističe problem sporog rješavanja procesa od strane prekršajnog i upravnog sudstva. U slučaju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja to ima za posljedicu da njezine odluke ne uživaju auroritet kao odluke istih regulatora u EU, a sama zaštita tržišnog natjecanja nedovoljno je učinkovita. Profesor Petrović u Poslovnom dnevniku predstavlja koncept po kojem bi se kontrola odluka Agencije, ali i ostalih regulatora, u povodu tužbi nezadovoljnih poduzetnika na odluku o povredi i izrečenu sankciju svih nezavisnih regulatora povjerila samo jednoj vrsti sudbenog tijela – trgovačkim sudovima.

Zašto podržavate zahtjev Olgice Spevec, predsjednice Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja i ravnateljice AZTN-a, da je za nastavak njihova uspješnog rada važno dobivanje ovlasti za izricanje sankcija?
Rješenje koje zagovoram na tragu je zalaganja AZTN pri čemu su moguće modifikacije. Sadašnju regulativu prema kojoj za nedopušteno ponašanje na tržištu i povredu zakona Agencija podnosi prijave Prekršajnom sudu treba unaprijediti rješenjem po kojem Agencija izriče sankciju. Njezina nemogućnost izravnog kažnjavanja nije dobra zbog više razloga. Prekršajni sudovi su se do sada u praksi ponekad upuštali i u ocjenu merituma te ispitivali je li Agencija pravilno utvrdila povredu što nije pravi pristup. Važno je i pitanje brzine kažnjavanja – spora pravda je nikava pravda, a pitanje kažnjavanja ima smisao specijalne i generalne prevencije te kažnjavanja zbog povrede pravila tržišnog natjecanja. Komparativna praksa pokazuje da većina takvih regulatornih tijela ima mogućnost izravnog kažnjavanja, a tu mogućnost ima i EK. Drugi je aspekt pravne zaštite koju protiv odluka Agencije sada nezadovoljni poduzetnici ostvaruju u upravnom sporu pred Upravnim sudom, a i to treba unaprijediti tako da to rješava trgovačko sudstvo. Postojeće rješenje je loše zbog mogućih kontradikcija u istom predmetu, a na štetu poduzetnika i na štetu učinkovite provedbe politike tržišnog natjecanja. Upravni sud, koji se upušta u meritum, može ukinuti odluku, a da Prekršajni sud, polazeći od toga što je utvrdila Agencija, kazni poduzetnika i obratno. Konačno, problem je i u tome što u pitanja tržišnog natjecanja može biti uključen i treći sud, kojem se poduzetnici obraćaju sa zahtjevom za naknadu štete koja im je nastala, s aspekta tržišnog natjecanja, nedopuštenim djelovanjem drugih poduzetnika.

Imaju li i drugi nezavisni regulatori isti problem?
Problemi su vrlo slični i kod Agencije za telekomunikacije, Hrvatske energetske regulatorne agencije, Vijeća za poštanske usluge i drugih. Bave se bitnim stvarima za funkcioniranje tržišta, a nesustavno je uređenje njihova položaja, ovlasti i kontrole odluka.

Koji su prigovori tome da Agencija izriče kazne, a što to rješenje opravdava?
Može se prigovoriti jedino s aspekta da bi se na upravno rješenje Agencije vodila parnica pred parničnim sudom. No po mom sudu to ima višestrukih opravdanja. Postigla bi se jedinstvenost primjene, brže rješavanje, specijalizacija vijeća pred trgovačkim sudovima te jedinstvenost prakse. Ako bi Agencija imala ovlasti kažnjavanja, objedinjavalo bi se pitanje kažnjavanja pa bi se u odnosu i na kaznu za povredu i na činjenično utvrđenje sve rješavalo pred jednim sudom a ne pred prekršajnim i Upravnim sudom. To bi ubrzalo rješavanje tužbi, a osigurala bi se dvostupnjevitost putem ulaska predmeta u redovnu sudsku nadležnost.

Kakvi su izgledi da to postane konačno rješenje?
Moj je dojam da je u radnoj skupini postignut konsenzus da se nešto mora napraviti jer je stanje dugoročno neodrživo. Mislim i da je jasno da je prebacivanje nadležnosti na trgovačke sudove predstavlja pravi smjer rješenja.

Može li se konstatirati da je postojeće rješenje u suprotnosti sa zakonima EU? O kakvoj se zaštiti tržinog natjecanja može govoriti ako zakon predviđa kazne i do 10 posto ukupnog prihoda, a AZTN ih nema pravo izreći? S druge strane, izrečeno je svega nekoliko prekršajnih kazni pa je poruka pravosuđa poduzetnicima da im se isplati kršiti propise kad nema konkretnih posljedica, a da je dobit tako ostvarena daleko veća od mogućih kazni.
U biti je to suprotno zakonima EU.

Iako izmjena ove regulative nije određena kao mjerilo, odnosno benchmark prilikom otvaranja poglavlja o tržišnom natjecanju kao što su to, primjerice, individualni planovi za restrukturiranje brodogradiliša ili nacionalna strategija za sanaciju željezara, ipak se špekulira da bi to mogla postati pri zatvaranju?
Ako se na benchmark gleda kao na poticaj da se reforme provedu, siguran sam da bi benchmark za zatvaranje pregovora o tržišnom natjecanju mogao biti puno usklađivanje hrvatskog prava tržišnog natjecanja s pravnom stečevinom EU. No naglašavam da u njoj ne stoji izričita obveza da tijela za zaštitu tržišnog natjecanja moraju biti ovlaštena izricati kazne. Prema komparativnom prikazu koji je izradila AZTN, u 24 zemlje tijela za zaštitu tržišnog natjecanja imaju pravo izravnog izricanja, a samo u tri u tom slučaju izriču sudovi. No pravna stečevina, iako ne govori da je to obveza usklađenja, to postaje obvezno ako želimo da zaštita tržišnog natjecanja bude brza, učinkovita i svrsishodna.

Je li taj nedostatak u našoj regulativi, koji pokazuje koliko Hrvatska zaostaje u odnosu na dinamičan razvoj prava tržišnog natjecanja, vidljiv i kod manjka regulative za borbu protiv kartela? Naime, tko je odgovoran što se karteli kod nas ne utvrđuju i znači li to da ih samo kod nas nema, a znamo da je u EU do 2000. izrečeno 38 zabrana kartela i kazne u iznosu 1,4 milijarde eura, a od tada do danas zabranjeno je 46 kartela s iznosom kazni od čak 6,2 milijarde eura?
EK inzistira na sve strožem kažnjavanju kartela jer su oni najgori za tržišno natjecanje. Samo dogovaranje između poduzetnika i kartelno sporazumijevanje na štetu potrošača najgori je oblik kršenja pravila tržišnog natjecanja. Kada je kod kartela riječ o podjeli tržišta ili dogovaranju cijena, što je najstrožije zabranjeno, tada se ne primjenjuje čak ni pravilo de minimis, koje nalaže da u slučaju male vrijednosti nedozvoljenog sporazuma tržišni regulator uopće ne ulazi u njihovo ispitivanje. Drugi razlog sve učinkovitije borbe protiv kartela u EU leži u tome što su se razvile sofisticirane metode za istraživanje i utvrđivanje postojanja kartela. Pojačali su se i institucionalni kapaciteti EK u vezi s tim, a ono najvažnije za Hrvatsku tiče se toga što je EU razvila sustav pokajnika. To znači da poduzetnika ne kazne ili mu se umanji kazna ako prijavi sudionike kartela. To su sve razlozi zbog kojih antikartelno djelovanje Agencije nije dostatno makar se mora naglasiti da je unatoč svim tim objektivnim zakonskim, institucionalnim i administrativnim ograničenjima njezin rad i na tome području unaprijeđen.

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Antimonopolna agencija bori se za tu ovlast da može jamčiti isto to i za hrvatske zviždače kartela. Hoće li to dobiti i kada?
Od 27 zemalja EU, više od 20 ih ima rješenje za zviždače, a samo četiri nema mogućnost imuniteta od progona u slučaju otkrivanja kartela i prijave. Riječ je o učinkovitom rješenju koje je na tragu instituta iz kaznenog prava, a omogućuje otkrivanje kartela, njegovo sprječavanje i preventivno djelovanje vrlo strogim novčanim kaznama. To bi svakako trebala biti ovlast i naše Agencije. Cijeli posao vezan za poboljšanje zaštite tržišnog natjecanja od izrade zakonskog teksta može se obaviti u nekoliko tjedana. Nekoliko mjeseci treba za gradnju sustava koji na jedinstven način rješava pitanje pristupa poduzetnika svim nezavisnim regulatorima. S obzirom na skoro raspuštanje Sabora reformski zahvat vezan za zaštitu tržišnog natjecanja bit će prioritetan posao nove Vlade. Pokazalo se da je ono jedan od garanata funkcioniranja tržišta i funkcioniranja Hrvatske kao budućeg dijela zajedničkog tržišta EU. Možemo imati temeljne slobode, ali bez garanata u kojima je pravo tržišnog natjecanja jedno od tih jamaca da će to stvarno funkcionirati, neće se postići ništa.

Trgovački suci zainteresiraniji od upravnih

Što kažete na ocjene AZTN u pogledu mnogo manjeg interesa koji su pokazali upravni suci u odnosu na trgovačke suce za edukaciju o pravu tržišnog natjecanja u programima koje financira EK, uz osiguran prijevod, što isključuje problem jezične barijere?
Ne znam točne podatke, ali moguće je posrijedi pitanje nepotpune specijaliziranosti sudaca Upravnog suda. Divim se upravnim sucima koji bi trebali raspolagati širokim znanjima od onih, uvjetno rečeno, banalnih do sofisticiranih kao što je tržišno natjecanje. Nemogućnost koncentracije na slučajeve iz područja tržišnog natjecanja može se prevladati prenošenjem nadležnosti na trgovačko sudstvo.

Ista načela za sve nezavisne regulatore

Što je sve potrebno promijeniti da se poboljša položaj poduzetnika u odnosu na odluke ostalih nezavisne regulatora?
Ministarstvo pravosuđa napravilo je dobru analizu identifikacije svih neovisnih regulatora, od ovlasti do njihove kontrole. Uz promjene Zakona o sudovima u smislu nadležnosti, treba razmisliti i o donošenju posebnog propisa koji bi utvrdio opća pitanja djelovanja neovisnih regulatora što neke zemlje, poput Slovenije, imaju. Ako se to ne bude riješilo posebnim propisima, onda bi Vlada ili Sabor trebali odlukom utvrditi ključna zajednička pitanja za regulatore. To je potrebno stoga da bude jasno kako su kad god je riječ o regulaciji u posebnim propisima principi uređenja jednaki.