Govoreći o dosadašnjem zahvatu akcije Maestro, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je rekao kako je zasad posrijedi oko 20 predmeta. Inzistiranjem na “predmetima” zapravo je stavio naglasak na širu definiciju upravljačkog djelokruga HFP-a. Premda je cijela priča otvorena kao razotkrivanje korupcije “u privatizaciji državnih poduzeća i upravljanju državnom imovinom”, prilično se jasno dalo naslutiti da se korupcijski dokazi mahom odnose na transakcije niže razine odlučivanja, koje se odvijaju unutar HFP-a i bez pečata Upravnog odbora Fonda kao instance čije se odluke ipak donose uz prisustvo javnosti.

Istražni postupci
To, dakako, samo po sebi ne otklanja sumnje u ishode pojedinih javnih natječaja za prodaju dionica, pa i moguću interesnu upletenost pojedinih ministara članova UO-a kroz lobiranje u pojedinim prodajama, ali prilično je izvjesno da, barem u ovoj fazi, ta vrsta špekulacija nije u žarištu akcije DORH-a i Uskoka. Drugo je pitanje hoće li daljnji istražni postupci i obrade osumnjičenika otvoriti takva pitanja. Zasad se mnogo izglednijim čini da se dokazi za milijunske iznose mita odnose, primjerice, na razne vrste prava, potraživanja i odštete kroz dionice iz portfelja HFP-a, kao i manipuliranje vrijednostima nekretnina u slučajevima poput naknadno utvrđenih obveza uključivanja pojedinih nekretnina u temeljni kapital, odnosno obveza novog procjenjivanja njihove vrijednosti. Primjerice, pojedinim je tvrtkama rješenjem HFP-a utvrđena obveza da na ime neprocijenjene imovine ili neodgovarajućeg obuhvata i valorizacije zgrada namire HFP, odnosno povećaju kapital, s tim da vlasnik novih dionica postaje HFP. Kad je riječi o 20-ak milijuna kuna i kad se to dogodi u velikoj kompaniji s raspršenom strukturom dioničara, kao što je nedavno bio slučaj s Končarom (u kojemu je, k tome, država najveći dioničar), to nije zahvat pogodan za mutne rabote pojedinaca. No kad je posrijedi tvrtka s privatnim većinskim vlasnikom, pa još ako bi povećanje kapitala za 10-20 milijuna kuna značilo komplikacije u vlasničkoj strukturi, onda i te kako ima prostora za korupciju. Tog prostora svakako ima i u slučajevima raznih potraživanja tvrtki i pojedinaca od Fonda koja se namiruju dionicama, posljednjih godina veoma često zamjenskim, pri čemu je kriterij nominalna vrijednost dionica. Hoće li itko tko od Fonda po nekoj od zakonom propisanih osnova ima potraživanje (bilo da je izvorno njegovo ili ga je otkupio prepoznajući korist) od 10 ili 20 milijuna kuna zauzvrat dobiti dionice nekog “lijevog” poduzeća ili će to biti dionice atraktivnijih kompanija koje mogu postići daleko bolju cijenu, sve je prije nego svejedno. A dobra veza iznutra u tome može pomoći, uz cijenu koja ostavlja prostora za obostrano zadovoljstvo.

Povlaštene informacije
Vrijedna “organiziranog djelovanja” tako znaju biti i individualna prava na naknade po oduzetoj imovini, ali i po pravima branitelja koji su devedesetih zbog bivanja na bojištu propustili iskoristili svoje pravo na upis paketa dionica u protuvrijednosti 10.000 eura. Nekome tko ima uvid u takva prava i potraživanja s jedne strane, kao i interes za okrupnjavanjem pojedinih paketa s druge strane, sigurno može biti zanimljivo pobrinuti se za diskretno spajanje ponude i potražnje bez smetnje trećih strana koje se pojavljuju na dražbama i natječajima. Dakako, uz odgovarajuću nagradu. Istodobno, u dijelu DORH-ovih i USKOK-ovih optužbi koje se odnose na burzovne igre dionicama uhićenih HFP-ovaca slijedom posjedovanja povlaštenih informacija, priča izlazi iz okvira mita i postaje istraga o manipuliranju i insajderskom trgovanju.

Mogući utjecaj na burzovne aktivnosti

Može li cijela afera utjecati na burzovne aktivnosti, odnosno cijene?
Izravan utjecaj mogao bi se hipotetski dogoditi kod pojedinih dionica u slučaju da se netko iz ostatka lanca uključenih (tko još nije zahvaćen istragom, a računa da možda hoće, a možda i neće doći na red) nervozno pokuša riješiti dionica stečenih pod sumnjivim okolnostima. No mimo tih hipoteza, prilično je izgledno da će u slučaju otprije realiziranih zarada i niza vlasničkih promjena dijela sporno stečenih dionica odšteta države biti upitna.

Tko su uhićeni potpredsjednici HFP-a

Ivan Gotovac
Sanader je u ljeto 2004. naredio organizacijske promjene. Formiran je Sektor za prodaju i marketing, a posao je povjeren potpredsjedniku Fonda Ivanu Gotovcu, 31-godišnjem Zagrepčaninu iza kojega je stajalo školovanje i rad u SAD-u. Na St. Mary’s University of Minnesota završio je međunarodne financije i politologiju te 1996. počeo raditi u banci Wells Fargo. Godinu dana poslije Gotovac je projektni menadžer u tvrtki Niva, bivšeg premijera Nikice Valentića. Početkom 1999. prelazi u CAIB, a posao u HFP-u bio mu je prvi angažman u državnom resoru. Kuloari su isticali da ga je kao osobu od posebna povjerenja u lipnju 2004. doveo ondašnji predsjednik Fonda Damir Ostović. Gotovcu je majka bila direktorica jedne od dalmatinskih banaka, a otac direktor u HGK.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Robert Peša
Karijera Roberta Peše, potpredsjednika za upravljanje nekretninama u HFP-u, traje od 1995. Navodno je, kažu upućeni, posebno povjerenje uživao u mandatu dok je Fondom upravljao Stipe Hrkač. Prije dolaska u HFP Peša je radio u tvrtki Astra-Mašinoimex na poslovima komercijaliste pripravnika. U Fondu je startao kao stručni savjetnik u sektoru upravljanja, da bi 1999. postao šef sektora upravljanja i privatizacije. Prati ga glas da se uspio nametnuti svim političkim opcijama.

Josip Matanović
Osim 30 milijuna dokumenata koje je J. Matanović, potpredsjednik HFP-a za pravne poslove od početka pretvorbe propustio kroz ruke, volio je spomenuti i dva CD-a talijanskih kancona te podatak kako je u glazbi bio ‘mladić koji obećava’ s obzirom na nastup na Splitskom i nekim drugim festivalima. Prvi posao nakon diplomiranja našao je u ondašnjem ŽTP-u Zagreb gdje je proveo 13 godina dok 1993. nije prešao u HFP, na mjesto savjetnika. Zatim radi na poslovima šefa odjela za reviziju pa pravnog sektora te potpredsjednika za zajedničke poslove i 2004. postaje potpredsjednik zadužen za pravne poslove. (B. Babić)

U 14 godina sedam predsjednika HFP-a

Prethodnica HFP-a, osnovana još 1990. godine, zvala se Agencija RH za restrukturiranje i razvoj, te je promijenila dva direktora; bili su to Zdravko Mršić i Zlatko Mateša, dok su u Upravnom odboru bili Luka Bebić, Branko Ćep, Dalibor Kovačević, Željko Lužavec i Josip Pavlović.

Predsjednici HFP-a: Nakon formiranja HFP-a, 1993. godine, na poziciji predsjednika smjenjivali su se Ivan Penić, Milan Kovač, Tomislav Družak, Stipe Hrkač, Hrvoje Vojković, Damir Ostović, a aktualni prvi čovjek Fonda je Grga Ivezić.

Zamjenici predsjednika: HFP-a bili su Filip Brekalo, Stipe Hrkač, Marija Turudić i Krešimir Starčević.

Predsjednici Upravnog odbora HFP-a: Ivan Penić, Milan Kovač, Emilija Rajić, Nenad Porges, Goranko Fižulić, Slavko Linić, Ljubo Jurčić, Andrija Hebrang, a danas tu dužnost obnaša Damir Polančec.

Dosadašnji članovi Upravnog odbora HFP-a: Božo Prka, Davor Štern, Niko Bulić, Nadan Vidošević, Borislav Škegro, Nenad Porges, Sergej Morsan, Mijo Jukić, Ivan Herak, Jasna Borić, Goranko Fižulić, Mate Crkvenac, Pave Župan Rusković, Božidar Pankretić, Hrvoje Vojković, Slavko Linić, Radimir Čačić, Željko Pecek, Damir Kuštrak, Branko Vukelić, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker, Petar Čobanković, Emilija Rajić, Velimir Hlevnjak,Vinka Cetinski, Ema Vadija, Niko Raić, Marina Einbuchler-Stilinović. (B. Babić)