Povećanje ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke na 4 posto sredinom ovoga tjedna, do najviše razine od rujna 2001. godine, očito je poslužilo kao trigger krupnijih promjena na globalnoj razini, signalizirajući znatno izmijenjene preferencije investitora kojima je u prvi plan ponovo gurnut segment monetarne politike, potaknuvši nešto intenzivniju korekciju dionica na Wall Streetu. Pesimizam se ubrzo proširio i Azijom i Europom, za sada ipak bez ozbiljnijih (dramatičnih) posljedica po vodeće burzovne indekse, ali uz zamjetnu suzdržanost ulagača koji se evidentno pribojavaju negativnih učinaka restriktivne monetarne politike po ekonomsku aktivnost na globalnoj razini. Neposredno po objavi odluke ovotjednog sastanka, predstavnici Europske središnje banke nisu učinili ama baš ništa da otklone mogućnost skore reprize, odnosno daljnjeg povećanja kamatnih stopa (možda već u rujnu), a poprilično je odjeknula i vijest o posve neočekivanom povećanju kamatnjaka od strane Reserve Bank of New Zealand na rekordnih 8 posto (što vjerojatno i nije kraj priče), katapultirajući kiwi dollar do najviše razine u posljednje 22 godine (u odnosu na američki dolar). Sve to dogodilo se samo nekoliko dana nakon objave redovitog izvješća američkog ministarstva rada, nakon kojeg je postalo jasno da toliko priželjkivanog smanjenja ključnih kamatnih stopa u ovoj godini vrlo vjerojatno – neće biti.

Štoviše, kretanje terminskih ugovora na kamatne stope pokazuje kako trgovci procjenjuju vjerojatnost jednog jedinog smanjenja kamatnjaka tijekom iduće godine na svega 50 posto, što u potpunosti objašnjava snažan rast stope prinosa na 10-godišnje američke državne obveznice, koja je, po prvi puta od kolovoza (a s njima, primjerice, i identičan financijski instrument emitiran od strane japanske vlade), preskočila granicu od 5 posto. Strah od radikalnih poteza središnjih banaka u istaknute je gubitnike pak pretvorio sektore čiji predstavnici u velikoj mjeri ovise o globalnoj potražnji, pa se tako čvrsto na negativnom teritoriju našao i londonski rudarski kvintet, opterećen usput i padom cijene nikla na najnižu razinu u posljednjih deset tjedana. Kao svojevrsna protuteža rudarima bili su naftaši, ohrabreni oporavkom cijena sirove nafte u SAD-u. Vijest dana ipak je bilo pismo tvrtke Efficient Capital Structures, koja u svojstvu dioničara traži da Vodafone napokon učini nešto konkretnije, i to putem emisije obveznica, te prodaje 45 posto vlasničkog udjela u američkoj kompaniji Verizon Wireless. Makar je riječ o doista minornom dioničaru globalnoj telekomunikacijskog diva, opisani je prijedlog dobio popriličan medijski publicitet (zbog nekolicine prilično glasnih institucionalnih investitora koji oponiraju Upravi), a kao okosnica je poslužila brojka od gotovo 38 milijardi funti, koja bi u konačnici mogla pripasti dioničarima. Zbog čega je Vodafone bio u plusu od 1 posto, dok je daleko uvjerljiviji rezultat namaknuo Ahold, ostvarivši rast cijene dionica od 4,4 posto. Povod ofenzivi kupaca bila je objava kvartalnih rezultata poslovanja i pad dobiti od 2 posto (na 241 milijun eura), što je bilo bolje od očekivanja analitičara, podgrijavajući nadu u nešto brži oporavak posrnulog maloprodajnog lanca.

Negativna preporuka Morgana spustila Volvo

Oporavak cijena nafte u velikoj je pak mjeri paralizirao poklonike automobilske industrije. I dok su stvari na početku jučerašnje trgovine izgledalo doista idilično, s objavom pozitivnih revizija ciljane cijene dionica za Renault i DaimlerChryser od strane JP Morgana i Morgan Stanleya, početni se entuzijazam ubrzo rasplinuo, te se Renault morao zadovoljiti s rastom cijene dionica od 0,6 posto, dok je Daimler završio u minusu od 0,4 posto. Na što je vjerojatno utjecala negativna preporuka koju je baš od JP Morgana zaradio Volvo (zbog očekivanog pada proizvodnje u drugom kvartalu), spustivši se u minus od 1,5 posto, čime se pak jedino okoristio MAN (+0,4 posto).