Dvije godine nakon što je bivši predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi upozorio na ozbiljno zaostajanje Europske unije za Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom, pitanje europske konkurentnosti i dalje je jedno od ključnih pitanja europske gospodarske politike.

U svojem izvješću Draghi je upozorio na strukturne slabosti europskog gospodarstva, prekomjernu regulaciju, nedostatak ulaganja i gubitak konkurentnosti u odnosu na najveća svjetska gospodarstva. Pritom nije ponudio samo dijagnozu problema, nego i niz preporuka za njihovo rješavanje, od povećanja investicija i jačanja industrijske politike do pojednostavljenja propisa i stvaranja povoljnijeg poslovnog okruženja.

No, nameće se pitanje koliko je tih preporuka doista provedeno, gdje je Europa danas u odnosu na SAD i Kinu te što sve još treba učiniti kako bi ponovno ojačala svoju gospodarsku poziciju. O tome se raspravljalo na Zagrebačkom financijskom forumu, na panelu “Razgovor 2 na 1 – Europska konkurentnost dvije godine poslije: gdje stoji Hrvatska?”, na kojem su sudjelovali Karlo Ressler, voditelj hrvatske HDZ/EPP delegacije u Europskom parlamentu, i Judita Cuculić Župa, viša ekonomska savjetnica u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj.

U središtu razgovora bili su konkurentnost europskog kapitala i investicijskog okruženja, učinci Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, fiskalni kapacitet i strukturne reforme, ali i promjene u pristupu ESG kriterijima u kontekstu obrane i novog regulatornog paketa Omnibus.

Što je donio NPOO?

Govoreći o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO), Cuculić Župa istaknula je kako ga ne treba promatrati isključivo kroz iznos uloženog novca i realizirane investicije. Prema njezinim riječima, njegova je posebnost u tome što je Europska unija prvi put povezala zajedničko zaduživanje s provedbom reformi, nastojeći državama članicama financijskim poticajima pomoći da provedu promjene koje su godinama odgađale.

Podsjetila je da Europska komisija još od 2011. godine kroz Europski semestar državama članicama daje godišnje preporuke, no njihova se provedba često ponavlja iz godine u godinu jer države ne provode dovoljno brzo reforme koje su zahtjevne, ali nužne. NPOO je zato, objasnila je, zamišljen kao mehanizam kojim se financijska sredstva dodjeljuju ne samo za investicije nego i za ispunjavanje reformskih ciljeva.

Takav pristup podrazumijevao je i znatna ulaganja u javni sektor jer upravo država mora provesti promjene u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj i energetskoj politici te javnoj upravi. Međutim, Cuculić Župa odbacila je ocjene da je privatni sektor pritom ostao po strani. Naprotiv, naglasila je da je upravo privatni sektor izvodio velik dio projekata financiranih NPOO-om, od obnove bolnica do izgradnje i modernizacije željezničke infrastrukture.

“Svaku bolnicu obnovio je privatni sektor, svaku prugu izgradio je privatni sektor”, istaknula je Cuculić Župa, naglašavajući kako su i javne investicije financirane NPOO-om izravno koristile privatnim tvrtkama.

Dugoročni troškovi

Cijena automobila samo je početak: Što sve treba uzeti u obzir prije kupnje?

energetsko planiranje

Dulja sezona donosi veće račune: kako hoteli mogu bolje upravljati energijom?

Uz to, podsjetila je da je oko pola milijarde eura bilo izravno namijenjeno privatnim poduzećima, od start-upova i mikro poduzeća do srednjih i velikih tvrtki, kroz bespovratna sredstva i povoljnije uvjete financiranja. Potporu zelenoj i digitalnoj tranziciji dobivali su i poduzetnici i građani, među ostalim kroz vaučere za digitalizaciju i zelenu preobrazbu, pri čemu je građanima dodijeljeno više od 41.500 vaučera za obrazovanje u tim područjima.

“Ne bih rekla da privatni sektor nije profitirao. Privatni sektor je jako profitirao od toga”, poručila je Cuculić Župa, dodajući da se stvarni učinci NPOO-a ne mogu mjeriti samo neposrednim rezultatima investicija. Njezino je očekivanje da će država dugoročno profitirati upravo od provedenih reformi, čiji će se rezultati, kako je istaknula, jasnije vidjeti tek u godinama koje dolaze.

Ressler se složio da je NPOO pridonio gospodarskom rastu Hrvatske i spriječio dodatno produbljivanje razlika među državama članicama nakon pandemijske krize, no upozorio je da se ne može tvrditi kako je svih deset milijardi eura iskorišteno na strateški najkvalitetniji način. Pritom je ocijenio da su kritike načina korištenja europskih sredstava izraženije u Hrvatskoj nego na europskoj razini, dok se druge članice suočavaju i s većim problemima u osmišljavanju projekata, političkom preuzimanju odgovornosti za njihovu provedbu i operativnoj spremnosti.

“Sa jedne strane nema dileme da je za Hrvatsku to bilo iznimno uspješno, da smo u europskom kontekstu to koristili kvalitetno, ali isto tako mislim da je svima jasno da dolazimo u vrijeme kada ćemo morati početi razmišljati kako da se stvarno svaki euro koristi strateški i za podizanje konkurentnosti i za podizanje produktivnosti”, poručio je Ressler.

Cijena zaduživanja

Kao jedan od najvećih izazova za budućnost izdvojio je pitanje otplate zajedničkog europskog duga. Europska unija prvi se put zadužila na međunarodnim financijskim tržištima, a dogovor o načinu vraćanja tih sredstava još nije postignut. Ressler je upozorio da bi od 2028. godine između 25 i 30 milijardi eura godišnje moglo odlaziti na otplatu i servisiranje duga, što bi predstavljalo velik pritisak na budući europski proračun i moglo ograničiti financiranje dijela programa nakon 2027. godine.

Upravo zato smatra da će buduće europsko financiranje morati biti usmjerenije na rezultate i konkretne učinke na gospodarstvo. Promjene u kohezijskoj politici, koja bi nakon 2027. mogla biti bliža logici Mehanizma za oporavak i otpornost, vidi kao priliku da Hrvatska i druge članice naprave snažnije i brže iskorake u podizanju konkurentnosti i produktivnosti.

Govoreći o prekomjernoj regulaciji, koju je Mario Draghi u svojem izvješću izdvojio kao jednu od glavnih prepreka europskoj konkurentnosti, Cuculić Župa priznala je da je riječ o ozbiljnom problemu koji je prepoznala i Europska komisija. Kao jedan od odgovora navela je regulatorne pakete Omnibus, usmjerene na pojednostavljenje propisa i smanjenje administrativnog opterećenja poduzeća. Prema njezinim riječima, oko 12 takvih paketa već je u zakonodavnoj proceduri, a neki su i usvojeni. Ako budu prihvaćeni u predloženom obliku, mogli bi donijeti uštede do 50 milijardi eura.

“Cilj Komisije do kraja aktualnog mandata jest smanjiti regulatorno opterećenje za 35 posto za mala i srednja poduzeća te 25 posto za velika poduzeća, čime bi se, prema procjenama, administrativni troškovi poduzetnika smanjili za oko 37,5 milijardi eura godišnje”, kazala je Cuculić Župa.

Ipak, upozorila je da regulacija nije jedina prepreka europskoj konkurentnosti. Kao jedan od najvećih problema izdvojila je nedovoljnu integraciju jedinstvenog europskog tržišta. Pojasnila je da usporedba Europe sa SAD-om i Kinom nije jednostavna jer Europska unija obuhvaća 27 država članica, od kojih svaka ima vlastite propise i standarde.

Pozvala se pritom na procjene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) prema kojima razlike među nacionalnim pravilima i standardima stvaraju prepreke trgovini koje se mogu usporediti s carinama od 40 posto na robu i čak 110 posto na usluge.

Trećim važnim područjem smatra mobilizaciju privatnog kapitala, odnosno stvaranje jedinstvene unije štednje i ulaganja (Savings and Investments Union). Upozorila je da velik dio novca građana u Europi ostaje na bankovnim računima, umjesto da se usmjerava prema tržištima kapitala i financiranju privatnog sektora. “Dok u europskim tržištima kapitala sudjeluje oko 16 posto građana, u SAD-u je taj udio oko 46 posto”, istaknula je.

Zato smatra da je potrebno olakšati pristup ulaganjima, poboljšati financijsku pismenost i povećati spremnost građana na preuzimanje investicijskog rizika. Zaključno je poručila da je Komisija prepoznala regulaciju kao jednu od ključnih prepreka, ali da se europska konkurentnost ne može poboljšati bez napretka u integraciji tržišta i učinkovitijeg usmjeravanja privatne štednje u gospodarstvo.

Bitka za konkurentnost

Govoreći o zastupljenosti hrvatskih interesa u europskim institucijama, Ressler je istaknuo da Hrvatska, kao najmlađa država članica, tijekom 13 godina članstva ostvaruje određeni napredak, no njezin utjecaj u Europskom parlamentu uvelike ovisi o povezivanju s drugim političkim grupacijama. Kao trenutačno najvažnije pitanje za Hrvatsku izdvojio je pregovore o novom višegodišnjem financijskom okviru Europske unije nakon 2027. godine, upozorivši da se ne pregovara samo o iznosima dostupnog novca nego i o pravilima prema kojima će se sredstva ubuduće raspoređivati.

“Ne pregovara se samo o iznosima, nego i o samim pravilima igre. Mislim da je to nešto što je u drugom planu, a što će utjecati na to kako se pozicionira, kako se razvija i kako se živi ovdje u Hrvatskoj”, poručio je Ressler.

Upozorio je i da Europa mora očuvati svoj socijalni model, no da to neće biti moguće bez jačanja tehnološke i gospodarske konkurentnosti. Iako smatra da su europske institucije prepoznale problem pretjerane regulacije i birokracije te pokrenule određene promjene, njihova je provedba, ocijenio je, prespora. Dodatnu prepreku vidi u političkim odnosima unutar Europskog parlamenta, gdje prijedlozi Komisije ne nailaze uvijek na potporu tradicionalne proeuropske većine.

“Razumijemo da je potrebna veća brzina, da je potrebna veća odlučnost, da nisu dovoljne kozmetičke mjere, ali s druge strane postoje i političke realnosti zbog kojih to neće biti moguće napraviti isključivo uz tu većinu. Prvi paketi pojednostavljenja propisa, nisu prošli uz uobičajenu suradnju stranaka desnog centra i ljevice, nego uz potporu desne većine. S druge strane, ne možemo se osloniti ni na euroskeptične stranke. One ne propituju samo pojedine europske politike nego i opravdanost samog europskog projekta.”, zaključio je Ressler.

Kao jedan od glavnih uzroka europske stagnacije u razvoju novih tehnologija Cuculić Župa ponovno je izdvojila nedovoljnu integraciju jedinstvenog tržišta i fragmentiranost europskog sustava. Smatra da upravo prepreke na jedinstvenom tržištu najviše otežavaju poslovanje i razvoj europskih poduzeća, uz različite standarde koji dodatno usporavaju njihovo širenje.

Uz prekomjernu regulaciju Europske komisije, upozorila je i na praksu takozvanog “gold platinga”, odnosno dodavanja nacionalnih zahtjeva i strožih standarda na već postojeće europske propise. “Svaka država članica tako može dodatno zakomplicirati pravila koja su već dogovorena na europskoj razini, čime se povećava regulatorna fragmentiranost”, rekla je dodavši da je Komisija pokrenula inicijativu za smanjenje takve prakse.

Kao primjer fragmentiranosti navela je i Hrvatsku, osobito u području istraživanja i razvoja, gdje je sustav sveučilišta i znanstvenih institucija, prema njezinoj ocjeni, previše rascjepkan, uz nedovoljnu povezanost s poslovnim i javnim sektorom. Zaključila je kako se europska konkurentnost neće moći značajnije unaprijediti bez bolje integracije tržišta, usklađivanja standarda i snažnije suradnje između istraživačkog i gospodarskog sektora.

Zaključno, Ressler je upozorio da se Europa predugo oslanjala na osjećaj sigurnosti i komfora, zbog čega nije dovoljno brzo reagirala na promjene u globalnim gospodarskim i sigurnosnim odnosima. Smatra da Europska unija mora ponovno prepoznati vlastitu gospodarsku snagu, ali i postati samostalnija u energetskom i sigurnosnom smislu, umjesto da se slijepo oslanja na druge.

“Za to nam treba malo više akcije, a malo manje lamentiranja”, poručio je Ressler, pozvavši na veća ulaganja, više odlučnosti i odustajanje od, kako ih je nazvao, “toksičnih zabluda iz prošlosti”, osobito u energetici, migracijskoj politici te gospodarskim i fiskalnim politikama.