Ruska invazija na Ukrajinu razotkrila je oštre geografske podjele u globalnim stavovima oko rata, koncepcija demokracije i izgledu budućeg međunarodnog poretka, otkriva nova anketa Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR). Na Starom kontinentu se na invaziju Rusije se više ne gleda kao na rat u Europi, već kao na rat protiv Europe, no to nije stav u drugim dijelovima svijeta.

Izvješće ECFR-a pod nazivom ‘Zapad ujedinjen, a podijeljen od ostalih: Globalno javno mnijenje godinu dana nakon ruskog rata protiv Ukrajine”, pokazuje da su godinu dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, SAD i europski saveznici vratili osjećaj svrhe na globalnoj sceni, no da je jaz između njihove perspektive i ‘ostatka’ postao veći.

Zapadna javnost za sankcije
Mišljenje Zapada očvrsnulo je prema Rusiji: u prosjeku 55 posto Europljana u devet anketiranih zemalja podržavaju nastavak sankcija protiv Moskve, čak i ako to znači ekonomske probleme kod kuće.

Tek 24 posto favorizira osiguranje nesmetane opskrbe energijom iz Rusije. Sukob u Ukrajini za mnoge na Zapadu postala je borba za demokraciju i vlastitu sigurnost i voljeli bi da Rusija bude kažnjena za agresiju, a da Ukrajina povrati svoj puni teritorij i ostane netaknutog suvereniteta. Građani koji žive zemljama zapadnog saveza imaju izrazito negativnu percepciju Rusije opisujući Moskvu kao “agresivnu” i “nepouzdanu”.

U Britaniji to misli 57 posto, odnosno 49 posto ispitanika, kao i većina u SAD-u i devet europskih zemalja. U svim ispitanim zapadnim zemljama velika većina Rusiju vidi kao “protivnika” ili “suparnika” svoje zemlje.

Slijedi fragmentacija
Međutim, ta percepcija ne vrijedi nigdje drugdje. Čak 76 posto Kineza, 77 posto Indijaca i 73 posto Turaka, ne samo da vidi kontinuiranu “snagu” u Rusiji, već i kao strateškog “saveznika” i “partnera”. Smatraju da bi Ukrajina trebala razmotriti predaju teritorija kako bi se ubrzao kraj sukoba.

Jaz u stavu Zapada i ostatka svijeta sugerira da američka dominacija u međunarodnom poretku slabi te da će konkurentske sile, koje uključuju i demokracije i autokracije, imati izraženiji utjecaj u budućnosti. Simbol toga je Turska koja je preuzela uloga posrednika između Kijeva i Moskve u dogovoru o izvozu žitarica u Crnom moru te intenziviranje trgovine između Indije i Rusije.

Autori izvješća i stručnjaci za vanjsku politiku, Timothy Garton Ash, Ivan Krastev i Mark Leonard, ističu da dok zapadni čelnici rusku invaziju ilustriraju kao bitku između demokracije i autoritarizma (koristeći obranu demokratskih vrijednosti kao poziv na okupljanje za sankcije protiv Moskve), taj narativ ne vrijedi u drugim dijelovima svijeta.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Stoga predviđaju fragmentaciju na međunarodnoj sceni bez povratka na liberalni poredak pod vodstvom SAD-a.

U tom novom svijetu, tvrde, Zapadu bi bilo dobro da Indiju, Tursku, Brazil i druge sile u nastajanju tretira kao “nove suverene subjekte svjetske povijesti te da “Zapad mora naučiti živjeti kao jedan pol multipolarnog svijeta”.