Ako mislite da je budućnost mode nova “it” torba, još jedan viralni par tenisica ili povratak skinny jeansa, propuštate ono najzanimljivije. Najveća modna revolucija današnjice ne događa se na modnim pistama nego u laboratorijima, startupima i tehnološkim centrima. Tamo nastaju haljine od gljiva, virtualne kolekcije vrijedne milijune dolara i AI stilisti koji vas poznaju bolje od najboljeg prijatelja.
Dok mi još zamišljamo dizajnere kako skiciraju nove kolekcije uz šalice espressa i kroasane u pariškim ateljeima, umjetna inteligencija već predviđa što ćemo nositi iduće sezone, 3D printeri proizvode modne dodatke, a virtualni avatari kupuju odjeću koja nikada neće biti sašivena.
Dobro došli u svijet fashion techa, najuzbudljivijeg dijela modne industrije vrijedne više od 1,7 bilijuna dolara! Ono što se posljednjih godina događa u modnoj industriji mnogi uspoređuju s revolucijom koju je internet nekoć donio medijima. Razlika je samo u tome što se ovaj put mijenja način na koji nastaje, prodaje se i nosi odjeća. Taj fenomen imena fashion tech, spoj je mode i tehnologije koji obuhvaća gotovo svaki segment industrije, od dizajna i proizvodnje do prodaje i korisničkog iskustva. Tehnologija više nije samo pomoćni alat modnim brendovima nego postaje jedan od glavnih pokretača industrije vrijedne više od 1,7 bilijuna dolara.
Procjenjuje se da će globalno tržište fashion techa ove godine dosegnuti vrijednost od gotovo 273 milijarde dolara, dok bi do 2033. moglo narasti na više od 400 milijardi. Istodobno, umjetna inteligencija postaje jedan od najvažnijih igrača modne industrije, a analitičari predviđaju da će tržište AI rješenja u modi tijekom sljedećeg desetljeća rasti višestruko brže od ostatka sektora.
Iako se moda tradicionalno povezivala s kreativnošću, intuicijom i ljudskim talentom, upravo umjetna inteligencija danas mijenja način na koji nastaju kolekcije.
Veliki modni brendovi koriste algoritme za analizu milijuna objava na društvenim mrežama, podataka o kupnji i ponašanju potrošača kako bi predvidjeli trendove prije nego što ih uopće primijetimo na ulicama. No, umjetna inteligencija ne služi samo za predviđanje trendova.
Sve više dizajnera koristi AI alate za eksperimentiranje s novim materijalima, uzorcima, bojama i krojevima. Algoritmi mogu generirati stotine prijedloga dizajna u svega nekoliko sekundi, dok ljudski dizajneri odabiru, prilagođavaju i oblikuju konačnu viziju. Drugim riječima, budućnost mode sve manje izgleda kao sukob čovjeka i stroja, a sve više kao njihova suradnja.
Jedan od zanimljivijih primjera dolazi iz sektora modne fotografije. Nove platforme temeljene na umjetnoj inteligenciji omogućuju brendovima da obične fotografije proizvoda u nekoliko sekundi pretvore u profesionalne modne editorijale s modelima, bez skupih snimanja, studija i produkcijskih timova. Tehnologija koja je donedavno bila rezervirana za velike modne kuće danas postaje dostupna i manjim brendovima.
Virtualne kabine
Paralelno s umjetnom inteligencijom razvija se i nova generacija nosive tehnologije. Pametne naočale mnogi vide kao sljedeći veliki modni dodatak. Za razliku od prvih generacija tehnoloških gadgeta koji su često izgledali nespretno i futuristički, nova generacija pametnih naočala pokušava spojiti funkcionalnost i estetiku. One bi korisnicima mogle omogućiti virtualno isprobavanje odjeće, pregledavanje kolekcija u proširenoj stvarnosti te personalizirane modne preporuke u stvarnom vremenu.
Tehnologija jednako snažno mijenja i način na koji kupujemo odjeću. Virtualne kabine za presvlačenje, proširena stvarnost i trodimenzionalni prikazi odjeće sve više zamjenjuju klasične metode online kupovine. Kupci mogu vidjeti kako im određeni komad pristaje prije nego što ga naruče, što smanjuje broj povrata robe i povećava zadovoljstvo kupaca.
Veliku ulogu u tome imaju i digitalni stilisti te chatbotovi pokretani umjetnom inteligencijom. Oni analiziraju fotografije, stil kupca i prethodne kupnje te predlažu odjevne kombinacije prilagođene svakom pojedincu. Personalizacija, koja je nekoć bila privilegij privatnih stilista i luksuznih kupaca, postaje dostupna gotovo svima.
Možda se najradikalnija promjena događa u samom procesu dizajna. Sve više modnih kompanija prelazi na 3D prototipiranje i virtualne uzorke odjeće. Nekada je za razvoj jednog odjevnog predmeta bilo potrebno proizvesti desetke fizičkih uzoraka prije konačne verzije. Danas se cijeli proces može odvijati digitalno. Američki brend Tommy Hilfiger među prvima je najavio da će velik dio svojih kolekcija razvijati upravo kroz 3D tehnologiju. Takav pristup ne samo da ubrzava proizvodnju nego značajno smanjuje količinu otpada i troškove razvoja.
Tehnologija sve više mijenja i samu proizvodnju odjeće. Zahvaljujući naprednim sustavima za analizu podataka, modni brendovi danas preciznije predviđaju što će se prodavati, u kojim količinama i na kojim tržištima. To pomaže smanjiti problem prekomjerne proizvodnje, jednog od najvećih izazova modne industrije.
Cilj je manje viška robe
U tome pomažu umjetna inteligencija, strojno učenje i blockchain sustavi koji omogućuju praćenje proizvoda kroz cijeli opskrbni lanac. Cilj je proizvesti manje viška robe, smanjiti količinu neprodanih zaliha i preciznije uskladiti proizvodnju s potražnjom. Održiva moda upravo zato postaje jedno od ključnih područja razvoja fashion techa. Prema podacima Global Fashion Agende, čak 80 posto proizvedene odjeće na kraju završi na odlagalištima otpada ili u spalionicama. Istovremeno raste broj kupaca koji traže održive proizvode.
Između 2019. i 2020. udio potrošača koji aktivno kupuju održivu modu porastao je s 21 na 27 posto, dok su internetske pretrage povezane s ekološki prihvatljivim proizvodima u posljednjih pet godina porasle za čak 70 posto. Jedno od rješenja dolazi kroz tehnologije skeniranja tijela koje omogućuju preciznije određivanje veličina i bolju prilagodbu odjeće različitim tipovima građe. Time se smanjuje broj povrata robe, ali i količina tekstilnog otpada. Istodobno se razvijaju i tehnologije poput 3D printanja koje omogućuju proizvodnju odjeće i modnih dodataka na zahtjev. Umjesto masovne proizvodnje unaprijed, proizvodi se izrađuju tek nakon narudžbe kupca, čime se dodatno smanjuje otpad.
Tu onda dolazimo i do možda najneobičnijeg dijela cijele priče – virtualne mode. Kako se razvija metaverzum, raste i interes za digitalnu odjeću koja postoji isključivo u virtualnom prostoru. Korisnici kupuju odjevne komade za svoje digitalne avatare, sudjeluju na virtualnim modnim revijama i istražuju potpuno nove oblike modnog izražavanja bez fizičke proizvodnje i materijalnog otpada. Zbog svega toga fashion tech danas više nije samo trend nego jedan od najvažnijih smjerova razvoja modne industrije. Tehnologija možda neće zamijeniti kreativnost, osjećaj za stil ili dizajnersku intuiciju, ali će gotovo sigurno promijeniti način na koji odjeću stvaramo, kupujemo i nosimo.
Isto tako, ako danas pitate studente mode koji je posao iz snova, odgovor više nije nužno kreativni direktor Chanela ili dizajner u Milanu. Sve češće riječ je o zanimanjima koja prije deset godina gotovo nisu ni postojala.
3D fashion designer
Fashion tech stvorio je potpuno novu generaciju modnih profesionalaca koji jednako dobro razumiju estetiku, podatke i tehnologiju. Upravo zato među najtraženijim poslovima više nisu samo dizajneri, stilisti i kupci kolekcija, nego 3D modni dizajneri, stručnjaci za umjetnu inteligenciju, analitičari podataka, UX/UI dizajneri, developeri blockchain sustava te stručnjaci za digitalnu proizvodnju i održivost.
Jedna od najbrže rastućih profesija posljednjih godina postao je 3D fashion designer. Njihov posao nije crtanje kolekcija na papiru nego izrada virtualnih odjevnih predmeta koji izgledaju gotovo identično kao stvarni. Luksuzne kuće poput Christian Dior Couturea danas zapošljavaju stručnjake za CLO3D i druge napredne sustave virtualnog modeliranja kako bi smanjile broj fizičkih prototipova, ubrzale razvoj kolekcija i smanjile troškove proizvodnje.
Istovremeno raste i potražnja za stručnjacima koji povezuju umjetnu inteligenciju i modu. Njihov posao može uključivati razvoj algoritama za predviđanje trendova, analizu ponašanja kupaca, personalizaciju online kupovine ili kreiranje AI alata za dizajn. Modna industrija sve više traži ljude koji razumiju i kreativni proces i podatke, što je prije samo nekoliko godina bilo gotovo nezamislivo.
Velike grupacije poput LVMH-a, Keringa, Inditexa i H&M Groupa posljednjih godina značajno povećavaju broj tehnoloških pozicija, od podatkovnih znanstvenika i AI stručnjaka do digitalnih dizajnera i stručnjaka za virtualnu proizvodnju. Posebno su zanimljive platforme poput Farfetcha i Zalanda koje su praktički pretvorile modu u tehnološki biznis. Danas zapošljavaju softverske inženjere, stručnjake za strojno učenje, analitičare korisničkog iskustva i stručnjake za personalizaciju kupovine jednako često kao i modne profesionalce.
Intuicija više nije dovoljna
Za ulazak u taj svijet više nije dovoljno znati crtati ili razumjeti trendove. Dizajneri sve češće uče raditi u programima poput CLO3D-a, Browzweara i Marvelous Designera, razumjeti osnove umjetne inteligencije i digitalne proizvodnje, dok IT stručnjaci paralelno uče o konstrukciji odjeće, modnom menadžmentu i održivosti.
Drugim riječima, moda budućnosti traži ljude koji mogu jednako lako razgovarati o silueti kaputa i algoritmu. Jer dok većina nas još modu zamišlja kroz skice, tkanine, krojačke lutke i ateljee koji mirišu na paru iz glačala, najveća revolucija modne industrije trenutačno se događa na sasvim drugom mjestu. Ne iza kulisa Tjedana mode u Milanu ili Parizu, nego iza ekrana računala, u laboratorijima, startupima i tehnološkim centrima. Dugo se vjerovalo da je moda posljednja kreativna industrija koju će tehnologija ozbiljnije uzdrmati. Uostalom, kako bi računalo moglo razumjeti emociju, stil ili osjećaj za trend? Pokazalo se da može više nego što smo mislili.
Velike modne kuće danas koriste umjetnu inteligenciju kako bi predvidjele što ćemo nositi za šest mjeseci. Algoritmi analiziraju milijune objava na Instagramu, TikToku, Pinterestu i online trgovinama te prepoznaju obrasce koje ljudsko oko ne može vidjeti. Ako se određena boja počne pojavljivati istovremeno u Tokiju, Kopenhagenu i Los Angelesu, sustavi to registriraju prije nego što većina modnih urednika uopće primijeti trend. Tvrtke poput Zare i H&M-a već godinama koriste takve alate kako bi prilagodile proizvodnju gotovo u stvarnom vremenu. Drugim riječima, modna intuicija više nije dovoljna. Danas joj pomaže umjetna inteligencija. No ono što najviše iznenađuje jest činjenica da AI ne služi samo za analizu podataka nego i za dizajn. Sve više brendova koristi generativne AI alate za kreiranje novih krojeva, uzoraka, kombinacija boja i prijedloga kolekcija. Dizajner više nije sam za stolom. Pokraj njega sjedi digitalni suradnik koji može generirati stotine ideja u nekoliko sekundi.
Ako ste ikada naručili tri veličine istih hlača jer niste bili sigurni koja će vam odgovarati, već ste osjetili jedan od najvećih problema modne industrije. Povrat robe.
Procjenjuje se da se u nekim kategorijama online trgovine vraća i do 40 posto naručene odjeće. To stvara goleme logističke troškove i dodatno opterećuje okoliš. Zbog toga virtualno isprobavanje odjeće postaje jedno od najvažnijih područja fashion techa. Danas već možete kamerom mobitela isprobati sunčane naočale, ruž za usne ili tenisice. Sutra ćete moći vidjeti kako vam stoji cijeli outfit bez da ga ikada fizički odjenete. Tehnologije proširene stvarnosti i 3D modeliranja postaju toliko precizne da online kupovina sve više nalikuje stvarnom odlasku u trgovinu. Možda najčudniji dio cijele priče jest činjenica da sve više ljudi kupuje odjeću koja – uopće ne postoji.
Digitalna moda danas je jedno od najbrže rastućih područja luksuzne industrije. Brendovi poput Gucci, Balenciaga i Louis Vuitton već godinama eksperimentiraju s virtualnim kolekcijama namijenjenima društvenim mrežama, videoigrama i digitalnim avatarima. Zvuči apsurdno, ali mlađe generacije ne vide veliku razliku između fizičkog i digitalnog identiteta. Ako već provodimo sate na internetu, logika kaže da i naš digitalni alter ego želi dobar outfit.
I dok jedni razvijaju virtualnu odjeću, drugi pokušavaju riješiti puno veći problem – taj da je modna industrija jedna od najvećih svjetskih zagađivača. Svake godine milijuni tona tekstila završavaju na odlagalištima, a procjenjuje se da se čak 80 posto proizvedene odjeće na kraju spali ili odbaci. Zbog toga se utrka za materijalima budućnosti zahuktava brže nego ikada.
Danas već postoje kože proizvedene od micelija gljiva, vlakna dobivena iz algi, tekstili od reciklirane plastike iz oceana te laboratorijski uzgojeni materijali koji oponašaju prirodnu kožu bez korištenja životinja. Prije deset godina takvi su projekti djelovali kao eksperimentalni koncepti za izložbe dizajna. Danas u njih ulažu najveće modne grupacije svijeta.
Još jedna tehnologija koja polako mijenja industriju jest 3D printanje. Dizajner može kreirati model na računalu, poslati datoteku na drugi kraj svijeta i proizvesti gotov komad bez klasične proizvodne linije. Takav pristup smanjuje troškove, skraćuje vrijeme proizvodnje i omogućuje personalizaciju kakva dosad nije bila moguća. Ideja da će jednog dana svatko moći “ispisati” vlastite modne dodatke kod kuće više ne zvuči potpuno suludo.
Moda je stoljećima bila industrija koja je prodavala snove kroz tkaninu. Danas ih sve češće prodaje kroz kod. Ako vam se čini da je sve ovo pomalo nestvarno, vrijedi se sjetiti da su i online kupovina, influenceri i TikTok trendovi prije petnaest godina zvučali jednako nevjerojatno. Moda je oduvijek bila ogledalo vremena u kojem živimo. Ovo vrijeme u kojem živimo obilježavaju umjetna inteligencija, virtualni svjetovi, održivost i tehnologija. Zato je sasvim moguće da će najvažniji modni komad budućnosti nastati bez škara, krojačkog metra i šivaćeg stroja. Možda će ga dizajnirati algoritam, proizvesti 3D printer, isprobati avatar, a kupiti netko tko ga nikada neće odjenuti u stvarnom svijetu.
I upravo zato fashion tech više nije priča o budućnosti mode. To je priča o sadašnjosti.
