Dok Hvatska agencija za nadzor financijskih usluga priprema pravilnik kojim će regulirati način trgovanja za nelikvidne dionice (zbog mogućih manipulacija), dr. Ivica Pervan s Ekonomskog fakulteta u Splitu upire prstom u Direktivu EU 2004/109/EC koja i Hrvatsku obvezuje u postupku eurointegracija na unaprjeđenje regulative obveznog korporativnog izvješćivanja. Transparentnost financijskog izvještavanja Pervan ocjenjuje nasušnom potrebom za efikasno funkcioniranje tržišta kapitala, pa kaže da stoga Hanfa treba na europski način početi otklanjati problem tzv. informacijske asimetrije.

Važna karika
Pritom za sustav koji je zasnovan na dobrovoljnoj bazi navodi da ima “tanke” rezultate jer je svega nekoliko hrvatskih kompanija koje objavljuju godišnja izvješća prema standardima EU, a to su Pliva, Podravka i Ericsson. “Izvještavanje korporacija koje kotiraju na burzama predstavlja vrlo važnu kariku za efikasno funkcioniranje tržišta kapitala. Moderno korporativno izvještavanje svoje ishodište ima u informacijskoj asimetriji i činjenici da ‘insideri’ u korporacijama imaju bolje informacija od ostalih ulagača na burzi. Budući da ‘insideri’ u uvjetima netransparentnosti mogu ostvariti iznadprosječne povrate, ostali ulagači gube povjerenje u tržište i ono ne funkcionira na efikasan način. Zbog otklanjanja problema informacijske asimetrije moderna regulativa postavlja vrlo visoke kriterije u pitanju transparentnosti i obveznog korporativnog izvještavanja”, kaže dr. Pervan. Lider u toj regulativi je SAD, gdje su se zahtjevi za transparentnosti i korporativnim izvještavanjem dodatno postrožili nakon slučajeva Enrona, WorldComa i ostalih računovodstvenih prijevara. “Za Hrvatsku je mnogo važnija regulativa EU gdje su od 2004. definirani viši standardi obveznog korporativnog izvještavanja. Direktiva 2004/109/EC regulira minimalne zahtjeve periodičnog i ad hoc izvještavanja za tvrtke na burzama. Člankom 4. zahtijeva se da kompanija objavi godišnji izvještaj najkasnije u roku od četiri mjeseca od kraja poslovne godine. Godišnji izvještaj treba prezentirati za najmanje pet godina te se ističe da treba imati elemente kao što su revidirani financijski izvještaji, izvještaj revizora, izvještaj menadžmenta koji uključuje fer pregled poslovanja i performanse korporacije i svih subjekta pod njenom kontrolom (uključujući glavne rizike i nesigurnosti u poslovanju) i izjavu odgovornih osoba iz korporacije da su financijski izvještaji izrađeni prema prikladnom setu standarda i da daju istinit i fer prikaz imovine, obveza i financijskog rezultata”, objašnjava Pervan. Dodaje da je ključna razlika u odnosu na hrvatske propise u tome što je godišnji izvještaj sveobuhvatniji, dok su temeljni financijski izvještaji (sada traženi) tek dio godišnjeg izvještaja koji, pak, u sebi sadrži i narativna objašnjenja uprave zašto je, primjerice, došlo do pada ili rasta prihoda, a iz bilježaka se mogu identificirati mogući skriveni rizici kao što je pokazao slučaj Enron.

Dobra baza
Korporativno izvještavanje u Hrvatskoj regulira više zakona i pravilnika, a ističu se zakoni o računovodstvu, o tržištu vrijednosnih papira, o trgovačkim društvima i Pravilnik o sadržaju i obliku financijskih i poslovnih izvješća javnih dioničkih društava. Hrvatska ima dobru bazu korporativnog izvještavanja, kaže Pervan, ali nadgradnja u vidu zahtjeva za transparentnošću i izvještavanjem nije na zadovoljavajućoj razini te da je potez na Hanfi. “Komparirajući regulativu s regulativom EU proizlazi da bi umjesto objavljivanja temeljnih financijskih izvještaja listane korporacije trebale objavljivati cjeloviti godišnji izvještaj. Obvezna objavljivanja trebalo bi zahtijevati najmanje pet ključnih elemenata, a to su računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje (MRS 1), podatke o dijelovima poslovanja (MRS 14), izvještaj revizora, diskusije uprave o poslovanju i očekivanim trendovima u budućnosti i analiza glavnih rizika. Od navedenog izlistane kompanije ništa ne daju jer to od njih regulator ne traži”, zaključuje dr. Pervan.

Prospekti Ine i Optime pozitivni primjeri

Dr. Pervan objašnjava kako je cilj korporativnog izvještavanja i transparentnosti informiranje i zaštita ulagača. “Pojačana transparentnost hrvatskih korporacija trebala bi rezultirati nižim rizikom ulaganja u njihove vrijednosne papire, jačanjem povjerenja kod ulagača i posljedično nižim troškovima financiranja preko tržišta kapitala. Sve dok tržište kapitala u Hrvatskoj bude dominantno sekundarno tržište nije realno očekivati značajnije dobrovoljne pomake kod korporacija u pitanju transparentnosti. No ako se tržište u budućnosti bude razvijalo kroz javne ponude vrijednosnih papira i ako korporacije uvide prednosti takvog modela financiranja (niži troškovi financiranja, besplatna promidžba u medijima, reputacija korporacija i njena menadžmenta) onda se mogu očekivati i veći pomaci u kvaliteti izvještavanja korporacija”, kaže Pervan. Navodi javne prospekte Optime i Ine kao pozitivne primjere inicijalne transparentnosti.