Čak i dok američki predsjednik Donald Trump neobuzdano gazi dugogodišnja pravila i norme, on i dalje uživa snažnu podršku velikog dijela birača, što uključuje mnoge Amerikance s nižim i srednjim prihodima kojima njegova politika najviše šteti. Politička lojalnost ovog dijela Trumpove izborne jedinice “Učinimo Ameriku ponovno velikom” u suprotnosti je s njihovim ekonomskim interesima.

Kultura i ideologija

Teško je shvatiti, primjerice, zašto napaćeni američki radnici s entuzijazmom podržavaju duboko smanjenje savezne potrošnje na državne usluge poput Medicaida – o kojem ovise mnoga njihova kućanstva – uz ogromne porezne olakšice za one s najvišim primanjima. Uostalom, ekonomija se oslanja na pretpostavku da ljudi uglavnom djeluju u svom racionalnom osobnom interesu.

Kada ljudi glasaju protiv svojih ekonomskih interesa, primamljivo je sve to pripisati netočnim ili nedostatnim informacijama. Primjerice, političar bi mogao zavarati birače ignorirajući svoja obećanja iz kampanje nakon preuzimanja dužnosti – ili, u Trumpovu slučaju, obećavajući nemoguće, poput snižavanja potrošačkih cijena ili okončanja rata u Ukrajini “prvog dana” njegova predsjedništva. No, iako Trump sigurno nije ispunio sva svoja predizborna obećanja, ispunio je mnoga od njih, od masovnih deportacija do ukidanja programa raznolikosti, jednakosti i inkluzije.

Naravno, nije za svako prekršeno obećanje kriv političar. Ponekad politički protivnici osujete istinski napor da se ispuni obećanje iz kampanje, kao što se dogodilo kada je bivši američki predsjednik Barack Obama pokušao zatvoriti zatvor u Guantanamu na Kubi. Ali to se ne odnosi na Trumpa, koji je uživao punu podršku republikanske većine i u Senatu i u Zastupničkom domu, te je proširio svoju predsjedničku moć daleko izvan granica koje su poštivali njegovi prethodnici.

Postoji još jedna mogućnost: birači možda ne razumiju ekonomiju politika koje se provode. Ovo je privlačno objašnjenje za Trumpovu trajnu popularnost među biračima radničke i srednje klase.

Ljudi podržavaju njegove carine ili njegove napore da ukine Zakon o pristupačnoj skrbi jednostavno zato što ne razumiju kako će te politike utjecati na njih. Možda ima istine u tom objašnjenju. (Knjiga Bryana Caplana The Myth of the Rational Voter (Mit o racionalnom biraču) nudi uvid u načine na koje su birači skloni pogrešno percipirati ekonomiju politika koje podržavaju.)

No, na djelu bi mogla biti i druga sila – koja će ekonomistima biti neugodnija. Kao što je povjesničar Thomas Frank pokazao u svojoj knjizi iz 2004. godine “What’s the Matter with Kansas?” (Što nije u redu s Kansasom?), ponašanje birača često pokreću kultura i ideologija.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Po toj logici birači bi mogli shvaćati da će Trump smanjiti ili ukinuti pogodnosti koje pruža država koje poboljšavaju njihov život, ali ga svejedno podržati jer vjeruju u malu vladu i samodostatnost kao pitanja načela. Ne trebaju se jednostrano odreći neke pogodnosti; racionalno je (i etično) iskoristiti dostupnu pogodnost ili poreznu olakšicu, čak i ako se netko politički protivi tome. Ali, oni se zauzimaju za to da svi – uključujući i sebe – izgube pristup toj pogodnosti. Što se tiče objašnjenja s aspekta kulture, birači mogu podržati kandidate koji za njih neće biti dobri ekonomski jer obraćaju pozornost i na druga pitanja, poput pobačaja ili vanjske politike. S obzirom na to da kandidat podrazumijeva paket stavova o različitim pitanjima, birači ne mogu izraziti svoje stajalište o svim pitanjima jednostavnim odabirom popunjavanja jedne političke funkcije.

Čini se da ovo objašnjenje opovrgava konsenzus da je Trumpova pobjeda na predsjedničkim izborima 2024., kao i rezultati drugih nedavnih izbora, prije svega odražavala razmatranja o tome kako će to utjecati na džepove građana. Koliko smo puta čuli: Sve je u ekonomiji, glupane? Ali, kultura i ideje također mogu igrati važnu ulogu u oblikovanju nečije percepcije ekonomije.

To bi moglo pomoći objasniti zašto je posljednjih desetljeća javna percepcija američkih ekonomskih rezultata imala izrazito stranačku komponentu: republikanci su skloni gledati na ekonomiju pozitivnije kada je republikanski predsjednik u Bijeloj kući, a demokrati na nju gledaju pozitivnije pod demokratskim predsjednikom. Naime, način na koji ljudi ocjenjuju gospodarstvo u cjelini nije uvijek u skladu s njihovom procjenom izgleda za vlastito kućanstvo. Paul Krugman često ističe ovu razjedinjenost, posebno tijekom “vibracesije” (neologizam nastao spojem riječi vibra i recesija) s kojom se suočila administracija bivšeg predsjednika Joea Bidena, kada su Amerikanci anketarima govorili da je gospodarstvo grozno, ali oni sami dobro stoje.

Downsov paradoks

U anketi AP-NORC-a iz listopada 2023., 73 posto ispitanika reklo je da nacionalno gospodarstvo posluje loše, ali 54 posto je opisalo vlastitu financijsku situaciju kao vrlo dobru ili donekle dobru. Noviji podaci američkih Federalnih rezervi pokazuju da ta razlika i dalje postoji.

Koliko god ekonomisti željeli da ljudi budu racionalni sebični akteri, ta je pretpostavka sama po sebi u osnovi nedosljedna prije svega s činom glasanja. Za glasanje je potrebno vrijeme, čak i za glasačke listiće koji se šalju poštom, a svi znaju da jedan glas vrlo rijetko utječe na ishod izbora. Ipak, ljudi još uvijek odvajaju vrijeme za to. Politolozi to proturječje ponekad nazivaju Downsovim paradoksom. Što drugo, ako ne ekonomski vlastiti interes, objašnjava čin glasanja? Možda birači žele biti dobri građani ili dati dobar primjer svojoj djeci.

Možda žele pokazati hrabrost svojih uvjerenja, moći se vjerodostojno uključiti u političke rasprave sa svojim zajednicama, pokazati podršku svom “timu” ili potvrditi svoj kulturni identitet. Ako bilo koji od tih motiva objašnjava odluku o glasanju, isto bi tako mogao objasniti za koga se glasa.

Nije neizbježno da kultura ili ideje budu u suprotnosti s ekonomskom racionalnošću. Možemo se nadati da će biti bolje usklađeni na srednjomandatnim izborima sljedeće godine.

© Project Syndicate, 2025.