Praksa kupnje mobitela, kućanskih aparata ili namještaja na rate, često bez kamata i dodatnih provjera, uskoro odlazi u povijest. Od 20. studenoga na snagu stupa novi Zakon o potrošačkim kreditima koji će iz temelja promijeniti način na koji se odobrava plaćanje na odgodu. Prema novim pravilima, usklađenima s direktivom Europske unije, svaka kupnja na rate smatrat će se kreditnim odnosom. To u praksi znači da će svi trgovci, od teleoperatera do salona namještaja, morati dobiti licencu Hrvatske narodne banke (HNB) kako bi svojim kupcima uopće mogli ponuditi ovu popularnu opciju plaćanja. Cilj je jasan: uvođenje reda na tržište i jačanje zaštite potrošača od rizika prekomjernog zaduživanja. No, za građane to donosi i novu, mnogima vjerojatno i kompliciraniju, proceduru.

FINANCIJE

Ovo je iznos koji trebate imati na tekućem računu: Postoji jednostavno, ali moćno pravilo

Najveća promjena koju će potrošači osjetiti jest obvezna procjena kreditne sposobnosti prije odobravanja kupnje na rate. Dok ste do sada mogli ušetati u trgovinu i uz osobnu iskaznicu ugovoriti otplatu na 12 ili 24 rate, ubuduće će postupak nalikovati onome u banci prilikom dizanja kredita. Trgovac će biti zakonski dužan provjeriti možete li doista podmirivati rate koje preuzimate. Iako podzakonski akti koji će detaljno definirati proceduru još nisu doneseni, očekuje se da će kupci morati priložiti dokaze o svojim primanjima i postojećim financijskim obvezama. To bi moglo značiti da će platna lista, izvadak s tekućeg računa ili potvrda poslodavca postati standardni dio dokumentacije čak i za kupnju novog pametnog telefona, čime se proces značajno usporava i komplicira.

Ove promjene nisu hrvatska specifičnost, već odgovor na globalni trend i regulatornu zabrinutost koja se širi Europom i svijetom zbog eksplozivnog rasta takozvanih “Buy Now, Pay Later” (BNPL) usluga. Riječ je o modernoj verziji starog plana otplate, gdje potrošač dobiva proizvod odmah, ali i dug. Usluge poput Klarne, Afterpaya ili Affirm-a osvojile su tržište, posebice među mlađom populacijom, nudeći brzu i jednostavnu kupnju na rate, često bez kamata, direktno na blagajnama internetskih i fizičkih trgovina. Njihov model, koji se u pravilu oslanja na takozvane “meke” kreditne provjere koje ne utječu na kreditni rejting, doveo je do toga da su regulatori, uključujući i one u EU, zaključili kako postojeći zakonski okviri ne štite adekvatno potrošače. Stoga se širenjem obuhvata Direktive o potrošačkim kreditima želi osigurati da ista pravila vrijede za sve oblike kreditiranja.

Glavni razlog popularnosti BNPL modela leži u njegovoj jednostavnosti i psihološkom učinku. Potrošačima omogućuje da trošak veće kupnje razbiju na manje, podnošljivije obroke, najčešće četiri rate kroz šest tjedana, bez plaćanja kamata. Za razliku od kreditnih kartica, svaka se transakcija tretira kao zaseban, diskretan zajam, što korisnicima daje osjećaj veće kontrole. Međutim, upravo ta lakoća pristupa krije i najveće opasnosti. Regulatori upozoravaju na fenomen “slaganja dugova” (loan stacking), gdje potrošači istovremeno otvaraju više manjih otplatnih planova kod različitih pružatelja usluga, a da pritom nitko nema cjelovitu sliku njihove zaduženosti. Budući da se ti manji zajmovi često ne prijavljuju kreditnim biroima, stvara se iluzija financijske sposobnosti koja može dovesti do prezaduženosti.

Zaštita od prezaduženosti ili prepreka za kupce?

S jedne strane, cilj novog zakona je plemenit – spriječiti građane da se olako zadužuju preko svojih mogućnosti. Uvođenjem obvezne provjere financijske situacije, država želi smanjiti rizik od financijskih poteškoća i osigurati odgovornije kreditiranje. Američki Ured za financijsku zaštitu potrošača (CFPB) već je ranije izrazio zabrinutost zbog gomilanja duga i netransparentnih praksi u BNPL industriji, a slične brige dijele i europske institucije. Novi hrvatski zakon izravna je posljedica takvog razmišljanja i trebao bi uvesti više discipline na tržište, kako za kreditore, tako i za same potrošače, koji će morati svjesnije ulaziti u otplatne aranžmane.

S druge strane, postavlja se pitanje hoće li pretjerana regulacija ugušiti tržište i otežati život i trgovcima i kupcima. Posebno su skeptični teleoperateri, koji su dosad bili jedan od glavnih kanala za prodaju uređaja na rate. Oni ističu da nisu financijske institucije te da će im nova pravila nametnuti golemo administrativno opterećenje. Postoji bojazan da bi složena procedura mogla odvratiti dio kupaca, a onima s nižim ili neredovitim primanjima potencijalno i u potpunosti onemogućiti ovakav oblik kupnje. Teleoperateri su dobili i prijelazno razdoblje za prilagodbu, sve do prvog lipnja 2027. godine, no njihova zabrinutost ostaje, signalizirajući da bi ravnotežu između zaštite i funkcionalnosti tržišta moglo biti teško postići.

Što donose ostale odredbe zakona?

Osim strože provjere kreditne sposobnosti, novi zakon donosi i niz drugih mehanizama za zaštitu potrošača. Jedna od najvažnijih novosti je uvođenje sustava neovisnog savjetovanja o dugu, koje će primarno pružati FINA za sve građane koji se nađu u problemima s otplatom svojih obveza. Također, postrožuju se pravila oglašavanja i marketinga kredita kako bi se spriječile nejasne ili zavaravajuće ponude koje bi mogle potaknuti neodrživo zaduživanje. Ukida se i dosadašnja gornja granica iznosa kredita od 132.722,81 eura, što znači da će ista razina zaštite vrijediti za sve potrošače, neovisno o visini njihovog zaduženja. Dok se čeka da HNB objavi detaljne upute o samom postupku procjene, jedno je sigurno: vrijeme spontane i jednostavne kupnje na rate polako se bliži kraju, a potrošači će morati prihvatiti da je svaka odgoda plaćanja ozbiljna financijska obveza koja sa sobom nosi i odgovarajuću provjeru.

_{* uz korištenje AI-ja}

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima