Uz ustaše i partizane te pravo na pobačaj, neradna nedjelja još je jedna vječna tema koja se već 20-ak godina pojavljuje u javnim raspravama – uglavnom kada se fokus javnosti želi skrenuti s nekih drugih događanja.

HDZ intenciju za zabranu rada nedjeljom svako malo koristi kako bi potvrdio svoju desnu i obiteljsku orijentaciju, a na tom tragu je i dva puta već i donio takve zabrane koju su pale na Ustavnom sudu kao protuustavne.

Sada je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ponovno predstavilo dopunu Zakona o trgovini kojom se želi, kako kažu, “urediti temeljno pravo na tjedni odmor te ravnotežu privatnog i poslovnog života građana”.

Građani su, pak, kao i svaki put dosad, podijeljeni. No puno manje su podijeljeni poduzetnici, ponajprije trgovci, koji upozoravaju da bi im ovakva zabrana, uz sve probleme koji su stigli s koronom i digitalizacijom, mogla donijeti značajne gubitke koji bi rezultirali otpuštanjima.

Nedavno se u medijima mogla pročitati procjena direktora jednog velikog trgovačkog centra koji procjenjuje da bi, u slučaju zabrane rada nedjeljom, bez posla moglo ostati oko 20 tisuća ljudi, i to uglavnom onih starijih i teže zapošljivih.

Ustupak u turističkoj sezoni

Posljednji put se tema rada nedjeljom pojavila tijekom 2019. na tragu velikog odljeva stanovništva iz Hrvatske u zemlje EU i zbog čega je nestašica radne snage postala glavna tema gotovo svih gospodarskih razgovora i strategija.

Korona kriza je nekoliko mjeseci kasnije prekinula te rasprave jer mnoge trgovine i tvrtke nisu mjesecima radile niti radnim danima. Dvije zabrane rada nedjeljom, koje je Vlada donijela 2004. i kasnije 2009., pale su na Ustavnom sudu te u proteklih 10-ak godina gotovo cijeli trgovački sektor radi sedam dana u tjednu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

Glavni argument Ustavnog suda za ukidanje zabrane rada nedjeljom bio je da je Vlada tom zabranom povrijedila ravnotežu prava onih koji rade, poduzetničkih sloboda te općeg interesa.

Prije 10-15 godina je snažan argument za rad nedjeljom bila i visoka nezaposlenost, odnosno najava, a ponegdje i praksa, da trgovci otpuštaju svoje radnike koji im više ne trebaju zbog smanjenog obujma posla.

Trenutačno je prosječna neto plaća u trgovini oko 4300 kuna, no neki trgovci, posebice oni u stranom vlasništvu, plaćaju i znatno više od toga. Plaće u malim trgovinama izvan većih gradskih središta su puno skromnije te nije rijetkost da plaće trgovaca tamo ne prelaze 2500-3000 kuna.

Dakle, očito je da postoje dva suprotstavljena tabora, jedni koji žele zabranu rada nedjeljom, te oni drugi koji smatraju da bi im takva zabrana nanijela nemjerljive štete. Neki su pak skloniji tome da se rad nedjelom regulira inspekcijski i porezno, a ne striktno zabrani.

Sadašnji prijedlog Vlade je da bi bio dopušten rad 14 nedjelja u godini, a što odgovara trajanju ljetne turističke sezone. Hrvatska je turistička zemlja te je teško očekivati da bi turisti tijekom sezone na Jadranu blagonaklono gledali na to da im ponekad i jedina točka opskrbe na nekom otoku ili u manjem priobalnom mjestu bude zatvorena.

Tu je i problem što je Hrvatska “dugačka”, odnosno da postoji niz naselja u našoj zemlji koja su u neposrednoj blizini granice te ako trgovine neće raditi kod nas, ništa ne prije

i građane da u šoping nedjeljom, na kojeg su naviknuti, odu u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, ili pak Mađarsku i Sloveniju, a nakon toga nastave i dalje kupovinu obavljati u tim zemljama i tijekom tjedna.

Izazivaju nepovjerenje investitora

Ankete strukovnih udruga u Hrvatskoj pokazale su da su po pitanju zabrane rada nedjeljom podijeljeni i sami trgovci – oni iz prehrambenog sektora ne protive se toliko zabrani rada nedjeljom jer procjenjuju da ljudi svakako moraju kupiti hranu, a ako to neće biti nedjeljom, da će se to preliti na petak, subotu i ponedjeljak.

Oni iz neprehrambenog sektora puno su skeptičniji jer se boje da bi im izostanak dolaska potencijalnih kupaca u nedjelju, kada ljudi imaju najviše vremena, mogao prouzročiti velike i nenadoknadive gubitke jer im je nedjelja udarni dan.

Osim potencijalnog odlaska u šoping u inozemstvo, trgovce sve više zabrinjava dvoznamenkasti rast internetske prodaje, koja je posebno eksplodirala tijekom korona lockdowna kada su sve trgovine uglavnom i bile zatvorene.

Ako to nastavi rasti trendom koji se bilježi posljednjih godina, kažu, postoji bojazan da će mnoge neprehrambene trgovine morati zatvoriti svoja vrata i s radnom nedjeljom ili bez nje. No neradna nedjelja bi, smatraju, mogla ubrzati taj proces.

Tu je i još jedan detalj – strani investitori u čijem vlasništvu je najveći broj trgovačkih centara i lanaca u Hrvatskoj. Naime, oni su velikom većinom ulagali u trgovačke centre, a koji su posljednjih godina, iz ovih ili onih razloga, postali društvene institucije u koje obitelji nedjeljom idu u šetnju, na kavu ili u kupovinu, te centri u pravilu najveći promet ostvaruju upravo vikendom.

S druge strane, čak i lanci koji ne spadaju u kategoriju trgovačkih centara, nisu skloni zabrani rada nedjeljom jer su njihovi investitori u studijama profitabilnosti investicije ukalkulirali uvjete rada u Hrvatskoj kakvi su postojali u trenutku njihove investicije.

Svako samovoljno mijenjanje pravila igre prouzročilo bi “zlu krv”, gubitke te nepovjerenje sadašnjih i budućih investitora.

Kako je izvjesno da nekog društvenog konsenzusa oko rada nedjeljom u Hrvatskoj nema, niti ga neće biti – niti Vlada ništa ne radi po tom pitanju jer se ovim prijedlogom bave samo sektorom trgovine, a ne i ostalim djelatnostima koje su angažirane nedjeljom, kao jedino rješenje čini se slobodna procjena svakog pojedinog trgovca što mu se isplati, te eventualni dogovor samih igrača