Uslijed porasta gladi i mogućnosti još većeg manjka opskrbe, tamni oblaci lebde nad globalnim prehrambenim sustavom. Ne samo da je rat u Ukrajini ograničio pristup i povećao cijene hrane i gnojiva, već ekstremni vremenski događaji ometaju proizvodnju, a gospodarski padovi umanjili su sposobnost ljudi da si priušte odgovarajuću i hranjivu prehranu. Klimatske promjene potiču suše i pogoršavaju nestašicu vode, dodajući popis prijetnji s kojima se suočava poljoprivredna proizvodnja.

Problem i prije korone

Napredak u borbi protiv gladi i pothranjenosti već je bio u zastoju prije pandemije bolesti COVID-19. Sada Svjetski program za hranu procjenjuje da se broj ljudi suočenih ili izloženih riziku od akutne nesigurnosti opskrbe hranom (definiranih kao oni koji “nemaju redovit pristup dovoljno sigurnoj i hranjivoj hrani za normalan rast i razvoj te aktivan i zdrav život”) povećao za više od 200 milijuna od 2019. godine. Ključni globalni ciljevi poput drugog cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda, kojim se zemlje obvezuju na okončanje gladi do 2030. te poboljšanje prehrane i promicanje održive poljoprivrede, ne postižu se po planu.

Trgovina je ključna za postizanje sigurnosti opskrbe hranom, kao što su 164 članice Svjetske trgovinske organizacije naglasile na našoj 12. ministarskoj konferenciji (MC12) prošlog lipnja. Osim osnovne uloge transportne trake za dobivanje hrane od mjesta gdje obiluje tamo gdje je potrebna, trgovina podupire radna mjesta, sredstva za život i prihode. To je ključni čimbenik u održivom i učinkovitom korištenju oskudnih globalnih resursa.

Međutim, prečesto međunarodna tržišta hrane i poljoprivrede slabo funkcioniraju zbog problema poput subvencija koje narušavaju trgovinu i visoke razine zaštite. U mnogim područjima trajno nedovoljno ulaganje u istraživanje, usluge proširenja i infrastrukturu za povezivanje tržišta dovelo je do niske i stagnirajuće poljoprivredne produktivnosti. Prinosi usjeva u većem dijelu Afrike posebno su mali i nisu se podudarali s povećanjima postignutim u drugim područjima u razvoju.

Članice WTO-a poduzele su neke važne korake za rješavanje tih problema. U 2015. dogovorile su se da će ukinuti subvencije za izvoz poljoprivrednih proizvoda, plaćanja kojima se pokriva razlika između domaćih troškova i cijena na međunarodnom tržištu, za koje se smatra da narušavaju proizvodnju i štete poljoprivrednicima u drugim zemljama. Korištenje takvih subvencija dramatično je palo, s gotovo 7 milijardi dolara 1999. na manje od 12 milijuna dolara u 2020. godini. Međutim, podaci OECD-a pokazuju da je ukupna javna potpora poljoprivrednom sektoru u 54 napredna gospodarstva i 11 glavnih tržišta u nastajanju dosegnula 817 milijardi dolara u razdoblju 2019. – 2021. A samo 207 milijardi dolara od toga odnosilo se na opće usluge poput istraživanja, osposobljavanja ili plaćanja potrošačima.

Ostali programi potpore često potiču neodržive obrasce proizvodnje i potrošnje i potkopavaju poštenu konkurenciju na globalnim tržištima. Iako su prosječne carine na poljoprivredne proizvode u 2020. iznosile oko 6 %, mnoge su zemlje zadržale previsoke carine na određene proizvode, s najvišim razinama od 1000 %.

Početkom ove godine cijene hrane već su dosegnule visoke razine u odnosu na posljednjih godina, a međunarodne agencije počele su upozoravati na sve veću glad.

Tada je rat u Ukrajini znatno pogoršao situaciju. Cijene su skočile na rekordne razine, a praćenje WTO-a pokazalo je da su mnoge vlade odgovorile ograničavanjem izvoza hrane, potencijalno ublažavanjem pritiska kod kuće, ali pogoršanjem nestašica drugdje u svijetu.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

U tom kontekstu, multilateralna suradnja koju smo vidjeli na MC12 u lipnju bila je dobrodošla. Članice WTO-a zajednički su se obvezale izuzeti humanitarne kupnje Svjetskog programa za hranu od ograničenja izvoza – štedeći agenciji vrijeme i novac u pružanju pomoći milijunima ranjivih ljudi.

Obvezali su se da će trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima ostati otvorena i da će smanjiti trgovinske poremećaje koji proizlaze iz hitnih mjera. Dogovorili su se i o obvezujućem sporazumu o ograničavanju 22 milijarde dolara godišnje javne potrošnje na štetne subvencije za ribarstvo, što će pridonijeti sigurnosti opskrbe hranom i egzistenciji poboljšanjem zdravlja morskih staništa.

Ograničenja izvoza hrane

Međutim, u posljednjih mjesec dana, ograničenja izvoza hrane, hrane za životinje i gnojiva ponovno su porasla, preokrenuvši raniji silazni trend. Ukupan broj takvih mjera uvedenih od veljače, koje su još uvijek na snazi, sada iznosi do 52. WTO naporno radi na praćenju, transparentnosti i vršenju pritiska na nadležne kako bi smanjio taj broj, ali i dalje je pitanje od globalnog interesa.

Osiguravanje da trgovina doprinosi održivijem i pravednijem globalnom prehrambenom sustavu zahtijevat će veće napore za usklađivanje trgovinske, okolišne i prehrambene politike. Holistički pristup upravljanju načinom proizvodnje, distribucije i konzumacije hrane nužan je za održavanje dovoljne opskrbe, rješavanje klimatskih i drugih okolišnih rizika, osiguravanje održivog korištenja zemljišta i upravljanje oskudnim vodnim resursima. Davno zakašnjelo ažuriranje pravilnika WTO-a o trgovini poljoprivrednim proizvodima potrebno je hitnije nego ikad prije jer moramo stvoriti bolji poticajni okvir za ulaganja u taj sektor.

Kako bismo pronašli rješenja za sve veću nesigurnost opskrbe hranom, moramo proširiti dijalog i istražiti sustavne pokretače problema. Uz snažniju bazu dokaza, članice WTO-a bolje će razumjeti kako se trgovina može u najvećoj mogućoj mjeri koristiti za poboljšanje pristupa hrani za sve.