Okupljanjem uživo nakon duge stanke zbog korone, sjednica skupštine Hrvatskog poslovnog kluba u Beogradu, nastavila je uspješno djelovanje i to uz povećani broj članica.

Ovogodišnjoj Skupštini Hrvatskog Poslovnog Kluba (HKP) prisustvovalo je više od 35 članova, a pridružilo im se još šest novih; tvrtke Dr Gilbert Economic research group, Alarm automatika, hotel Saint Ten, Vrtlar, Procaffee i Superdeli.

Predsjednica Kluba Marija Radulović, koja je ujedno i zamjenica direktora Predstavništva Hrvatske Gospodarske Komore u Republici Srbiji predstavila je plan aktivnosti koje žele ojačati komunikaciju i upoznavanje s propisima dvaju zemalja.

Isto tako planiraju se i edukativna okupljanja koja će članovima pomoći da stvore bolje poslovno okruženje u svojim poduzećima, te kroz suradnju ostvaruju bolje poslovne rezultate.

Za Poslovni Dnevnik predsjednica HKP, Marija Radulović, komentirala je kakvi su privredni odnosi Hrvatske i Srbije i što bi se sve moglo učiniti kako bi ekonomska suradnja jačala na dobrobit svih.

Kakva je primjerice robna razmjena između Hrvatske Srbije i tko je u plusu?
– Zavisi čiju statistiku gledate – nije ista. Srbija je na sedmom mjestu po pitanju hrvatske robne razmjene, ni te nesretne 2020. godine u koroni nije pala. Čak je u jednom trenu skočila za 30 posto. Hrvatska puno više uvozi, ali ovdje ima dosta akvizicija. Atlantik, Podravka se priprema, zatim Nexe grupa.

Primjerice u financijskom sektoru prva akvizicija je bila ta da je Croatia Osiguranje kupila Millenium osiguranje. To je bilo prije nekih 20-ak godina, a to je nešto o čemu se slabo priča. Prva transakcija u financijskom sektoru, prije banaka i bilo kojih drugih osiguravajućih kuća – rekla je Radulović.

Rat u Ukrajini koji je doveo i do krize sa zalihama hrane, pokrenuo je ponovo pitanje uvoza u Hrvatsku. Može li situacija dovesti do omekšavanja granica između dvije zemlje kako bi Hrvatska uvezla ono što joj fali.
– To je pitanje kvote, jer Srbija ima deset puta više nego što treba. Imamo jako dobru komunikaciju s Privrednom Komorom Srbije. Od 5. do 9. veljače na održanom Kopaonik Business Forumu postojao je velik broj upita iz inozemstva – Španjolske, Italije – za proizvode gdje su srpske kompanije imale priliku iskoristiti trenutak i otvoriti tržište.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Prodavati po nekim cijenama gdje nisu postojala stroga pravila i analize jer nismo u Europskoj Uniji – ako Srbija prepozna i olakša svojim privrednicima kvote i olakša im posao. Najjednostavnije i najlogičnije se okrenuti prema Hrvatskoj jer je najbliža – kaže ona i dodaje kako je ogroman problem čekanje kamiona na granici – jer roba se kvari.

Ogroman je problem čekanje kamiona na granici – jer roba se kvari/MITAR MITROVIĆ

Problem je to s kojim se borimo godinama. Stalno smo u pregovorima s Privrednom Komorom Srbije, pisali smo carini da organiziramo zajednički sastanak. Ali nije samo do carine, nego do sanitarnih službi. Primjerice veterinarskih, koje imaju svoje posebne principe rada.

Prije nekih mjesec dana, nas deset mješovitih predstavnika komora u Srbiji smo bili u Privrednoj komori Srbije da pokrenemo postupak. Evo vam primjer Grka koji ovdje imaju svoje trgovačke lance, moraju prevesti robu koja ima kratak rok trajanja i nema vremena za čekanje.

Ali onda ih koče stvari koje su komplicirane – čovjek koji je predao uzorak na analizu jedini može primiti rezultate. Rezultati se šalju poštom, ne mailom, uplatnice ne mogu elektronski nego samo osobno i slično.

Sastanak u Privrednoj komori Srbije rezultirao je time da su oni na sebe preuzeli komunikaciju i to je ozbiljan tim ljudi koji zaista želi riješiti goruću tematiku i očigledno privrednici svih deset komora imaju problem. Ne samo iz Hrvatske, Slovenije ili Grčke – svi su u istom problemu – priča Radulović.

Hrvatske firme su u zadnjih par godina najviše uložile u prehrambeni sektor u Srbiji. Ali daleko je najjača Nexe grupacija, koja je u potpuno drugom sektoru, te se bavi izradom građevinskog materijala – njihova kompanija Polet koja izrađuje crjepove i pločice, pa je tu i Ciglana i Nexe Beton. Oni odskaču od svih u smislu plaća zaposlenih, Nexe je tu u vrhu. Najveće akvizicije je napravila Atlantik grupa, tu je Štark i Grand kava. Vindija je razvila svoje kompanije, koje se bave uzgojem životinja. Srpske firme s druge strane slabo ulažu u Hrvatsku. Postoje li neke barijere ili im nismo naprosto zanimljivi?
– Mislim da je Hrvatska jako zanimljiva. Samo kad pogledate transportne troškove uvijek je Hrvatska na vrhu jer je u Europskoj uniji i nama najbliža. Još uvijek ima barijera, ali eto ušao je Jaffa keks, kompanija Bambi s Plazma proizvodima.

Postoje i projekti međugranične suradnje, a to su IPA fondovi, koje podržava EU. Biciklistička trasa koja se pravi, a bila su i dva projekta u igri, ali nisu provedeni, jer netko to nije sproveo do kraja. Baš su HGK i PKS organizirali sastanke da ljudi pišu projekte, ali još uvijek malo škripi. Dobre volje ima, no veliki dio novaca ostaje neiskorišten iz fondova – upućuje ona.

Jedan od problema događa se i u segmentu turizma, jer Hrvatska jako malo radi da privuče srpske turiste, slabo ih se targetira iako su bili najbrojniji u doba korone.
– Vjerojatno zato što dolaze sami, pojedinačno. Istra je puna srpskih turista, Rovinj pogotovo. Više na individualnoj razini. S turističkom zajednicom Hrvatske smo pokušali vidjeti što možemo napraviti. Po najskupljim hotelima u Rovinju ili Splitu odsjeda jako puno srpskih državljana, znači nije da se nema novaca za ljetovanja i odmor.

Ali je odgovor iz turističke zajednice glasio da su im prioritet Nijemci, Česi, kao i sajam u Londonu, te da im Srbija nije toliko zanimljiva. Turistička zajednica Rijeke bila je zainteresirana, ali sve je to sporadično. Jedino se radio Advent u Zagrebu i reklamirao tako da se Beograd izlijepi billboardima.

Ali Srbi su poznati kao narod koji kupuje aranžmane i voli putovati?
– I koji troše ozbiljne novce, da se razumijemo. Ako treba, uzet će kredit i otići na more. Za razliku od nekih nacija koje računaju da mogu trošiti 20 eura dnevno – kaže.

Planovi Hrvatskog Poslovnog Kluba za ovu godinu uključuju suradnju s raznim komorama, rad na edukaciji članica – planira se predavanje kako pospješiti prodaju. Uskoro planiraju posjetu Suboticu, vinariji Tonković i etno salašu Balašević, jer su se povezali s predstavnicima Hrvatske riječi, a početkom šestog mjeseca nadaju se posjetiti Drniš.
– Najviše se radilo na promociji hrvatskih vina u Srbiji, HGK je jako dobro to radila, te izvanredno promovirala hrvatska vina izvan EU – u Švicarskoj, Sjedinjenim Državama i Srbiji.

Među prvima se u Srbiju vratio istarski Kozlović koji je postao sinonim za malvaziju, Istra i Dalmacija imaju jake vinske predstavnike.

Prisutni su i Brač i Hvar, a dolazi nam i Plešivica s vinima. Hrvatska vina stvarno su popularna i imaju dobar odjek – kaže Radulović koja vjeruje u sve jaču privrednu suradnju dvaju zemalja.