Dolaskom na čelo Ministarstva financija Tomislava Ćorića zapala je i nadležnost za politiku upravljanja državnim poduzećima, pa će ga, nakon što i formalno bude imenovan na poziciju predsjednika Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju, dočekati i bavljenje s dva slučaja od velike važnosti za istok Hrvatske. Prvi je slučaj jedinog preostalog velikog industrijskog sustava u državnom portfelju, tvornica obuće Borovo, a drugi Luka Vukovar, najveća luka na unutarnjim vodama Hrvatske.

Ta su dva slučaja zapravo i isprepletena, jer u oba pokretanje razmatranja rješenja gura pojava istog investitora, grupacije Eureka International sa sjedištem u Singapuru, iza koje stoji kineski kapital. Njegova pojava i nije novost jer je još prošle godine otvoreno pokazao zanimanje i dostavio pisma namjere i za Borovo i za Luku Vukovar. Obje tvrtke u potpunom su vlasništvu države, koja započinje razmatrati ozbiljnost i prihvatljivost kineskog ulagača, koji ove dvije tvrtke zapravo promatra kao povezan projekt. No, kako se doznaje, to nije i jedina solucija koju država razmatra, posebice u slučaju Luke Vukovar.

Za Luku Vukovar prošle godine objavljen je bio natječaj za prikupljanje ponuda za dokapitalizaciju. No, osim Kineza, što nije bilo iznenađenje, pristiglo je još nekoliko ponuda, a neslužbeno se čuje od tvrtki iz Austrije, Mađarske i Rumunjske, pa se sada intenzivno razmatraju opcije i daljnji postupci.

Nagomilani gubici

Već dvadesetak godina svako toliko se aktivira priča o povećavanju kapaciteta proširenjem postojeće ili selidbom na susjednu lokaciju, razrađen je i detaljan projekt Luka Vukovar Istok pa je i sada to jedna od solucija koja dolazi u obzir. Ona, pak, uključuje i Borovo jer novi kapaciteti obuhvaćaju i dio nekretnine u vlasništvu te vukovarske tvrtke. Pristigle ponude za Luku Vukovar u prvom krugu nisu bile obvezujuće, bilo je to tek ispitivanje interesa tržišta.

U samom natječaju nisu bili definirani ciljani iznosi kapitala koji se želi osigurati za razvoj Luke, a slijedi li nastavak nadmetanja i o kojoj vrijednosti potrebnih ulaganja će se raditi, ovisit će, dakle, o samom projektu za koji će se država odlučiti. Točnije, država treba zauzeti stajalište kako vidi poziciju Luke Vukovar, kao i želi li u projekt njezine revitalizacije ići sama ili s nekim od stranih ulagača. Zbog niza okolnosti ta tvrtka sada, naime, dobiva na pozornosti i počinje se prepoznavati kao strateški važna. Prije deset godina, kada je bio oglašen prvi natječaj za privatizaciju tvrtke, nije bila zaprimljena nijedna ponuda.

U slučaju Borova, takav interes ulagača izostaje, jer s jedne strane nije riječ o industriji s velikim potencijalom, a njezino preuzimanje koči i to što je riječ o gubitašu s velikim financijskim opterećenjima te iziskuje velika ulaganja u pogone. Realno, da nije riječ o području od posebne državne skrbi tvrtka ne bi imala takvu poštedu.

Aktivacija neoperativnog zemljišta Borova za Lučku upravu i otvaranje mogućnosti gradnje novih terminala za pretovar i skladišne kapacitete, čime bi i Luka Vukovar dobila temelj za razvoj i jače pozicioniranje na tržištu, tema je koja je aktualna bila i prije nekoliko godina. No, ispostavlja se i da Borovo u tom postupku, zbog zakonskih ograničenja, ne bi osigurao očekivanu financijsku korist, što s aspekta te kompanije umanjuje atraktivnost tog rješenja.

Nepovoljan utjecaj

Otpad od hrane krije emisije stakleničkih plinova veće od zračnog i pomorskog prometa zajedno

Umjetna inteligencija

AI alati dostupni svima ulaganje su u gospodarski i društveni napredak

Borovo se već godinama nakon postignute predstečajne nagodbe na životu održava prvenstveno zahvaljujući prodaji imovine koja mu nije potrebna za poslovanje ili nije u funkciji, a vuče i odgađa otplatu, uz pomoć države, dva velika kredita kod HBOR-a i Croatia banke. Prihodima od proizvodnje pokriva tekuće račune i osigurava plaće za oko 450 zaposlenika, te nema blokirane račune.

Dubinsko snimanje prošle godine proveli su i neki domaći potencijalni kupci, no brzo su digli ruke. Kineski ulagači u Borovu su već lani obavili due diligence, te još uvijek iskazuju zanimanje. No, konkretnijih razgovora, prema dostupnim informacijama, temeljem kojih bi uslijedio i eventualni poziv za obvezujuće ponude za prodaju ili dokapitalizaciju Borova još nema. Razlog bi mogao biti i u tome da su Kinezi zapravo zainteresirani za joint venture, ne i za ulazak u vlasništvo, barem ne dok se ne sredi bilanca, revalorizira imovina i pokriju gubici.

Testna faza

U ovom trenutku pregovori su usmjereni prema mogućem sklapanju ugovora o strateškom partnerstvu, s ciljem utvrđivanja najboljeg modela suradnje koji bi bio na obostrano zadovoljstvo. Borovo d.d. već ostvaruje određenu poslovnu suradnju s navedenom tvrtkom, koja trenutačno služi kao testna faza potencijalnog strateškog partnerstva”, kratko su odgovorili iz Borova. Na dodatna pitanja o kakvom modelu suradnje se radi, uzvratili su kako su pregovori obuhvaćeni ugovorom o povjerljivosti informacija, zbog čega u ovoj fazi nisu u mogućnosti iznositi detalje o sadržaju pregovora, planovima i mogućem budućem smjeru suradnje, tim više što su razgovori još uvijek u tijeku.

“Sama suradnja s potencijalnim strateškim partnerom trenutačno je uspostavljena isključivo na području Republike Hrvatske i to u manjem obujmu, odnosno ona je u testnoj fazi”, kažu u Upravi, na čijem je čelu Gordana Odor. O konkretnijim brojkama ne daju informacije, ali kažu kako je opseg i trajanje suradnje takva da se ona značajnije ne odražava na ukupne poslovne rezultate. Potencijalni kineski partner zasad iskazuje sklonost da u slučaju Borova prenese dio proizvodnje svojih proizvoda namijenjenih europskom tržištu, a u testnoj fazi koju spominju iz Uprave, taj posao je navodno pokazao zadovoljavajuće rezultate.

Do resornih ministarstava zasad nisu stigle konkretnije informacije hoće li se suradnja s Borovom nastaviti samo na toj razini, no, sve upućuje da je investitor više sklon ići u joint venture, ne i cjelokupan postupak preuzimanja i restrukturiranja državne tvrtke. Kakve su eventualne mogućnosti paralelnog rješavanja Borova i Luke Vukovar, a iz dosadašnje komunikacije u javnom prostoru tim Eureka Internationala nije skrivao sklonost da na istoku Hrvatske želi stvoriti logistički hub, uvelike će ovisiti i o proceduri provjere stranog ulagača. Od studenoga prošle godine, naime, na snazi je zakon o provjeri stranih ulaganja kojim se detaljno “češlja” ulagače iz trećih zemalja i utjecaj njihovih ulaganja na nacionalnu sigurnost i javni poredak.

Eureka International Group, kako se predstavlja na svojim internetskim stranicama, velika je korporacija s poslovima koji obuhvaćaju niz područja od globalne trgovine, carinskih skladišta, financijskih i usluga u zdravstvu, nekretnina, do fondova rizičnog kapitala za ulaganja u tehnologiju. Osnovana je 2007., a osnivač je Zihao Dong. Grupacija posluje diljem svijeta, od Australije i Novog Zelanda, Azije, SAD-a i Europe, a u Hrvatskoj ima nekoliko tvrtki, među ostalim i Special Economic Zone, koja u Osijeku razvija logistički centar, Comme il faut za trgovinu, ZR Asset Management za kreditno posredovanje te LF International Development za poslovanje nekretninama. Tvrtke su tek osnovane prije dvije godine te zasad još nemaju značajnijih pokazatelja u financijskim izvještajima.

Oko ova dva slučaja u javnosti i državnim institucijama zasad nema uzbuđenja, ali će se zasigurno njihovo rješavanje ubrzati u ovoj godini, budući da koncesija Luci Vukovar na sadašnjoj lokaciji istječe polovicom godine, kada ujedno i Borovu istječe rok za jednokratnu isplatu kreditnih obveza.