Visoki trgovački sud RH je u svojoj odluci Pž-3799/19 zauzeo stav u predmetu gdje tužitelj potražuje naknadu štete zbog toga što je tuženik, suprotno ugovoru, prestao financirati projekt tužitelja, što je dovelo do nemogućnosti završetka gradnje stambene zgrade X.

Tuženik nije prekludiran u isticanju prigovora zastare jer je prvostupanjski sud, nakon ukidnog rješenja ovog suda, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP-a, dužan provesti novi prethodni postupak i ako za to budu ispunjeni uvjeti, glavnu raspravu. U ponovnom postupku stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze tijekom tog prethodnog postupka.

Prema čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Predmetni poslovni odnos nedvojbeno proizlazi iz ugovora o prometu robe i usluga, a koje obveze zastarijevaju u roku od tri godine (čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

Dakle, tražbina tužitelja za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze financiranja predmetnog projekta u iznosu od 20.000.000,00 kn, zastarjela je kada bi zastarjela sama obveza.

Prema čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Kako je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze 25. svibnja 2009. to je, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a, tuženikova obveza isplate iznosa od 20.000.000,00 kn dospjela 26. svibnja 2009.