U nekoj drugoj zemlji zvučalo bi kao scenarij ‘trash’ filma. Druga je godina pandemije, svijet je u nekoliko navrata stao, mrtvi se broje u milijunima, ponegdje poluraspadnuta trupla plutaju rijekama jer nemaju više kamo s njima, gospodarske štete slične su ratnima…

Cjepivo postoji, no siromašnima stiže na kapaljku jer su ga bogati ugrabili za sebe, među kojima i jedna mala zemlja na pragu da ju poklopi novi val mutiranog virusa. A u njoj ni trećina procjepljenih, šeta se bez maski i pretjerane brige o distanci, vrata su širom otvorena milijunima turista koji pune privatne džepove i državnu blagajnu.

A onda krupni kadar na Ministarstvo zdravstva: skeptični birokrati vrpolje se nervozno na stolcima pred računalima, diskretno gledaju na sat proklinjući šefa jer ih je natjerao da slušaju predavanje epidemiologa, već dosadnih bogu i vragu sa svojim kataklizmičkim upozorenjima, o znanstvenim prednostima – cijepljenja.

Ne, nije trash film ni znanstvena fantastika već slika Hrvatske u 21. stoljeću. U drugoj godini pandemije, dakle, ministar zdravstva Vili Beroš tjera vlastite zaposlenike, iste one ljude koji pišu nacionalne strategije, odlučuju o lijekovima na listama i kreiraju javnozdravstvene politike (a kojih se navodno cijepilo 60-ak posto) da slušaju kako dvije doze cjepiva spašavaju živote.

I ne, ne uzrokuju neplodnost ni divlje mutante koronavirusa, ne prenose lakše zarazu prema drugima, ne mijenjaju DNA, ne magnetiziraju, ne čipiraju niti daju besplatni wifi…

Prvi među racionalnima

Da budemo fer, ne odskaču domaći birokrati išta bitno od prosječnog građanina (dez)informiranog u bespućima interneta gdje teorije zavjere ‘al pari’ stoje uz znanstvene činjenice. Ne pomažu ni oni koji bi trebali biti prvi među racionalnima.

Premijer Andrej Plenković arogantno poručuje da ni kune ne bi dao za kampanju cijepljenja odbijajući prihvatiti i samu pomisao da je tek 33% potpuno procijepljene populacije neuspjeh njega i njegove Vlade. Predsjednik Zoran Milanović bulazni o bolesti koja je odnijela službeno potvrđenih 4 milijuna života u svijetu (nekoliko puta više od toga su neslužbene procjene) kao – o karijesu.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

Predsjednik nikako da shvati da, čak i u zemlji notorno nepovjerljivoj prema elitama, svaka riječ onih na vrhu ima težinu pa oženjen cijenjenom epidemiologinjom mrtav-hladan veli da je sve to “mumbo-jumbo”. Iliti, pizdarija, da budemo pristojni.

Da ne spominjemo Gordana Lauca, znanstvenika iz Vladinog Znanstvenog savjeta čije su skandalozne izjave i relativiziranja situacije s Covidom 19 šokirale znanstvenike pa natjerale premijera da se javno od njih ogradi. Pa i dalje Lauc sjedi u tom tijelu.

Farbanjem obale iz zelene u naračastu boju na korona-karti Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) počelo je odbrojavanje do naprasnog kraja sezone poput prošlogodišnjeg. Deset dana prije kraja srpnja to se još nitko usudi glasno reći, studiozno se ignorira da je delta val već potopio Španjolsku i Portugal, a epidemija izmiče kontroli u Francuskoj i Grčkoj.

Govori se o dobrim brojkama bukinga, broja turista, priljevu britanskih turista iako epidemija na Otoku bjesni, prolascima kroz naplatne kućice na autocesti, no sa stopama zaraza koje trenutno imamo, a bitno su više nego lanjske, turistička sezona je na posuđenom vremenu. Nešto poput pacijenta na aparatima, samo je pitanje izvlačenja kabla iz utičnice.

Da je car gol moglo se iščitati iz prognoze ECDC-a prošlog tjedna koji očekuje da će broj slučajeva u Europi porasti sa 89,6 na 662,9 novih zaraza na 100.000 stanovnika u prvom tjednu kolovoza.

S eksponencijalnim rastom infekcija ponovno ulazimo u novi krug restrikcija, zatvaranja, ograničavanja okupljanja u pokušaju da se spriječi pritisak na bolnice i spasi ekonomija.

Britanski turisti

Zato ni najnoviji zahtjevi da svi britanski turisti moraju imati negativan test bez obzira na to jesu li cijepljeni ili ne, kampanja kojom nekolicina poznatih poput Zorana Šprajca, Ide Prester ili Enisa Bešlagića sredinom srpnja poziva na cijepljenje, nisu potezi koji će spasiti sezonu.

S trećinom procjepljenih domaćina, najmanje u županijama koje najviše ovise o turistima i turizmu, bolje nije ni moglo biti pa se slogan ‘Stay safe in Croatia’ čini kao parodija.

Zakašnjeli su to i blijedi pokušaji spašavanja ove jeseni, života i ekonomije kojima je pred vratima četvrti po redu val koronavirusa.

Mnogima očito, ni nakon godinu i pol života s epidemijom, nije jasno da ona neće stati bez cijepljenja. S više od 8200+ mrtvih od koronavirusa i odbijanjem jedinog načina borbe protiv virusa, Hrvatska očito treba ozbiljan zaokret u pristupu prema cijepljenju, kampanjama i edukaciji građana.

Ako je suditi po nekolicini zakašnjelih spotova i mandatornim online predavanjima birokratima koji bi materiju trebali imati u malom prstu, čeka nas još duga i mučna borba s koronom.