Odgovor na pitanje koji je grad zapravo najveći na svijetu puno je složeniji nego što se čini na prvi pogled. Ne postoji jedinstveno pravilo prema kojem se određuje što je zapravo grad. Negdje se gleda broj stanovnika, negdje veličina urbanog područja, a negdje povezanost više gradova u jednu veliku metropolitansku cjelinu, piše Večernji list.

Zahtjev podnose škole

Ministarstvo će isplatiti 200, odnosno 400 eura. Evo tko ima pravo na novčanu pomoć

Upravo zato popisi najvećih gradova svijeta često izgledaju potpuno drukčije, ovisno o kriterijima koji se koriste. Prema podacima Britannice, najmnogoljudniji grad na svijetu je kineski Guangzhou, koji ima više od 73 milijuna stanovnika.

Ovaj golemi grad nalazi se u kineskoj provinciji Guangdong, u blizini delte Biserne rijeke, oko 145 kilometara od Južnog kineskog mora. Zahvaljujući položaju između važnih riječnih putova i mora, Guangzhou je stoljećima bio jedno od ključnih trgovačkih središta Kine te važna točka kontakta sa stranim kulturama još od 3. stoljeća.

Zanimljivo je da mnogi ljudi izvan Kine za Guangzhou gotovo nikada nisu čuli. Osim zaljubljenika u geografiju i svjetske metropole, rijetki bi spontano naveli upravo taj grad kao najveći na planetu. Pitanje što se točno smatra gradom kroz povijest se stalno mijenjalo i razlikovalo od države do države.

Ujedinjeni narodi čak nemaju jedinstvenu definiciju urbanog područja, nego prihvaćaju kriterije koje koristi svaka pojedina država. Zato razlike mogu biti velike. Primjerice, u SAD-u se urbanim naseljem smatra mjesto s više od 2500 stanovnika, dok je u Peru dovoljno najmanje stotinu stambenih objekata.

Kada se govori o povijesti velikih gradova, posebno mjesto zauzima Rim. Na vrhuncu moći u 3. stoljeću bio je najveći grad antičkog svijeta. Prostirao se na oko deset četvornih kilometara i imao najmanje 800 tisuća stanovnika, što je za to vrijeme predstavljalo nevjerojatnu koncentraciju ljudi.

Kako bi tako velik grad mogao funkcionirati, Rimljani su izgradili složen sustav akvadukata koji je dovodio pitku vodu s udaljenih brda, čak i s više od 70 kilometara udaljenosti. Voda se potom mrežom cijevi i kanala distribuirala do kuća diljem grada. Takva infrastruktura bila je toliko napredna da se slični sustavi nisu masovno koristili sve do 20. stoljeća.

Prve rimske kuće bile su građene od drveta i blata sušenog na suncu, no s razvojem grada pojavile su se građevine od opeke, betona i luksuznog mramora, koji je postao simbol moći Rimskog Carstva.

Nova pravila kapitala

Budućnost neće pripasti najzelenijima, nego najpametnijima

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Industrijska revolucija potpuno je promijenila način života i ubrzala razvoj modernih gradova. Tvornice i nova radna mjesta privukli su velik broj ljudi iz ruralnih područja pa je urbani način života postupno postao dominantan u mnogim dijelovima svijeta. Tijekom 20. i 21. stoljeća nastali su megalopolisi, golema povezana urbana područja koja se protežu desecima kilometara.

Takvi primjeri postoje na sjeveroistočnoj obali SAD-a, u južnoj Kaliforniji, ali i u Japanu, gdje su Tokio, Osaka i Kyoto praktički spojeni u jednu veliku urbanu zonu. Slični obrasci razvoja mogu se vidjeti i između Londona i gradova britanskog Midlandsa, kao i u dijelovima Nizozemske i središnje Belgije.

Posebnu kategoriju predstavljaju megagradovi, odnosno metropolitanska područja s više od deset milijuna stanovnika. Danas postoje na gotovo svim kontinentima osim Australije i Antarktike, a karakteriziraju ih golema površina i iznimno složeni društveni, gospodarski i infrastrukturni sustavi.

Megagradovi u zemljama u razvoju uglavnom rastu znatno brže od onih u razvijenim državama. Glavni razlozi su masovne migracije stanovništva iz manjih mjesta i sela, ali i visok prirodni priraštaj.

Prema izvješću Ujedinjenih naroda iz 2018. godine, u svijetu postoje 33 megagrada u kojima živi približno osmina ukupnog urbanog stanovništva planeta. Procjene pokazuju da bi do 2030. godine njihov broj mogao narasti na čak 43.

Najveći među njima, gradovi s više od 20 milijuna stanovnika, često se nazivaju hipergradovima ili metagradovima te predstavljaju najekstremnije primjere urbanog razvoja današnjice.