Htio sam danas proglasiti poraz hrvatske energetske tranzicije, ali možda ipak nije sve tako crno, malo me i Gordan Kolak ohrabrio…”.

Tom je rečenicom Goran Krajačić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje započeo svoje izlaganje o stanju hrvatskog elektroenergetskog sustava na Energetskom summitu Poslovnog dnevnika otvorivši niz pitanja o smjeru u kojem se kreće domaća energetska politika.

Raskorak ciljeva i stvarnosti

Iako RH raspolaže značajnim potencijalom obnovljivih izvora energije, od hidroelektrana do sunca, vjetra i geotermalnih izvora, njihov razvoj i dalje ne prati ambicije postavljene na razini Europske unije.

“Zaista smo bogati OIE i žalosno je što ih više ne koristimo”, poentira Krajačić.

Ključni problem leži u raskoraku između ciljeva i stvarnosti. Dok se strateški dokumenti pozivaju na povećanje udjela obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji, stvarni trendovi ne prate tu dinamiku. Cilj od 42,5 posto do 2030. godine bit će upitno ostvariti bez snažnijeg investicijskog ciklusa i uklanjanja prepreka koje godinama usporavaju projekte.

“Termoelektrane mogu raditi i 100 godina, fotonaponski paneli vjerojatno od 20 do 50 godina. Kada uvezete jedan brod pun fotonaponskih panela, znate da ćete kroz njihov životni vijek trebati 50 LNG brodova ili 100 onih na ugljen manje. To je možda i glavna poruka – iza svega toga stoji nešto drugo. Postoji i utjecaj uvoznih lobija koji zagovaraju da se stvari rade kao i do sada jer je u njihovom poslovnom modelu da tankeri stižu bez obzira na sve”, kaže.

Dio “kolača odgovornosti” snosi i regulatorni okvir jer, dok se govori o dekarbonizaciji i energetskoj neovisnosti, istodobno se uvode ograničenja koja otežavaju razvoj novih kapaciteta. Primjeri uključuju zabrane određenih investicija u morskom prostoru ili administrativne prepreke za solarne i vjetroelektrane. U takvim uvjetima dugoročno se odvraćaju investitori koji potom kapital preusmjeravaju – prema drugim tržištima.

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Stabilnost je osnova

U međuvremenu, europski i globalni trendovi jasno pokazuju ubrzanje energetske tranzicije. Planovi EU-a predviđaju snažan rast instaliranih kapaciteta iz obnovljivih izvora, osobito sunca i vjetra, uz jačanje prijenosne infrastrukture. Razvoj tehnologije više nije ograničenje, argumentira Krajačić, proizvodni kapaciteti omogućuju brzu implementaciju, a sve veći broj zemalja okreće se elektrifikaciji kao ključnom rješenju.

“Elektrifikacija je danas realna u mnogim sektorima. Zgrade gotovo u potpunosti mogu prijeći na električnu energiju. Industrija ima određena ograničenja, ali napredak postoji. U transportu su izazovi veći za (prekooceanske) brodove i avione, no za trajekte i priobalni promet elektrifikacija se pokazuje kao najbolja opcija”, kaže Krajačić.

Stabilnost elektroenergetskog sustava ostaje temeljna pretpostavka. Tradicionalni modeli, bazirani na velike proizvodne jedinice, sve se više nadopunjuju fleksibilnim rješenjima poput baterijskih sustava i naprednih upravljačkih tehnologija.

Sustav je i dalje stabilan, no zahtijeva veću prilagodljivost i bolju koordinaciju, osobito na regionalnoj razini. Kao što se vidjelo u primjeru Sjevernog toka, sigurnost infrastrukture dodatno je pitanje kontekstu novih geopolitičkih rizika. Veliki energetski objekti i mreže postaju potencijalno ranjivi.