Dok jednim okom promatramo summit Inicijative triju mora koji se ovih dana odvija u glavnom gradu Poljske, Varšavi, u Hrvatskoj se privodi kraju produžena, superizborna, godina. U sklopu pripreme za lokalne izbore, koji se imaju održati 18. svibnja ove godine, zahuktala se predizborna kampanja, vrlo često s praksom komunikacijskih udara ispod pojasa. Tako bi moglo biti i ovoga puta, barem ako se radi o Gradu Zagrebu. No, krenimo redom.

Dio smo zapadnog kruga

Studija Atlantskoga vijeća (Atlantic Councile) od prije otprilike jednoga desetljeća označila je prostor između Jadranskog, Baltičkog i Crnoga mora, kao liniju razdvajanja između kolektivnog zapada i onoga što su ideolozi koji su se okupljali oko Kremlja Vladimira Putina smatrali ruskom sferom utjecaja, Euroazijom ili ruskim svijetom. U političkom, geopolitičkom, ekonomskom i energetskom smislu.

POGLEDAJTE NOVI PODCAST ILIJE JANDRIĆA

Sukladno tomu, u vrijeme, prvog mandata Donalda Trumpa, i naše predsjednice Kolinda Grabar Kitarović, u kontekstu aneksije Krima, pokrenuta je Inicijativa triju mora.

Samom agresijom na Ukrajinu, ovo je područje, premda sastavljeno od zemalja raznorodnih interesa, od kojih su neke izrazito naslonjene na Rusiju u energetsko resursnom smislu, dobilo na važnosti, pa su neki od projekata, poput terminala za ukapljeni plin u Gdanjsku i na Krku te Jadranskog naftovoda postali strateški za opskrbu, i diverzifikaciju opskrbe, ovog dijela Europe.

Sve to nakon šesnaest paketa zapadnih sankcija na ruske energente, poglavito. Premda u prostoru razdvajanja, kako nas to povijest uči, postoje određena vrijednosna preklapanja, pa i oni koji se, u vrijednosnom smislu nećkaj, svejedno radi li se o interesnim ili doktrinarnim pitanjima, Hrvatska je vrijednosno nedvojbeno dio zapadnoga kruga. Ili bi trebala biti.

Svjedoči tomu njena energetska i infrastrukturna prilagodba novim okolnostima, ali i čvrsta okrenutost euroatlantskom savezu.

Te činjenice, čini se, često nisu svjesni dionici političkoga tržišta, pa iz uvjerenja ili političkog makijavelizma zastupaju tomu suprotne gospodarske stavove, što je ovih dana postalo očito kada je dio političkih aktera i njihovih medijskih pomagača pokušao instrumentalizirati jednu javnu nabavu kao adut u predizbornoj kampanji.

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Stabilnije poslovanje

GEN-I: Upravljanje energijom više nije ‘nice to have’, nego pitanje stabilnosti i otpornosti poslovanja

Naime, Grad Zagreb raspisao je natječaj, u procesu javne nabave, za opskrbu plinom gradskih ustanova, koji je vrijedan gotovo 15 milijuna eura bez poreza na dodanu vrijednost, s ukupnom količinom plina, koja se treba isporučiti u 18 mjeseci, s početnim datumom 1. srpnja, od nešto više od 250 MWh plina.

U tom procesu, kako govore kuloari, a dionici tržišta su potvrdili autoru ovoga teksta, uvjerljivo najnižu ponudu dala je tvrtka MET Croatia Energy. Konkurenti, Međimurje plin i Gradska plinara Zagreb Opskrba, kojoj ovaj posao čini 40 posto poduzetničkog portfelja, ali samo 5 posto ukupnog portfelja, dali su značajnije cjenovno više ponude.

I tu je nastao kuršlus, jer pojedini krugovi smatraju kako je svinjarija što taj posao nije predodređen za Gradsku plinaru Zagreb Opskrba, a čuju se i prozivanja aktualnog vodstava kompanije. Ne ulazeći u pitanja kampanje, i nadmudrivanja političkih opcija, kao niti u vrijednosne sudove ocjenjivanja aktualne zagrebačke vlasti, istine i suštine radi, ova slučaj treba objasniti trijezne glave.

Za sindikalne krugove, koji su se također upregnuli u ta kola, prilično je logično, jer hrvatska sindikalna praksa, s izuzetkom dva sindikata okrenuta suštinskoj zaštiti radnika, koja mogu financirati dugotrajne štrajkove, poput primjerice Sindikata naftnog gospodarstva, zastupanje teza o predodređenosti tvrtki u vlasništvu lokalne samouprave za provođenje određenog posla.

S druge strane, takve su namjere prilično apsurdne za političke i medijske krugove, koji su u dosadašnjim praksama bili vrlo kritični prema procesima javne nabave, označujući javnu nabavu, u pejorativnom smislu, tvrđavama onih u poziciji moći. Iako su u dosadašnjim praksama ove grupacije zagovarale načela jeftinije i kvalitetnije ponude, ali i načela transparentnosti, oko aktualnog natječaja za nabavku plina u poduzetničkom sektoru zagrebačkih jedinica lokalne vlasti, takvo su načelo, vjerojatno radi političkih poena, napustili.

Plin je burzovna roba i opskrbljivači plinom kupuju plin za razdoblja koja dolaze. Za razliku od MET-a, GPZO nije registriran i kao veletrgovac plinom, nego se usredotočuje na tržišnu utakmicu za opskrbu kućanstava u područjima u koje je, svjedoci smo bili krajem prošle godine, “ušao” drugi igrač, Međimurje plin. Njihov je logični fokus na gotovo 180 tisuća kućanstava, što čini 80 posto tržišta.I to tržišta koje za razliku od poduzetničkog sektora vrlo često biva opterećeno regulacijama i posebnim (kriznim) uredbama politike.

Cjenovna konkurentnost

Za razliku od kućanstava, poduzetništvo je okrenuto tržištu i prilično je logično za taj sektor provoditi tržišnu nabavu, cjenovno konkurentniju. Tu je MET, veliki zakupnik terminala za ukapljeni plin na Krku, ove godine konkurentniji, jer kao veletrgovac ima višak plina i može ga ponuditi s vrlo niskom maržom na ovakvim natječajima.

Za nadati se kako nitko u ovoj zemlji ne želi povratak onim vrijednostima, suprotnima međunarodnim inicijativama, kojima i ovih dana svjedočimo, koje imaju za cilj ukidanje transparentnosti i cjenovnih i kvalitativnih povlastica za krajnje korisnike kroz tržišnu utakmicu, a u cilju maksimiziranja vlastite političke moći.