Američki predsjednik Joe Biden i njegov kineski kolega Xi Jinping uspjeli su obuzdati napetosti između SAD-a i Kine u 2024. godini. Ali kada se Donald Trump vrati u Bijelu kuću ovog mjeseca, okončat će ovu krhku stabilnost, potaknuti nekontrolirano razdvajanje najvažnijeg svjetskog geopolitičkog odnosa i povećati rizik od globalnih gospodarskih poremećaja i krize.

Trump će započeti svoj drugi mandat najavom novih carina na kinesku robu, s ciljem primoravanja Kine na novi trgovinski sporazum. Iako nove carine neće doseći sveobuhvatnu stopu od 60 posto kojom je prijetio tijekom kampanje, najviša stopa na sav kineski uvoz vjerojatno će se udvostručiti, na oko 25 posto do kraja 2025. godine.

U međuvremenu, kineski čelnici odgovorit će snažnije i ponuditi manje ustupaka nego što su to učinili tijekom Trumpovog prvog mandata, unatoč kontinuiranoj slabosti kineskog gospodarstva.

Uostalom, kineski čelnici strahuju da će se pomirljiv pristup shvatiti kao prihvaćanje nacionalnog poniženja, što bi dodatno potaknulo već ionako sve veći bijes javnosti u Kini.

Ako je konstruktivniji pristup prema SAD-u 2024. donio samo povratak “Carinika”, zašto se držati tog puta? Trumpove prijetnje tek su najnovija agresivna gesta SAD-a koja potvrđuje sumnje Kine da joj američki tvorci politika namjeravaju stati na put kao velikoj sili u nastajanju.

Spremnost na odmazdu
Tehnološka politika najosjetljivija je od svih tema u američko-kineskim odnosima. Kina se protivi onome što smatra pokušajima SAD-a da zaustavi njezin tehnološki razvoj i uspori njezin gospodarski uspon. Trumpov sigurnosni tim dodat će više kineskih tvrtki “popisu poslovnih subjekata” američkog Ministarstva trgovine, što će im otežati pristup američkoj tehnologiji, a proširit će i kontrolu izvoza na više gospodarskih sektora.

Trump će, recimo, također slijediti primjer Bidenove administracije u ograničavanju izvoza naprednih računalnih čipova kineskim tehnološkim tvrtkama. Kina je već pokazala spremnost na odmazdu protiv takvih mjera ograničavanjem izvoza rijetkih minerala i tehnologije koja se rabi za njihovu preradu. Ti su minerali od ključnog značaja za proizvodnju širokog spektra modernih tehnologija, uključujući baterije za električna vozila, računala i potrošačku elektroniku te mnoge proizvode koje SAD smatra ključnima za vlastitu nacionalnu sigurnost.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Iako u 2025. nema opasnosti od kineskog zauzimanja Tajvana, kinesko-američki će odnosi gotovo sigurno biti toksičniji ove godine zbog sporova oko tog otoka. Čini se da sam Trump nije zainteresiran za Tajvan.

No, članovi njegove administracije s jastrebovskim stavovima, uključujući Marca Rubia, njegovog kandidata za državnog tajnika, i budućeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Mikea Waltza, zalagat će se ne samo za čvršće veze između SAD-a i Tajvana, već i za eksplicitnije američko jamstvo sigurnosti Tajvanu. To je za Kinu točka s koje nema povratka.

Za sada, kineski čelnici vjeruju da je njihova taktika pritiska držala tajvanskog nacionalističkog predsjednika Williama Laija pod kontrolom, i vjerojatno imaju pravo. S obzirom na to da je tajvansko gospodarstvo i dalje snažno, Lai ne mora provocirati Kinu kako bi učvrstio svoju popularnost u javnosti.

Ali ako Kina bude smatrala da je Tajvan napravio značajne korake prema većoj de facto neovisnosti, ili ako SAD prijeđe bilo koju od drugih kineskih točaka s kojih nema povratka (primjerice, ako Rubio posjeti taj otok ili ako se brodovi američke mornarice usidre u tajvanskoj luci), Kina bi se mogla odlučiti na eskalaciju vojnih aktivnosti.

To bi moglo biti u obliku pomorske blokade ili zauzimanja jednog od tajvanskih vanjskih otoka. Štoviše, takvi će rizici samo rasti s približavanjem izbora na Tajvanu 2028. i dok Kina pojačava pritisak da spriječi još jednu pobjedu Laija.

Ni Kina ni SAD ne žele krizu 2025. jer se i Xi i Trump nadaju da će se usredotočiti na unutarnju politiku. Xi se suočava s ozbiljnim gospodarskim izazovima, sve većom zabrinutošću za društvenu stabilnost i vojnim vodstvom u rasulu.

Trump želi izbjeći bilo kakav problem koji bi mogao nepovoljno utjecati na američko tržište dionica i nada se da će sklopiti dogovore koji će učvrstiti povjerenje u njegovo vodstvo. S ujedinjenom vladom i učvršćenom kontrolom nad svojom strankom, Trump je u boljem položaju nego što je Biden ikada bio da se pobrine da SAD govori jednim glasom.

Točka bez povratka
Problem je u tome što ne postoji temelj za sporazum koji jača šire odnose SAD-a i Kine. Xijeva vlada mogla bi ponuditi kupnju više američkih poljoprivrednih proizvoda i izvoza energije, a to bi moglo olakšati život američkim tvrtkama koje žele poslovati u Kini. Osim toga, Xi može dati zeleno svjetlo za više kineskih ulaganja u SAD, pa čak i igrati aktivniju ulogu u pružanju potpore postizanju primirja u Ukrajini.

Takve konstruktivne geste neće zadovoljiti Trumpa i jastrebove u njegovoj administraciji, koji vjeruju da je uspon Kine loš za SAD. Trumpova odlučnost da pojača pritisak na Kinu i njezino posrnulo gospodarstvo gurnut će kineske čelnike u suprotnom smjeru. U isto vrijeme, dva bi džokera mogla utjecati na američko-kineske odnose ove godine: sam Trump i njegov novi omiljeni savjetnik Elon Musk.

Trump bi mogao pokušati izgraditi bolji osobni odnos sa Xijem, a Muskovi brojni komercijalni interesi u Kini mogli bi ga učiniti korisnim posrednikom. Ali sile koje razdvajaju SAD i Kinu mnogo su jače nego što to dopušta bilo koja od ovih mogućnosti. Učinci nadolazećeg sloma odnosa osjetit će se diljem svijeta. Većina zemalja nije zainteresirana za novi hladni rat, što ga čini malo vjerojatnim u bliskoj budućnosti.

No, ključni američki saveznici i trgovinski partneri poput Japana, Južne Koreje, Meksika i Europske unije mogli bi biti sve više primorani na biranje kome se prikloniti, barem u područjima povezanim sa sigurnošću, uz znatnu cijenu za svoja gospodarstva. Čak i ako ni Kina ni SAD ne žele skup sukob 2025. godine, rane naznake s obje strane upućuju ne to da je eskalaciju sukoba sve teže izbjeći.

© Project Syndicate 2025.