Hrvatski građani imaju razmjerno povoljna očekivanja za vlastite financije u usporedbi s građanima drugih članica EU-a. Prema tromjesečnom prosjeku sezonski prilagođenih rezultata anketa Europske komisije, od kolovoza do listopada ove godine, Hrvatska je peta među 26 članica s dostupnim podacima.
Saldo osobnih financijskih očekivanja iznosi pozitivna tri boda, što znači da povoljna očekivanja blago nadmašuju nepovoljna. Ispred Hrvatske su Španjolska, Malta, Finska i Litva, dok u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji prevladavaju očekivanja pogoršanja financija kućanstva.
Stabilnost vs. blagostanje
Zašto građani vlastitu financijsku budućnost vide povoljnije od budućnosti gospodarstva u kojem ostvaruju prihode, razmatra ekonomist Ivica Brkljača u analizi objavljenoj na Ekonomskom labu. Poboljšanje financijske situacije vlastitog kućanstva u sljedećih 12 mjeseci očekivalo je 27,3 posto hrvatskih ispitanika, a pogoršanje 20,4 posto. Za hrvatsko gospodarstvo odnos je bitno drukčiji: poboljšanje očekuje 14,5 posto, a pogoršanje 51,3 posto.
“Pesimista je, dakle, tri i pol puta više nego optimista”, ističe Brkljača.
Gotovo polovica građana za kućni budžet očekuje nepromijenjeno stanje. “Kad razmišljaju o vlastitom kućanstvu, građani prije svega očekuju stabilnost. Kad razmišljaju o Hrvatskoj u cjelini, prevladava očekivanje da će biti lošije”, objašnjava Brkljača. Razliku između dvaju salda naziva jazom u očekivanjima.
Raskorak između očekivanja za vlastite financije i za gospodarstvo zemlje u Hrvatskoj je među najvećima u Uniji. Iznosi 30,7 bodova, a veći bilježe samo Francuska, Belgija i Nizozemska. Hrvatska se pritom ne izdvaja najizraženijim pesimizmom za gospodarstvo, nego kombinacijom negativnih gospodarskih i razmjerno povoljnih osobnih očekivanja. Mađarska je jedina promatrana članica u kojoj je odnos obrnut: građani su optimističniji za gospodarstvo nego za financije vlastitog kućanstva.
Važno je i što se ispitanike zapravo pita. Riječ je o očekivanoj promjeni, a ne o zadovoljstvu sadašnjim standardom. Kućanstvo koje jedva podmiruje troškove može očekivati da će mu i dogodine biti jednako teško. Njegov odgovor da ne očekuje promjenu ne znači financijsku sigurnost. Jednako tako, očekivanje poboljšanja može značiti tek nadu da će nakon razdoblja odricanja ostati nešto više novca do sljedeće plaće.
Zato ove rezultate ne bi trebalo čitati kao potvrdu da građani žive dobro ili da ih inflacija ne pogađa. Da bi se to zaključilo, trebalo bi znati s kakve prihodovne pozicije polaze, koliki dio primanja troše na nužne izdatke i imaju li pričuvu za nepredviđene troškove. Očekivanje smjera promjene samo po sebi ne otkriva ni visinu standarda ni sposobnost kućanstva da izdrži financijski udar.
Raskorak nije kratkotrajna reakcija na jednu vijest. Brkljača navodi da su osobna očekivanja bila povoljnija od općih u svih 240 mjeseci promatranog 20-godišnjeg razdoblja, a razlika se s vremenom povećavala. U aktualnoj usporedbi sličan odnos bilježi u 25 od 26 promatranih članica EU-a. Hrvatska se, dakle, izdvaja izraženošću razlike, ali sama pojava nije domaća posebnost.
Jedno moguće objašnjenje je razlika između onoga što građani neposredno poznaju i onoga što moraju procjenjivati. Za vlastiti posao, prihode i obiteljske obveze raspolažu konkretnijim informacijama. O budućnosti gospodarstva zaključuju iz mnogo šireg i neizvjesnijeg skupa okolnosti. No, iz prikazanih odgovora nije moguće utvrditi koje objašnjenje prevladava.
Primjerice, zaposlenik može očekivati povišicu ili imati ugovorenu veću plaću, a istodobno procjenjivati da će rast troškova otežati poslovanje drugih tvrtki. Umirovljenik može računati na povećanje mirovine, ali strahovati za održivost javnih financija. U takvim slučajevima osobno pouzdanje ne mora biti ni neupućenost ni pretjerani optimizam. Vremenski horizont ankete ograničen je na godinu dana, u kojoj se širi gospodarski rizici ne moraju jednako odraziti na svaki kućni budžet.
Vrijedi i obrnuto: povoljna očekivanja za vlastite financije ne znače da je kućanstvo zaštićeno od gospodarskog pogoršanja. Sigurnost prihoda može oslabjeti, a veća nominalna primanja ne moraju donijeti veću kupovnu moć. Za procjenu osobnog položaja presudno je što se događa s razlikom između prihoda i troškova, a ne samo raste li iznos koji sjeda na račun.
Što se krije iza prosjeka
Zajednički rezultat pritom ne otkriva koliko se očekivanja razlikuju među kućanstvima različitih prihoda i financijskih obveza. Uz jednake prihode, kućanstvu koje otplaćuje kredit ili plaća najamninu ostaje manje za ostalu potrošnju nego onome bez tih obveza. Sami podaci o očekivanjima ne pokazuju ni kako građani raspolažu novcem: povoljnija očekivanja mogu pratiti veća potrošnja, ali i odluka da se više štedi.
Tu je i granica povezivanja raspoloženja s potrošnjom. Iz ankete se ne može zaključiti da građani više troše upravo zato što očekuju bolje osobne financije. Za takvu bi vezu trebalo usporediti očekivanja s njihovim stvarnim ponašanjem. Veća kupnja može počivati na rastu prihoda, trošenju ranije štednje ili novom zaduživanju, a svaki od tih izvora ima drukčije značenje za financijsku otpornost.
Ni pesimizam za gospodarstvo ne mora automatski zaustaviti osobnu potrošnju. Netko može odgoditi kupnju automobila zbog opće neizvjesnosti, a nastaviti trošiti na svakodnevne potrebe i odmor jer vlastite prihode smatra sigurnima. Drugi može očekivati poboljšanje, ali višak novca usmjeriti u pričuvu. Jedan odgovor o budućnosti zato nije dovoljan da se predvidi što će se dogoditi na blagajnama ili bankovnim računima.
Za vlastiti novčanik građani manje strahuju nego za gospodarstvo, ali očekivanje stabilnosti ne otkriva koliko im novca ostaje nakon podmirenja računa. Tek taj prostor pokazuje koliko kućni budžet može izdržati ako se gospodarski pesimizam pokaže opravdanim.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu