Nedavni izbori u Mađarskoj predstavljali su tešku kritiku bivšem premijeru Viktoru Orbánu i njegovoj stranci Fidesz nakon 16 godina demokratskog nazadovanja pod njegovom vlašću. Birači su uvjerljivo odbacili Orbánov prepoznatljivi model “neliberalne demokracije”, koji su prigrlili ambiciozni autokrati diljem svijeta, u onome što je predstavljalo jak podsjetnik da je promjena i dalje moguća čak i kada opozicija djeluje beznadno.

Orbánov odlazak s vlasti također je potvrda moći neovisnog novinarstva. Tijekom njegove vladavine mađarski neovisni mediji radili su pod golemim pritiskom kako bi razotkrili zapanjujuću korupciju njegove vlade i zlouporabe moći. Tijekom proteklih 16 godina pružali su kontinuirani tok pouzdanog izvještavanja o ekscesima režima, skandalima i korupciji usred bujice propagande i dezinformacija koje su proizvodili državno kontrolirani mediji.

Protuotrov lažima

U trenutku kada je demokracija diljem svijeta pod napadom, iskustvo Mađarske naglašava nezamjenjivu ulogu slobodnog tiska u obrani od autokracije. Razotkrivanjem korupcije i pozivanjem političkih lidera na odgovornost, neovisno novinarstvo služi kao snažan protuotrov propagandi i lažima koje održavaju autoritarne režime.

Izborni poraz Fidesza ističe i ključnu manu modela medijskog zarobljavanja koji je Orbán proveo, a koji su autokrati diljem svijeta nastojali oponašati. U svojoj srži taj model počiva na pretpostavci da se medijski sustavi mogu kontrolirati i prenamijeniti u instrumente političke moći. No taj ishod nije neizbježan i, zapravo, može biti preokrenut.

Kao što pokazuje iskustvo Mađarske, golemi propagandni sustavi nisu ni neprobojni ni nepogrešivi. Do kraja svojeg mandata Orbánova vlada i njezini saveznici kontrolirali su otprilike 80 posto medijskog prostora u zemlji, uključujući privatne i javne televizije i radijske postaje, nacionalne i regionalne novine te digitalne medije, zajedno s velikom mrežom influencera i internetskih trolova. Ipak, čak ni tako masivan aparat nije bio dovoljan da osigura pobjedu na izborima.

To bi trebalo zazvoniti na uzbunu autoritarnim liderima u Europi i šire, osobito američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Tijekom protekle godine njegova administracija i milijarderi koji ga podupiru nastojali su replicirati Orbánov model preoblikovanjem američke medijske industrije, ponajviše kroz planirano spajanje Paramount Skydancea i Warner Bros. Discoveryja, koje bi koncentriralo velike medijske kuće, uključujući CNN i CBS, u ruke bliske pokretu MAGA.

Ono što mađarski model medijskog zarobljavanja razlikuje od otvorenijih oblika represije, poput cenzuriranja kritičkog izvještavanja, zatvaranja novina ili zatvaranja novinara, jest to što on nastoji kooptirati medije, a ne ih utišati. Medije preuzimaju vlasnici bliski režimu, regulatorna tijela se politiziraju, a oglašavanje se koristi za nagrađivanje povoljnog izvještavanja. Istodobno se javni mediji prazne iznutra, popunjavaju politički lojalnim kadrovima ili im se uskraćuju sredstva.

Takve strategije zahtijevaju golema sredstva i suradnju poslovnih elita spremnih zamijeniti demokraciju za gospodarsku korist. U Mađarskoj je Orbánovo medijsko carstvo izgrađeno milijardama eura opljačkanog javnog novca, često usmjeravanog kroz kompanije i medijske vlasnike povezane s Fideszom.

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“

Ista računica

Tehnološki oligarsi koji se danas okupljaju oko Trumpa čini se da donose sličnu računicu, nudeći političku lojalnost u zamjenu za financijske koristi i unosne državne ugovore. Trojica najbogatijih ljudi na svijetu, osnivač Amazona Jeff Bezos, Larry Ellison iz Oraclea i Elon Musk, bili su ključni u Trumpovim nastojanjima da izgradi medijski ekosustav usklađen s pokretom MAGA koji bi mogao funkcionirati kao njegov osobni propagandni stroj.

Iako su te taktike suptilnije od onih koje koriste otvoreno autoritarni režimi, cilj je isti: lišiti medije njihove uloge nadzornika vlasti i preoblikovati ih u instrument koji služi onima na vlasti. Kako je Orbán rekao pristašama pokreta MAGA na Konferenciji konzervativne političke akcije u Budimpešti 2022., ključ moći jest “imati vlastite medije”.

Tijekom istog govora Orbán je sugerirao da bi Tucker Carlson – tada još uvijek čvrsto u Trumpovom taboru – trebao biti emitiran američkoj publici “24 sata dnevno, sedam dana u tjednu”. Ta je izjava sažela ključnu manu njegova propagandnog modela: uvjerenje da će zatrpavanje javnosti porukama naklonjenima režimu jamčiti kontrolu.

Propagandni stroj Sovjetskog Saveza počivao je na istoj pogrešnoj pretpostavci i na kraju se pokazao mnogo manje učinkovitim nego što je izgledao. Neovisne vijesti i ideje kružile su putem samoizdanih novina, pamfleta i knjiga koje su čitatelji prenosili jedni drugima, dok su milijuni diljem sovjetskog bloka, uključujući i komunističke dužnosnike, slušali zapadne radijske programe kako bi dobili pouzdane informacije o vlastitim zemljama.

Ono što lideri poput Orbána često podcjenjuju jest otpornost i odlučnost neovisnih medija da iznesu istinu na vidjelo. Mediji mogu biti cenzurirani, zarobljeni ili ugašeni, ali novinari i redakcije nastavit će pronalaziti načine da ispune temeljnu funkciju slobodnog tiska: istraživati, objavljivati i informirati.

Nedavno iskustvo Mađarske najbolji je dokaz za to. Čak i nakon godina političkog zastrašivanja i kampanja dezinformiranja koje je podržavala država, potreba za istinom pokazala se snažnijom od sila koje su je pokušavale ugušiti.