Dugotrajna skrb jedno je od najalarmantnijih društvenih pitanja u Hrvatskoj, posebice kada se pogledaju domaći demografski trendovi. Prema podacima Eurostata, naša zemlja ima medijalnu dob od 45,5 godina, što signalizira da se Hrvatska nalazi iznad prosjeka EU-a u procesu demografskog starenja.

Povećava se udio stanovništva koje će u narednim godinama trebati dugotrajnu skrb. Sve više građana treba svakodnevnu pomoć, svjedoče iz tvrtke Centar za pomoć u kući Cura Vita 24, specijaliziranoj za skrb i njegu starijih osoba u njihovom vlastitom domu.

Ova kompanija ima oko 40 korisnika u Hrvatskoj i jednako toliko u Njemačkoj. Pritisak na sustav skrbi otvara prostor i za rast privatnih pružatelja usluga, poput njih, koji sve češće preuzimaju dio tereta koji javni sustav ne uspijeva pokriti.

Spor povrat investicije

“Država treba više ulagati u sustav skrbi za starije osobe. Danas se u Hrvatskoj na mjesto u domu često čeka godinama, zbog čega se mnoge obitelji okreću privatnim smještajima. No velik broj privatnih domova nastao je prenamjenom postojećih kuća i objekata, umjesto planskom gradnjom namjenskih kapaciteta”, kaže nam Darko Princip, osnivač Cura Vita 24 i dodaje: “Problem je i u tome što je povrat investicije u domove za starije spor, pa bez jače potpore i sufinanciranja države, privatni sektor teško može razvijati kvalitetne i dugoročno održive kapacitete.”

Povlačeći paralelu s izgradnjom vrtića, Princip kaže da se pitanje domova za starije i njege u kući za starije građane ne bi smjelo drastično razlikovati od pitanja gradnje novih objekata za čuvanje najmlađih.

“To vam samo govorim kolika je nebriga za stare. Za vrtiće se digne panika, svi kažu da nema mjesta za djecu, da se ne mogu upisati, a o potražnji starijih sugrađana se šuti. Tema je pod tepihom, gura se od očiju javnosti i smatra nebitnom”, upozorio je Princip.

Sustav skrbi za starije u Hrvatskoj opterećen je kombinacijom ograničenih kapaciteta domova, nedostatka njegovatelja i rastuće potražnje, što dovodi do dugih lista čekanja i sve veće ovisnosti o privatnim pružateljima usluga i obiteljima. Prema podacima Eurostata, oko 22,9 posto stanovništva Hrvatske starije je od 65 godina. Istodobno, stopa rizika od siromaštva za osobe starije od 65 godina iznosi oko 37 posto, dok kod starijih koji žive sami doseže više od 60 posto.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u svojim izvješćima upozorava da takvi pokazatelji dodatno naglašavaju dugogodišnji problem nedostatne dostupnosti socijalnih usluga koje bi omogućile dostojanstven život i ostanak u vlastitom domu. Dok privatna njega pokriva dio potražnje, rastuće potrebe starijih sugrađana vrše pritisak i na javne institucije. Hrvatski zavod za socijalni rad u svakodnevnoj praksi bilježi povećan broj upita i zahtjeva vezanih uz organizaciju skrbi za starije osobe, osobito u vlastitom domu.

Dr. sc. Julije Domac

‘Najveći rizik nije cijena energije. Najveći rizik je ovisnost o uvozu.’

Pravedniji put do napredovanja

‘Želimo da svaki zaposlenik osjeti da mu je sljedeći korak moguć i dostižan’

“U praksi u Hrvatskoj ovu uslugu ne pruža samo jedna institucija, već više različitih pružatelja, a to su domovi za starije koji imaju izvaninstitucionalne usluge putem uputnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te privatno, udruge građana, vjerske organizacije i privatne tvrtke registrirane za socijalne usluge. Sama usluga je važna s obzirom na to da smanjuje socijalnu izolaciju starijih osoba, povećava dostupnost pomoći u kući, posebno u ruralnim područjima, te djelomično ublažava problem nedostatka njegovatelja”, poručili su iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Na razini države, odgovor na demografske promjene definira se kroz niz reformskih i financijskih mjera.

Ministarstvo razvija koordinirani i integrirani sustav dugotrajne skrbi koji obuhvaća različite usluge podrške, poput pomoći u kući, boravka, smještaja, organiziranog stanovanja te osobne asistencije. U svibnju 2025. godine donesen je reformski okvir za razvoj integrirane dugotrajne skrbi u Hrvatskoj – ‘Operativni plan razvoja integrirane dugotrajne skrbi 2025. – 2030.’, izrađen u suradnji s Ministarstvom zdravstva te uz stručnu podršku Svjetske banke.

Njemački primjer

“Trenutačno je sklopljen 171 ugovor o pružanju socijalnih usluga pomoći u kući starijim osobama i osobama s invaliditetom za organiziranje prehrane, kućnih poslova, osobne higijene i drugih svakodnevnih potreba, za što Ministarstvo na godišnjoj razini izdvaja gotovo 9,5 milijuna eura. Uz to, važnu ulogu ima program ‘Zaželi’ kroz koji starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu. Trenutačno je u provedbi 513 projekata ukupne vrijednosti više od 460 milijuna eura, kojima je obuhvaćeno 72.922 osoba starijih od 65 godina kojima se usluga pomoći i podrške pruža u njihovim domovima”, poručili su iz resornog ministarstva.

Iz ministarstva su nam kazali kako je za pružanje ovih usluga zaposleno ukupno 9572 osoba, od kojih je gotovo polovica starija od 55 godina, a gotovo sve su žene. Dodatne rasprave otvara i pitanje modela financiranja skrbi, gdje se Hrvatska uspoređuje s razvijenim europskim sustavima.

Princip, koji istu vrstu usluge pruža i u Njemačkoj, tvrdi da se u brizi za starije trebamo ugledati za njihovim primjerom. Kaže kako se u Njemačkoj koristi sustav osiguranja dugotrajne skrbi (tzv. Pflegeversicherung), koji korisnicima prema stupnju ovisnosti o tuđoj pomoći osigurava novčane naknade ili kombinaciju novca i usluga. Naglasak je na fleksibilnosti njemačkog modela: korisnik može sam odlučiti hoće li koristiti profesionalnu skrb, djelomičnu pomoć ili neformalnu skrb, dok država financijski sudjeluje kroz definirane razine potpore.

“Tako bi, smatram, trebalo funkcionirati i u Hrvatskoj. Trenutačno to nije slučaj. U Hrvatskoj država tek djelomično sufinancira sustav, primjerice kroz vrtiće, gdje država i lokalna samouprava zajednički pokrivaju dio troškova. Sličan model, po mom mišljenju, trebao bi se primijeniti i na skrb za starije osobe i domove za starije”, poručuje Princip.