Nova studija Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW) potvrdila je da se će zapadni Balkan profitirati nakon pandemije.

Priljevi izravnih stranih ulaganja (FDI) značajno su premašili dugoročne vrijednosti u nekim zemljama, prema izračunima WIIW-a.

Tri velike prednosti
Izvješće pripisuje sve veći interes za zapadni Balkan nekoliko čimbenika, uključujući zemljopisnu blizinu Europske unije (EU), kvalificiranu radnu snagu i niske cijene rada. Ove prednosti čine regiju posebno privlačnom za tvrtke koje žele premjestiti proizvodne pogone bliže tržištu EU – trend koji je dobio na zamahu nakon prekida globalnog opskrbnog lanca uzrokovanog pandemijom Covida-19.

“Naša analiza identificira konkretne slučajeve skorog pristaništa u pet od šest gospodarstava Zapadnog Balkana – Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji”, rekao je Branimir Jovanović, glavni autor studije i ekonomist pri WIIW-u, prenosi BNE Intellinews.

‘Nearshoring’, proces premještanja proizvodnih pogona bliže potrošačkim tržištima, postao je atraktivna strategija za tvrtke koje žele ublažiti rizike dugih opskrbnih lanaca, posebno u svjetlu nedavnih globalnih poremećaja.

Izvješće sugerira da je ovaj trend posebno izražen na zapadnom Balkanu, gdje sve veći broj stranih kompanija, osobito iz Azije, sada uspostavlja uporište. “Azijske tvrtke imaju izrazito strateški pristup, namjerno pozicionirajući svoje proizvodne pogone u blizini gospodarskog središta EU-a kako bi imale kraće opskrbne lance”, rekao je Jovanović.

Tvrtke iz Kine, Japana i Južne Koreje među najaktivnijima su u preseljenju u regiju, potaknute i gospodarskim i geopolitičkim čimbenicima.

WIIW je intervjuirao 17 stranih investitora u regiji, a mnogi su potvrdili da je lociranje proizvodnih pogona bliže EU prioritet. Kao značajan motiv preseljenja na zapadni Balkan navedeni su i geopolitički rizici.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

To su mišljenje ponovile i druge inozemne tvrtke ispitane za ovo izvješće. U anketi u kojoj je sudjelovalo 65 stranih tvrtki, 72 posto ih je izrazilo zadovoljstvo svojim ulaganjima u regiji, a 11 posto ih je navelo da su preselili proizvodnju s udaljenijih lokacija kako bi bili bliže EU. Istraživanje je također pokazalo da dvije trećine tih kompanija vidi zapadni Balkan kao regiju koja obećava za zelena ulaganja, a mnoge žele povećati svoje sudjelovanje ako lokalni dobavljači napreduju u naporima za dekarbonizaciju.

Unatoč rastućem interesu i pozitivnim trendovima stranih stranih ulaganja, izvješće također identificira izazove za ulagače na Zapadnom Balkanu. Loše upravljanje, korupcija, slaba vladavina prava, nerazvijena infrastruktura i neadekvatne institucije ostaju značajne prepreke daljnjem rastu. Unatoč tome, ulagači su oprezno optimistični u pogledu potencijala regije.

“Vlade šest država zapadnog Balkana trebale bi kao prioritet dati pomoći domaćim tvrtkama da postanu ekološki održivije i poticati bližu suradnju sa stranim ulagačima”, rekao je Jovanović.

Osim industrijske proizvodnje, izvješće također ističe potencijal regije za zelena ulaganja, posebice u obnovljive izvore energije. Jovanović je istaknuo velike projekte obnovljivih izvora energije koji su već u tijeku u Albaniji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i Srbiji.

Zelena tranzicija
“Ovo ilustrira potencijal regije u zelenoj tranziciji”, rekao je, naglašavajući važnost ovog sektora za gospodarski razvoj Zapadnog Balkana. Održivost postaje sve važniji čimbenik za tvrtke koje razmišljaju gdje ulagati. Mnogi od stranih ulagača s kojima je razgovarao WIIW istaknuli su važnost zaštite okoliša i smanjenja CO2 kao dio procesa donošenja odluka.

“Ako lokalni dobavljači napreduju u dekarbonizaciji svog poslovanja, vidimo značajne mogućnosti za njihovu integraciju u međunarodne opskrbne lance i širenje”, rekao je Jovanović.

Istraživanje među 382 lokalne tvrtke otkriva da su mnoga poduzeća u regiji svjesna potrebe za smanjenjem emisija CO2, a dvije trećine ispitanika navelo je da to vidi kao način za povećanje izvoza u EU. Većina lokalnih tvrtki vjeruje da će za postizanje ovih ciljeva biti potrebna značajna financijska potpora.