Između 20. i 28. lipnja snažan toplinski val pogodio je Europu, stvorivši uvjete koji su potaknuli šumske požare koji haraju velikim dijelovima Francuske i Španjolske. Ubrzo nakon lipanjskog toplinskog vala, gradske vlasti Rima predstavile su novu, znanstveno utemeljenu operativnu strategiju za pripremu na topliji svijet.

Kao i slični planovi u drugim europskim gradovima, rimski plan uključuje hitne mjere za zaštitu najugroženijih, ozelenjavanje javnih prostora, izgradnju dodatnih javnih fontana, klimatska skloništa, ulaganja u otpornost elektroenergetske mreže i druge mjere.

‘Pomična’ meta

To nije prva inicijativa Vječnoga grada za suočavanje s vrućinama. Rim je još 2002. uveo sustav upozorenja na zdravstvene rizike od toplinskih valova, na vrijeme za toplinski val 2003. godine, u kojem je diljem Europe umrlo 70 tisuća ljudi, uključujući više od tisuću u Rimu. Nakon toga Rim i brojni drugi gradovi donijeli su krizne planove koji su uključivali sustave ranog upozoravanja, registre ranjivih osoba i pripremu bolnica.

No, kada je 2022. Europu pogodio novi veliki toplinski val, pokazalo se da dva desetljeća kriznog planiranja nisu bila dovoljna. Umrlo je još 60 tisuća ljudi. Vlade su opet najavile strukturne mjere poput zatvaranja škola, otkazivanja događanja i propisa o radu na otvorenom. Iako su te mjere imale određene pozitivne učinke, ovogodišnji toplinski val pokazao je da Europa i dalje ozbiljno zaostaje za izazovima s kojima se suočava.

Problem je u tome što pokušavamo sustići metu koja se neprestano pomiče. Toplinski valovi postaju sve češći, dulji i intenzivniji, a taj trend dodatno povećava druge rizike. Primjerice, stvaraju idealne uvjete za šumske požare, koji su sada zahvatili nekoliko zemalja južne Europe. Istodobno odvraćaju pozornost od sve češćih ekstremnih oborina, zbog kojih razorne poplave postaju dio svakodnevice, često upravo na istim područjima koja istodobno pogađaju toplinski valovi. Budući da je uzrok svega toga klimatska promjena izazvana ljudskim djelovanjem, jedini put prema stabilizaciji je svesti emisije stakleničkih plinova na nulu. No, do tada će se postojeći uvjeti nastaviti pogoršavati.

Nakon velikih poplava 2023. tvrdio sam da se pred Europom otvara nova granica. Bit će potrebna ustavna reakcija na promijenjene materijalne uvjete, odnosno program transformacije gospodarstva koji će predvoditi država. Tri godine poslije, nakon poplava i toplinskih valova, ta je granica već pred nama, a mi se i dalje ponašamo kao da se ništa nije promijenilo. Usredotočenost isključivo na krizno planiranje, odgovor na katastrofe i oporavak nakon svake nove nepogode možda odgovara definiciji “otpornosti” Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), ali otpornost sama po sebi više nije dovoljna.

Upravo zato već se dugo bavim širim odnosom između gospodarskog razvoja i okoliša, koji se neprestano mijenja. Tijekom godina zemlja za zemljom svoju je budućnost oblikovala preobrazbom vlastitog prostora. Dovoljno je prisjetiti se razvoja hidroinfrastrukture na američkom Zapadu u doba progresivne ere, plana Sun Jat-sena za modernizaciju Kine na rijeci Jangce, opsežnih melioracija i razvoja hidroelektrana u Italiji radi potpore industrijalizaciji, brana Jawaharlala Nehrua – “modernih hramova Indije” koji su simbolizirali gospodarsku emancipaciju – ili prostorne reorganizacije južnokorejskoga gospodarstva pod vodstvom Park Chung-heeja u službi izvoznog modela rasta.

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

Uzmimo kao primjer energetski sustav. Tijekom toplinskog vala u lipnju 2026. korištenje klimatizacijskih uređaja približilo je Rim dnevnom vršnom opterećenju elektroenergetske mreže od 2,1 gigavat, nakon čega su uslijedili lokalni nestanci električne energije. Pokazalo se da mreža nije dovoljno robusna, premda Italija u nju ulaže. I dalje nema dovoljno rezervnih kapaciteta, proizvodnjom dominira prirodni plin, udio hidroelektrana također je izložen klimatskim promjenama, a znatan dio distribucijske mreže nalazi se pod zemljom, gdje toplinska opterećenja nastala nakupljanjem topline oštećuju kabele.

Rješenje nije jednostavno ukloniti svaki od tih pojedinačnih problema. Potrebno je osmisliti dugoročnu energetsku budućnost Italije. Kao i mnoga europska gospodarstva, Italija gubi konkurentnost. Mora pronaći prostor za inovacije i komparativne prednosti u globalnom gospodarstvu koje prihvaća alate industrijalizacije 21. stoljeća: elektrifikaciju, obnovljive izvore energije, automatizaciju i umjetnu inteligenciju. Prostorna raspodjela te transformacije odredit će potrebe buduće mreže, koje će istodobno potaknuti modernizaciju elektroenergetskog sustava i osigurati sredstva za njezino financiranje.

Korisno partnerstvo

Europa se sa sličnim izazovima suočava na svakom koraku. Medijan dobi njezina stanovništva danas je 45 godina, a na svaka tri radnika dolazi jedan umirovljenik. Do kraja stoljeća trećina Europljana bit će starija od 65 godina, upravo dobna skupina koja je najizloženija smrtnosti povezanoj s toplinskim valovima. No, radna snaga koja se smanjuje i istodobno bilježi pad produktivnosti očito ne može održavati socijalne sustave na razini na koju su građani navikli. Rješenje mora biti znatno viša produktivnost, veći broj radno sposobnih stanovnika ili kombinacija oboje.

Istodobno, medijan dobi u Africi, odmah preko Sredozemnog mora, manji je od 20 godina, a broj stanovnika tog kontinenta do 2050. narast će na 2,5 milijardi. Političke rasprave ostavimo po strani – preduvjeti za iznimno korisno partnerstvo već postoje. No, prihvat migracija u značajnijem opsegu i održavanje rasta povezane trgovine imat će duboke prostorne posljedice. Nova socijalna stanogradnja, prometna infrastruktura i javne usluge dodatno će opteretiti gradove poput Rima, Beča i Pariza. Ti su gradovi danas svojevrsni muzeji europske kulturne baštine na otvorenom, ali njihova je infrastruktura projektirana za posve drukčije društvo, gospodarstvo i materijalne uvjete.

Na pitanje što je Singapur – koji se u jednoj generaciji iz siromašne luke pretvorio u globalno središte – učinilo tako uspješnim, njegov utemeljitelj Lee Kuan Yew glasovito je odgovorio: “Klimatizacija.” Shvaćao je da je najveći dar moderniteta upravo sposobnost upravljanja materijalnim uvjetima.

Europa si više ne može priuštiti da klimatske promjene promatra kao pozadinski trend koji se odvija dok se bavimo drugim planovima. Promijenjeni materijalni uvjeti postali su nova stvarnost. Povijest pokazuje da se takvi izazovi mogu svladati samo transformacijama na razini cijelog društva. Europa mora razmišljati mnogo ambicioznije – cilj ne smije biti tek otpornost, nego otporan rast.

© Project Syndicate, 2026.