Po prvi put u mnogo godina, prosječni prihod u francuskoj Ligue 1 znatno je pao, dok rashodi nisu opadali usporedivom stopom. Ta neravnoteža sada doprinosi onome što nekoliko promatrača industrije vidi kao potencijalno samopojačavajući ciklus. Ako klubovi krenu značajno smanjivati plaće i troškove, vjerojatni ishod je pad sportske konkurentnosti, slabiji rezultati u europskim natjecanjima i, u konačnici, niži potencijal prihoda. Međutim, ako se ne uspiju dovoljno brzo prilagoditi, gubici će nastaviti rasti, povećavajući ovisnost o financiranju vlasnika i izlažući financijski slabije klubove ozbiljnom riziku.
Katastrofa za klubove
Taj kompromis je posebno akutan za manje klubove bez dosljednih europskih prihoda, gdje čak i relativno skromni padovi priljeva novca od emitiranja ili komercijalnih prihoda mogu imati veliki utjecaj. U najtežim slučajevima, trenutačna putanja povećava izglede za financijske poteškoće ili čak insolventnost. I dok mnogi francuski klubovi i dalje ostvaruju značajnu dobit od prodaje igrača, ti dobici nisu dovoljni da nadoknade temeljni pritisak u modelu. To je sada još važnije, s obzirom na to da je novac CVC Capital Partners nestao, a klubovima još uvijek nije jasno hoće li uopće primati prihode od domaćih prijenosa od sljedeće sezone.
Prosječni prihod u Ligue 1 pao je s 141,7 milijuna eura u sezoni 2023./24. na 120,3 milijuna eura u sezoni 2024./25. Prosječni rashodi padali su samo neznatno, sa 157,2 milijuna eura na 153 milijuna eura. Rezultat je mnogo veći jaz između onoga što klubovi generiraju i onoga što troše, piše portal Off the Pitch. To pogoršanje odražava se i na rezultatu. Klubovi Ligue 1 bilježe kombinirane gubitke od 459 milijuna eura u sezoni 2024./25., u odnosu na 164 milijuna eura prethodne godine. Nerazmjerna moć Paris Saint-Germaina također utječe na način na koji se tumače brojke za cijelu ligu. Klub generira prihode i ima troškove na razini daleko višoj od ostatka Ligue 1, s prihodima više od četiri puta većim od sljedećeg najvećeg kluba, što iskrivljuje prosjeke. Troškovi plaća, koji se nalaze unutar operativnih troškova, ukazuju na isti smjer. Prosječne plaće padaju sa 103,6 milijuna eura u sezoni 2023./24. na 97,1 milijun eura u sezoni 2024./25. Dio te promjene treba promatrati u kontekstu CVC ugovora, prema kojem je francuski profesionalni nogomet osigurao 1,5 milijardi eura u zamjenu za manjinski udio u svojoj komercijalnoj podružnici. Oko 300 milijuna eura izdvojeno je za druge svrhe, uključujući rezerve i projekte vezane uz ligu, a otprilike 1,2 milijarde eura ostalo je za raspodjelu klubovima. Početni plan bio je rasporediti taj novac na tri sezone, ali u praksi su neki klubovi kasnije uplatili rate jer im je trebao novac. To je značilo da je više novca rezervirano u prve dvije godine, a manje je ostalo za sezonu 2024./25. Dio pada odražava kraj privremenog financijskog poticaja, a ne naglu promjenu u svakodnevnom poslovanju kluba.
Naprosto, klubovi ne znaju na što će moći računati u budućnosti na domaćem tržištu. Prosječni prihod od emitiranja pao je s 44,8 milijuna eura u sezoni 2023./24. na 40,4 milijuna eura u sezoni 2024./25. To je pad, ali ne dovoljno velik da sam po sebi objasni potpuni pad prosječnih prihoda. Neizvjesnost oko emitiranja već je formalizirana na regulatornoj razini. DNCG, francuski financijski nadzornik nogometa, naložio je klubovima da od sezone 2025./26. u proračunu predvide nulti prihod od domaćeg emitiranja. Posljedice su ozbiljne, tvrdi Pierre Maes, konzultant za emitiranje i autor knjiga “Propast francuskog nogometa” i “Posao s pravima nogometne televizije”.
“Od sezone 2026./27. bit će to čista katastrofa jer više neće primati novac od DAZN-a i BeIN Sportsa”, kaže, ukazujući na propale ugovore o pravima s dva navedena poslužitelja.
“Klubovi su znali za situaciju. DNCG je bio vrlo jasan i rekao im da u proračun upišu nulu od TV prihoda. Dakle, ne mogu reći da nisu znali”, dodaje Maes za Off the Pitch. To upozorenje DNCG-a posebno je značajno za manje klubove. Čak i u posljednjim financijskim izvještajima, još uvijek primaju oko 10 milijuna eura od TV prava, a u nekim slučajevima to čini znatan dio ukupnih prihoda. Klub poput Angersa je jasan primjer, s prihodima od domaćeg emitiranja koji čine gotovo polovicu njihovih ukupnih prihoda u posljednjim financijskim izvještajima.
Prodaja igrača ostaje ključna
Nakon propalih ugovora, liga sada posluje s vlastitim kanalom, Ligue 1+, na temelju pretplate. Maes tvrdi da bi to trebalo čitati u kontekstu slabog tržišta emitiranja, a ne kao znak financijske snage te da nijedna liga ne bi slijedila ovu strategiju kada bi mogla dobiti novac od emitera.
“Na ovaj potez se odlučite samo ako ne možete pronaći emitera koji je sposoban i voljan platiti vam novac za TV prava”, kaže. Maes također radi razliku između trenutačne televizijske krize i razloga zašto bi klubovi na kraju mogli propasti.
“Mislim da ćemo vidjeti klubove koji će bankrotirati, ali to nema nikakve veze s TV pravima. Kao što sam rekao, situacija je bila poznata. Klubovi su to znali već dugo i imali su vrijeme potrebno za prilagodbu. Neće postojati bankrot koji dolazi izravno iz situacije s TV pravima”, dodaje Maes. Profit od prodaje igrača i dalje igra glavnu ulogu u ograničavanju štete. Prosječni profit od prodaje igrača raste svake godine, od 16 milijuna eura u sezoni 2020./21. do 40,7 milijuna eura u sezoni 2024./25., što naglašava koliko su klubovi Ligue 1 postali ovisni o profitu od transfera. Unatoč tome, prosječni klub Ligue 1 i dalje bilježi neto gubitak od 25,5 milijuna eura u sezoni 2024./25., u usporedbi s 9,1 milijun eura prethodne godine. Bez tog profita od prodaje igrača, financijska slika bila bi znatno lošija. Nekoliko klubova ponovno bilježi snažnu dobit od prodaje igrača, ali šira je poanta da se ta dobit sve više koristi za nadoknadu strukturnih gubitaka.
Stade Rennes ističe se kao jedan od najupečatljivijih primjera te dinamike. Klub je u sezoni 2024./25. ostvario dobit od prodaje igrača od 118,8 milijuna eura, što je najveća brojka u Ligue 1. Unatoč tome, prijavljuju operativni gubitak od 136 milijuna eura i završavaju godinu s neto gubitkom od 27 milijuna eura. Brojke naglašavaju koliko je model postao izložen. Bez značajne prodaje igrača ili prihoda od europskih natjecanja, financijska će se situacija brzo pogoršati.
Većina klubova Ligue 1 i dalje završava sezonu 2024./25. u crvenom, iako mali broj ostvaruje dobit. Lille je izvijestio o pozitivnom rezultatu od 81 milijun eura, uglavnom zbog sudjelovanja u UEFA Ligi prvaka, gdje je prolazak nakon grupne faze značajno povećao prihode. Brest, Lens, Toulouse i Monaco također posluju s dobiti. Drugdje su, međutim, gubici znatni, a nekoliko klubova se ističe. Olympique Lyon bilježi gubitke od 201 milijun eura, što je jednako 44 posto ukupnog deficita lige. Olympique Marseille bilježi gubitke od 104,7 milijuna eura, dok Strasbourg, Nice i Paris Saint-Germain također bilježe znatne neto gubitke. Ti gubici nisu samo na papiru. Moraju se nekako pokriti.
U praksi to znači da vlasnici i dalje igraju središnju ulogu u održavanju klubova kroz ovo razdoblje. Ili dioničari apsorbiraju gubitke i nastave podržavati zapošljavanje i plaće, ili klubovi moraju smanjiti potrošnju i prilagoditi se okruženju s nižim prihodima. Za mnoge je to sada ključni financijski kompromis. Uz financijski pritisak, zaoštrila se i rasprava o upravljanju u francuskom profesionalnom nogometu.
Uloga lige i ovlasti saveza
Ranije ove godine, predsjednici Lyona, RC Lensa, FC Metza, Olympique Marseillea, Paris FC-a, Le Havrea i Stade Rennesa pozvali su francusku Nacionalnu skupštinu da ubrza raspravu o reformi zakona. Predloženi zakon, koji je Senat usvojio prošle godine, sada će razmotriti francuski parlament. Bude li usvojen prije ljeta, mogao bi stupiti na snagu već sljedeće sezone. Među ključnim promjenama o kojima se raspravlja su preoblikovanje uloge Ligue de Football Professionnel (LFP), veće ovlasti Francuskog nogometnog saveza i stvaranje tvrtke u vlasništvu klubova za provedbu natjecanja. Klubovi koji stoje iza reforme tvrde da trenutačna struktura više nije prikladna za rukovanje audiovizualnim pravima ili širu komercijalnu strategiju profesionalnog nogometa u Francuskoj. Maes je, međutim, jasan. Prijedlog zakona ne može se smatrati pravim odgovorom na financijske probleme klubova.
“To neće ništa promijeniti u financijskoj i ekonomskoj situaciji klubova”, zaključuje Maes.
