Oni za koje se smatralo da će biti predvodnici, a to su najveći i najrazvijeniji i dobro organizirani gradovi u Hrvatskoj poput Zagreba, Rijeke, Splita, Zadra, Pule, najdrastičniji su primjeri nebrige i katastrofalnih rezultata u gospodarenju komunalnim otpadom.

Pokazuju to najnoviji podaci iz godišnjeg izvješća Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o komunalnom otpadu za 2021.

Ukupno gledano, na nacionalnoj ima pomaka, raste odvajanje komunalnog otpada, ali ciljevi koji su zacrtani Programom gospodarenja otpadom RH 2017.-2022. (PGO) nisu postignuti, u nekim segmentima su i debelo ispod postavljene razine, a izgledno je i po ocjeni Ministarstva, da se to neće dogoditi niti u ovoj godini.

Prošle godine proizvedeno je ukupno 1,77 milijuna tona komunalnog otpada i na godišnjoj je razini riječ o povećanju od 4%. To nije i rekordna ukupna količina, ali je zaustavljen trend smanjenja i po tom kriteriju Hrvatska se vratila na razinu iz 2018.

No, zbog smanjivanja broja stanovnika i primjene podataka iz posljednjeg popisa, lani je postignut rekord po količini otpada kojeg je “proizveo” jedan stanovnik RH. Po glavi stanovnika, naime, stvoreno je 454 kilograma, dvostruko više nego polovicom 1990.-ih.

Gleda li se zadatak iz PGO-a, po proizvedenom otpadu smo podbacili, jer umjesto smanjenja za 5% u odnosu na referentnu 2015. i tadašnjih 1.57 tona bilježimo 13-postotni porast.

Procjena je i da je lanjskoj količini otpada pridonio i oporavak turizma nakon korone, no bez obzira na razloge većeg stvaranja otpada, to ne može biti opravdanje da se snažnije ne povećava praksa odvojenog prikupljanja otpada.

Uza sav trud, nacionalne i lokalne projekte edukacije i jačanja infrastrukture, financiranih i iz europskih fondova, razina razdvajanja otpada još je razočaravajuća, jer odvaja se tek 43%. To predstavlja pomak u odnosu na prethodnu godinu, za 2 postotna boda, ali je daleko ispod cilja da tzv. miješanog otpada u 2021. na odlagalištima završi tek 25%.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Dodatno sjenu na rezultat u odvajanju otpada baca i činjenica da još uvijek značajan dio onoga što su građani odvojili ipak završi na odlagalištima, točnije u daljnju obradu odlazi 74% takvog otpada. Na kraju je u 2021. na oporabu otišlo 32 % ukupnog otpada, a najbolji rezultat u tom pogledu postižu i dalje stanovnici sjeverozapadne Hrvatske.

Kao i ranijih godina, u kulturi gospodarenja otpadom prednjače Međimurci, u čijoj se županiji na reciklažu i drugu obradu uspijeva upotrijebiti više od polovice prikupljenog otpada (55%). Slijede Varaždin i Koprivničko-križevačka županija, dok su najporazniji rezultati u Ličko-senjskoj i Zadarskoj, gdje se iskorištava tek petina otpada. Inače, PGO-om se predviđa da na ukupnoj razini u prošloj godini bude u oporabi minimalno 52% otpada.

Zanimljivo je i da odvojeno prikupljanje otpada nisu još uvijek uvele sve jedinice lokalne samouprave, točnije njih 33 ili 7%, što dodatno daje argumente onima koji upozoravaju na prevelik broj gradova i općina.

Na popisu onih koji “kasne” u uređenju sustava gospodarenja otpadom su uglavnom općine, no i primjerice Gospić i Glina. Zapravo je jednostavnije izdvojiti županije u kojima sve općine i gradovi imaju uređen sustav, a to su ponovno Međimurska, Varaždinska, te Krapinsko-zagorska, Koprivničko-križevačka, Osječko-baranjska i Požeško-slavonska županija.

Među velikim gradovima prevladava slabi interes za odvajanje otpada, primjerice u Splitu 16,5%, Zadru 9,5%, Rijeci 24,2% i Puli 26,5%.

Zagreb ispod prosjeka
Inače, promatra li se količina ukupnog otpada, najviše ga, petina, nastaje na području Grada Zagreba, a slijedi Splitsko-dalmatinska županija. No, zanimljivo je i da je, gledano po stanovniku, prosječna količina u Zagrebu čak za kilogram ispod prosjeka, a po tom kriteriju rekorderi su Istarska i Zadarska županija, sa po 672 kilograma po stanovniku, te Primorsko-goranska (645 kg/st.), ali i najnerazvijenija i najmanje naseljena županija Ličko-senjska, gdje je lani po stanovniku nastalo 645 kilograma.

Kada se vidi da su iznad prosjeka još preostale tri priobalne županije, Dubrovačko-neretvanska (595) i Šibensko-kninska i Splitsko-dalmatinska (593), jasno je da je turizam pridonio povećanju otpada na tim područjima.

U izvješću se tom pitanju posvetilo i posebno poglavlje, pa je primjerice utvrđeno da je ukupno 136,6 tisuća tona rezultat boravka 97,3 milijuna noćenja gostiju, a u njemu su spomenute županije imale i najveći udjel.

Zanimljivo je i da u toj brojci glavni hrvatski grad Zagreb sudjeluje tek sa simboličnih 1,5 posto. A u ukupnoj količini komunalnog otpada od 1,77 milijuna tona, koji je nastao na razini cijele zemlje u prošloj godini, ovaj nastao iz turizma činio je 7,7%.

Činjenica da u Gradu Zagrebu statistički nije evidentiran značajniji udjel turizma u nastanku otpada i ne narušava redovne aktivnosti u njegovu prikupljanju, dodatno treba zabrinuti gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegove ljude u Zagrebačkom holdingu.

Poboljšanje organizacije sustava skupljanja otpada bila je i jedno od njegovih predizbornih uporišta, a izostanak pomaka upravo je i predmet najglasnijih kritika njegovog dosadašnjeg mandata.

U rujnu bi trebao zaživjeti novi model prikupljanja, ali i naplaćivanja odvoza smeća, a činjenica da se realizacija odgađala, s obzirom na udjel Grada u ukupnim brojkama ove statistike, daje za pravo i Ministarstvu u procjenama da će i ove godine izostati ispunjavanje ciljeva iz PGO-a. U percepciji građana koji odlažu otpad dojam je kako se u razdvajanju najviše “baca” plastiku.

No, podaci, mjereno u količinama, pokazuju da uvjerljivo prevladava papir, na koji otpada gotovo trećina od prikupljenog odvojenog otpada. Od 762 tisuće tona odvojeno skupljenog otpada papir teži 288 tisuće tona.

Slijedi glomazni otpad s udjelom od 17%, biootpad (16%), a tek potom dolazi plastika (10%). Preostalo čine staklo i metal (po 7%), drvo (5%), električni i elektronički otpad (4%), te tekstil, baterije i ostalo. U prikupljanju biootpada najveći udjel, pak, ima Grad Zagreb, više od trećine.

Primjetno je i da otkup otpada i mjere povratnih naknada kojima se godinama nastoji osvijestiti odlaganje otpada, još uvijek predstavljaju važnu kariku u praksi prikupljanja odvojenog otpada. Primjerice, gotovo dvije trećine papira prikuplja se izvan javnog sustava odvoza smeća, a polovica plastičnog otpada prikupi kroz sustav isplate naknada od 50 lipa.

Bitno manja količina
Prema podacima iz izvješća, lani je proizvedeno više od 1,1 milijuna tona biorazgradivog komunalnog otpada, gotovo 4% više nego u 2020., a najveće količine bilježe se u Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Povećan je inače broj gradova i općina na čijem se području prikuplja biootpad, s novih 23 popeo se na 215.

Na obradu je lani komunalni otpad zaprimalo 10 od 12 kompostana, a u 11 bioplinskih postrojenja anaerobnom digestijom obrađeno je više od 17.000 tona komunalnog otpada. No, ta količina, kako se navodi u izvješću Ministarstva gospodarstva, bitno je manja nego u 2020., za 37%, što je posljedica velikog udjela nečistoća u odvojeno sakupljenom komunalnom biootpadu.

Premda ambicije o promjeni ponašanja i korištenja otpada nisu zadovoljene, jedan podatak govori da se mijenjaju trendovi, jer premda su od 2017. do 2021. građanima plaće porasle za 17%, to nije rezultiralo i tolikim povećanjem smeća, nego je on tek 3%.