Porez na kapitalnu dobit stupio je na snagu početkom 2016. godine, a odmah po uvođenju izazvao je brojne kontroverze. Financijski i ekonomski stručnjaci upozoravali su da će porezno opterećenje trgovanja dionicama pogubno djelovati na domaće tržište kapitala koje se nikada nije oporavilo od prethodne financijske krize 2008. godine.

No, porez je donio i značajnu administrativnu barijeru, a to je složenost procesa prijave. Upravo je to bio povod Tomislavu Globanu, docentu na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, za istraživački rad o utjecaju poreza na likvidnost trgovanja na Zagrebačkoj burzi.

Globan je doktorirao iz područja makroekonomije financijskih tržišta, a na Ekonomskom fakultetu drži šest kolegija i vodi istraživački centar MacroHub.

Povod za istraživanje koje ste proveli s kolegicom Tihanom Škrinjarić bila je složenost prijave poreza na kapitalnu dobit. Što su najveće zamjerke u procesu prijave te može li proces biti jednostavniji, po iskustvima drugih država?

Prvi problem je izračun porezne osnovice. Naime, ako ste kroz više navrata kupovali dionice neke kompanije po različitim cijenama i u različitim količinama, a onda ih po različitim cijenama i količinama kasnije prodavali postaje vrlo komplicirano izračunati koliko zapravo vaša porezna osnovica iznosi.

Drugi problem je što za prijavu tog poreza morate sami popuniti JOPPD obrazac koji je vrlo kompleksan, pogotovo za osobe koje se s njim ne susreću često. Kod poreza na dividendu ili kamatu na štednju ništa od toga ne morate raditi sami.

Veliki nedostatak je i što u slučaju ostvarenog kapitalnog gubitka, njega nije moguće prenijeti u buduće godine kako bi se umanjila buduća porezna obveza. U mnogim drugim zemljama je to moguće i do nekoliko godina unaprijed.

Zanimljivo je da je prvotni plan predlagača zakona bio da se porez mora platiti u roku od osam dana od ostvarivanja dohotka od kapitalne dobiti što bi tek bila administrativna katastrofa. U samo predvečerje stupanja poreza na snagu ta odredba je izmijenjena na način da se porez ipak plaća jednom godišnje.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Koji su najvažniji nalazi vašeg istraživanja? Koliko je porez kratkoročno i dugoročno utjecao na trgovanje dionicama na Zagrebačkoj burzi?

Prema našoj analizi, čak 37 od 45 najlikvidnijih dionica izlistanih na Zagrebačkoj burzi zabilježilo je u prvom mjesecu nakon uvođenja poreza osjetno niži promet nego u mjesecu ranije.

Dugoročnije analize pokazale su da je zbog uvođenja poreza na kapitalnu dobit, u tri godine nakon uvođenja poreza promet na ZSE bio 23 posto niži, a u prvoj godini nakon uvođenja poreza 27 posto niži nego u trogodišnjem razdoblju prije poreza. Radi provjere robusnosti, iz analize isključili smo razdoblje tijekom i nakon krize Agrokora, no rezultati se u bitnome ne mijenjaju. To svjedoči da su efekti poreza ne samo kratkoročne, već i dugoročnije naravi što za sobom povlači važne policy implikacije.

Imate li procjenu koliko je uvođenje poreza obeshrabrilo ulaganja stranih investitora?

Takve procjene nismo radili, ali ne treba biti financijski stručnjak da se zaključi da uvođenje novog poreza sigurno nije privuklo niti jednog novog investitora.

Taj porez je mogao samo obeshrabriti ionako oskudne inozemne ulagače, a u kojem volumenu – to je zanimljivo pitanje za buduća istraživanja.

Zakonodavac je odredbom da dobici od vrijednosnica koje je ulagač držao najmanje dvije godine budu izuzeti od oporezivanja očito želio potaknuti dugoročnu štednju u dionicama, a obeshrabriti dnevno špekuliranje. Je li ta naoko pozitivna namjera primjenjiva na domaće dioničko tržište?

Porez ne kači samo dnevne špekulante, nego i one koji dionicu drže godinu dana ili godinu i pol, a to nije isto.

Pa čak i kad bi pogođeni bili samo dnevni špekulanti, ne vidim što bismo dobroga time postigli. Dnevno špekuliranje je vrlo rijetko profitabilno za pojedinca koji se time bavi, što je i znanstveno dokazano, ali je zato vrlo korisno za tržište u cjelini jer održava njegovu likvidnost. Najveća prednost likvidnih tržišta jest što u vrlo kratkom roku možete bilo koju dionicu pretvoriti u novac.

Ako sam ja dugoročan investitor koji u određenom trenutku poželi prodati neku dionicu, sasvim mi je svejedno kupuje li tu dionicu od mene neki špekulant ili dugoročni investitor. Bolje je da postoji višak zainteresiranih kupaca nego manjak. Najgora je situacija u kojoj želite prodati neku dionicu, a za nju nema kupaca pa vam imovina ostane zarobljena u tom vrijednosnom papiru.

Prisutnost špekulanata vam u tom kontekstu može samo koristiti i ne vidim zašto bi na ovako slabo razvijenom tržištu kakvo je hrvatsko bilo poželjno tjerati bilo koga i smanjivati ionako nisku likvidnost.

Jedan od vaših zaključaka jest da zakonodavac poreznim opterećenjem ulaganja u dionice “gura” kapital građana u druge vrste imovine, prije svega nekretnine. Kako komentirate taj motiv države?

Ne mogu znati je li to bio motiv ili ne. Logika nalaže da se porezi uvode na tržišta na kojima želite obeshrabrivati ekonomsku aktivnost, tamo gdje postoji opasnost od nastanka potencijalno štetnih cjenovnih balona.

Hrvatsko tržište kapitala je trenutno zadnje kojemu prijeti opasnost od cjenovnog balona, a ako novac bježi s tog tržišta, negdje mora završiti. S obzirom na povijesno niske kamate na štednju u bankama, jasno je da će se taj višak preliti u nekretnine.

Prema vašem izračunu, fiskalni efekt poreza na kapitalnu dobit je zanemariv jer čini svega 0,36 posto ukupnog prihoda lokalne države. Ipak, u dosadašnjim paketima poreznog rasterećenja nije bilo najave o mogućnosti smanjenja stope poreza na kapitalnu dobit, ili njegova ukidanja. Kako to komentirate?

Tržište kapitala očito nije prepoznato kao ono koje bi valjalo razvijati i poticati. No, valja naglasiti da je teško za očekivati da bi se ukidanjem poreza promet vratio na razine iz vremena prije njegova uvođenja. Razlog za to je što se u međuvremenu dogodio slučaj Agrokor i nagodba u kojoj su najgore prošli mali dioničari koji su jedini od svih zainteresiranih strana ostali bez svega. To je bio možda i zadnji čavao u lijes hrvatskog tržišta kapitala.

Porez na kapitalnu dobit dio je šireg poreza na dohodak od kapitala koji čini i porez na dividende. Dio investitora smatra da bi, radi obnove povjerenja na tržištu nakon afere Agrokor, dioničare kompanija koje prihvate najviše standarde transparentnosti na ZSE-u trebalo osloboditi tog poreza za određeno vremensko razdoblje. Kako komentirate tu ideju?

Načelno podržavam svaku ideju koja bi ohrabrila ili na bilo koji drugi način potakla veću participaciju investitora na tržištu kapitala u Hrvatskoj, bili to institucionalni ili mali pojedinačni ulagači.