Kad umjetna inteligencija ponudi odgovor, važno je zastati i provjeriti ga: je li točan, nedostaje li mu važan kontekst i možemo li mu vjerovati? Djeca danas odrastaju uz AI, pa im je potrebno pomoći da razumiju njegove mogućnosti i ograničenja. Zato su Hrvatski Telekom i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet pokrenuli novi ciklus programa „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI“. Kroz četiri radionice učenici od 6. do 8. razreda uče koristiti AI sigurno, kritički i odgovorno.
„AI me bolje razumije od tebe.” Roditelju koji to čuje možda prvo dođe da odgovori kako mu onda i chatbot može skuhati ručak i dati džeparac. Prof. dr. sc. Neven Ricijaš ima drukčije pitanje: „Što ti je u tim razgovorima dobro? Što ti AI daje, a ja možda ne?”
Chatbot je dostupan baš u trenutku kad mu se želi obratiti. Pusti ga da iznese svoju stranu svađe s prijateljem i lako mu može dati za pravo. Dijete se osjeti shvaćeno, iako chatbot ne zna što se među njima ranije događalo ni kako je istu svađu doživio prijatelj.
„Dijete koje vam kaže ‘AI me bolje razumije od tebe’ još uvijek razgovara s vama. Ta rečenica može biti i poziv”, kaže Ricijaš. Kad se ljutnja smiri, predlaže da roditelj pita što je chatbot savjetovao i što dijete misli o tom savjetu. Ako mu je pomogao pronaći riječi za ispriku, razgovor s AI-jem može mu olakšati da se javi prijatelju. A ako mu je samo potvrdio da je u pravu, roditelj može pitati kako je sve to izgledalo drugoj strani.
Izmišljena lektira
Koliko uvjerljiv odgovor može biti pokazuje primjer koji Ricijaš navodi s radionice. Učenik traži preporuku za lektiru o prijateljstvu. Dobije naslov knjige, ime autorice i godinu izdanja. Ima sve podatke potrebne da knjigu pronađe, osim jedne sitnice. Knjiga ne postoji.
Ako chatbot navede izvor, najprije treba utvrditi postoji li. Ako postoji, tek onda treba pogledati potvrđuje li doista ono što chatbot tvrdi. Može, primjerice, navesti stvaran članak i iz njega izvesti pogrešan zaključak. Ricijaš spominje i odgovor o izumu žarulje u kojem je među točnim podacima stajalo da je Edison za taj izum dobio Nobelovu nagradu. Nikada je nije dobio.
Kad dijete kaže „Tako mi je rekao AI”, odrasli može odmah ispraviti pogrešku. Ali ako se razgovor tu završi, dijete je samo dobilo drugu osobu kojoj treba vjerovati. Ricijaš predlaže pitanje koje odrasli može postaviti i kad sam ne zna odgovor: „Zanimljivo! Kako bismo to mogli provjeriti?” Zajedno mogu otvoriti izvor, a dijete može pokušati objasniti kako bi tvrdnju dokazalo učiteljici ili nekome tko mu ne vjeruje.
Nakon gašenja ekrana
„Ako netko drugi trči umjesto vas, kondiciju nećete dobiti vi. S učenjem je isto”, kaže Ricijaš. Učeniku zato savjetuje da najprije sam pokuša riješiti zadatak. Kad vidi gdje je zapeo, može AI-ju postaviti pitanje koje mu stvarno treba. U matematici to može biti sasvim konkretno: „Ne razumijem zašto se ovdje dijeli, a ne množi”. Može pokazati i vlastiti postupak pa pitati na kojem je koraku pogriješio. Ako mu je objašnjenje previše apstraktno, može tražiti primjer iz svakodnevnog života.
Dobiveno objašnjenje može usporediti s udžbenikom, bilješkama ili onime što je rekao nastavnik. No i kad se sve poklapa, ostaje pitanje može li učenik to ponoviti svojim riječima. Ricijaš predlaže da ugasi ekran i sam riješi sličan zadatak.
Provjera u praksi
Ciklus se nadovezuje na preventivni program „Alati za moderno doba”, nacionalno pokrenut 2023. godine. Radionice traju po 45 minuta, a vode ih educirani i licencirani školski djelatnici.
Do kraja 2026. planirane su četiri edukacije za školske djelatnike, dvije u Zagrebu te po jedna u Osijeku i Splitu. Plan je educirati 164 djelatnika iz 85 osnovnih škola u 17 županija. Roditeljima je dostupno sedam besplatnih videoedukacija HT-a i stručnjaka ERF-a u sklopu programa „AI ti to možeš”. Obrađuju provjeru informacija, zaštitu privatnosti, obiteljska pravila i razgovor s djetetom koje se počelo povjeravati chatbotu.
Na pitanje može li se neka od školskih vježbi isprobati kod kuće, Ricijaš kaže da svaki susret priprema učenike za sljedeći, a razgovor o osobnim iskustvima traži pažljivo vođenje.
„Zato bih radije rekao što djeca iz radionica mogu ponijeti i zašto mislim da je to dobro za njih. Prvo, razumijevanje umjesto straha ili slijepog povjerenja. Djeca uče kako AI funkcionira, zašto griješi i zašto može biti pristran. Program ne polazi od zabrane, nego od znanja, jer dijete koje razumije alat lakše ga koristi pametno. Drugo, uče prepoznati kada AI samo zvuči kao da ih razumije. U dobi kada su djeca posebno osjetljiva na prihvaćanje i odbacivanje, te traže nekoga tko će ih saslušati, to je važna zaštita. Treće, i meni osobno najvažnije, uče razmišljati o sebi, a ne samo o tehnologiji. Zašto posežem za AI-jem? Što mi olakšava, a što polako počinje zamjenjivati: moje razmišljanje, moj trud, moje prijatelje? Zato radionice povezuju AI pismenost sa socijalno-emocionalnim vještinama. Znati da AI griješi nije dovoljno ako dijete nema vještinu zastati, procijeniti i odlučiti.”
Kad ga pitamo koju bi jednu naviku volio da djeca ponesu s radionica, Ricijaš kaže: „Ako bih morao izdvojiti jednu naviku, bila bi to da djeca zastanu prije nego što povjeruju, prepišu ili se povjere.”
Umjetna inteligencija može biti koristan alat, ali njezine odgovore treba promišljeno procjenjivati, a tehnologija ne može zamijeniti vlastito razmišljanje ni odnose s drugim ljudima. Upravo zato program „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI“ učenicima pruža priliku da uz konkretne primjere razvijaju AI pismenost, kritičko mišljenje i osobno odgovoran odnos prema tehnologiji.
* Sadržaj omogućio Hrvatski Telekom
