Prije godinu dana meksička predsjednica Claudia Sheinbaum iskoristila je svoje prvo obraćanje naciji kako bi iznijela uvjerljiv sud o “Četvrtoj transformaciji” koja je započela pod vodstvom svoga mentora, Andrésa Manuela Lópeza Obradora (poznatog kao “AMLO”).

Meksikancima je ekonomski bolje, ustvrdila je, navodeći pad stope siromaštva s 41,9 posto u 2018. na 29,5 posto, kumulativni realni rast (prilagođen inflaciji) minimalne plaće od 135 posto te socijalnu državu čiji su benefiti dosezali 32 milijuna od 133 milijuna Meksikanaca.

Rast troškova

Ove godine, u svom drugom “Izvješću o vladi”, Sheinbaum je ostala pri istoj naraciji, izvješćujući da je 60 milijuna ljudi zaposleno, da je radno siromaštvo na najnižoj razini od 2005. te da socijalni programi dosežu 42,8 milijuna ljudi. No, koliko god ti rezultati izgledali impresivno, oni ne govore cijelu priču. Pitanje je li stopa siromaštva pala nije isto što i pitanje jesu li Meksikanci, u cjelini, bolje prošli nego 2018. Odgovor na to drugo pitanje zahtijeva vrednovanje vladinih preferiranih metrika nasuprot raznim troškovima koji su u istom razdoblju znatno porasli – a koji često nerazmjerno pogađaju kućanstva s nižim primanjima kojima su socijalni programi namijenjeni.

Da, višedimenzionalno siromaštvo (koje uz dohodak mjeri i pristup obrazovanju, zdravstvu i životnim uvjetima) palo je za otprilike 12 postotnih bodova od 2018. – više nego dvostruko. No, udio zaposlenih u neprijavljenom/neregistriranom radu dosegnuo je 55 posto do kraja 2025., što je najviša razina u tri godine, a gotovo sva neto nova radna mjesta stvorena te godine bila su “na crno”. To je važno jer viša minimalna plaća pomaže samo uredno prijavljenim radnicima.

No, upravo obrazovni pokazatelji pružaju najupečatljiviji dokaz da ukupna slika nije tako ružičasta kako Sheinbaum želi da mislimo. Najnoviji rezultati OECD-ova Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA) za 2025. pokazuju da meksički 15-godišnjaci bilježe sedam bodova niži rezultat u matematici i čitanju u odnosu na 2022. Samo 30 posto meksičkih učenika dosegnulo je minimalnu kompetenciju u matematici, nasuprot OECD-ovu prosjeku od 65 posto, dok je 41,8 posto palo ispod osnovnog praga u sva tri predmeta (uključujući prirodoslovlje).

Niti jedan meksički učenik nije dosegnuo vrhunsku izvedbu u sva tri. To su najgori meksički rezultati od 2009. Zemlja je poništila 16 godina napretka, a taj se preokret poklopio s reformama kurikula “Nueva Escuela Mexicana” koje su zagovarali AMLO i Sheinbaum. Odgovarajući na PISA rezultate, Sheinbaum tvrdi da standardizirani test ima ograničenja kada se primjenjuje na zemlje s različitim društvenim i ekonomskim uvjetima. No, to je promašeno. Daleko važnije od toga kako se Meksiko uspoređuje s drugim zemljama je kako se uspoređuje sa samim sobom u prošlosti.

Situacija u zdravstvu pokazuje srodnu, ali drukčiju patologiju. Ne samo da je ukupna pokrivenost opala, nego je velik dio onoga što je preostalo tiho zamijenjen privatnim planovima, otkrivajući koliko se javni sustav urušio. Između 2018. i 2022. udio Meksikanaca bez pristupa zdravstvenim uslugama više se nego udvostručio, sa 16,2 posto na 39,1 posto, a to je 2024. ostao drugi najčešći oblik socijalne deprivacije u zemlji. Što je još gore, javna potrošnja za zdravstvo pala je za 1,6 posto u realnom smislu samo u 2025.

CHANGE MAKERS 2026.

Od ruba bankrota do rasta: Lideri otkrivaju kako se mijenjaju velike kompanije

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Kao rezultat, milijuni su pronašli zamjenu u jeftinim klinikama uz ljekarničke lance. Broj takvih objekata porastao je s otprilike 13 tisuća u 2013. na 18 tisuća do 2023., a istraživanja su povezala njihov rast s ozbiljnim propadanjem javnih zdravstvenih usluga. Iako te privatne klinike, koje naplaćuju tek pet dolara po pregledu, doista šire primarnu skrb u zanemarena susjedstva, njihov rast odražava dublju patologiju: zdravstveni sustav ne bi trebao ovisiti o tako velikoj privatnoj sjeni kako bi nadoknadio svoje nedostatke.

Mala postignuta dobit

Tu je i ono što bi se moglo nazvati meksičkim “porezom na kriminal”. Sheinbaum se hvali da su ubojstva pala za 51 posto otkako je preuzela dužnost u listopadu 2024. No, što je s mnogim drugim oblicima kriminalne aktivnosti? Iznuda – namet koji organizirani kriminal nameće malim poduzećima i samozaposlenima – pogodila je rekordnih 5887 žrtava samo u prvoj polovici 2025. Institut za ekonomiju i mir ističe da trošak nasilnog kriminala ostaje visok, ekvivalentan 11 posto BDP-a.

Pad broja ubojstava i rast iznuda dio su istog obrasca: kriminalne grupe konsolidiraju teritorijalnu kontrolu i monetiziraju je “oporezivanjem” informalne ekonomije. Taj “porez na kriminal” nerazmjerno pogađa prodavače tortilja, operatore u prijevozu, uzgajivače avokada i druge kojima bi socijalne potpore trebali pomoći. Nije iznenađujuće da Meksiko u Indeksu vladavine prava projekta World Justice Project za 2025. zauzima 121. mjesto od 143 zemlje, zabilježivši neke od najstrmijih padova u mjerama neovisnosti pravosuđa i provedbe antikorupcijskih mjera. Slično tome, Svjetski centar za konkurentnost Instituta za menadžerski razvoj (IMD) rangira Meksiko na 55. mjesto od 69 ekonomija. Između 2024. i 2025., udio direktora koji su Meksiko vidjeli kao obećavajuće mjesto za preseljenje operacija urušio se, povukavši ga s četvrtog na 51. mjesto u IMD-ovu rangiranju ekonomske atraktivnosti.

Dakle, jesu li Meksikanci doista bolje prošli nego 2018.? Odgovor, čini se, ovisi o tome na koje se Meksikance misli i promatra li se kratkoročno ili dugoročno. Kućanstva koja su prije bila ispod praga ekstremnog siromaštva, a sada primaju socijalne naknade, gotovo su sigurno u boljem položaju. No, isto se ne može reći za rastuću većinu u neprijavljenim poslovima, za generaciju učenika koja sada akademski zaostaje, za trećinu ljudi koji improviziraju zdravstvenu skrb u ljekarnama, za iznuđivane vlasnike malih poduzeća i za sve one koji bi mogli imati koristi od stranih ulaganja.

Budući da sadašnje potpore nisu popraćene poboljšanjima u školama, klinikama, sudovima i sigurnosnim snagama, mala postignuta dobit vjerojatno nije ni održiva. Upravo u tome leži problem oslanjanja na jedan pokazatelj siromaštva kao mjerilo osmogodišnje “transformacije”. Vlada može podići životni standard milijunima, no istodobno smanjiti prilike mnogima drugima. Pod Četvrtom transformacijom, AMLO i Sheinbaum učinili su više na prvom planu nego ijedna vlada u generaciji, no, sudeći po brojnim drugim pokazateljima, oni ne samo da ne zaustavljaju propadanje zemlje – moguće je da ga i ubrzavaju.

© Project Syndicate, 2026.