S povećanjem obujma trgovine na hrvatskom tržištu kapitala te s konstantnim rastom tržišne kapitalizacije kompanija trgovanih na Zagrebačkoj burzi, interes stranih investitora za ulaganje na hrvatsko tržište kapitala ponovno je u uzlaznom trendu. Međutim, ovoga puta povećanje potražnje nije uzrokovano dolaskom stranih investicijskih fondova koji smatraju dionice dionice na hrvatskom tržištu kapitala većinom precijenjenima, već pojavom široj investicijskoj javnosti još uvijek relativno nepoznatih financijskih instrumenata, certifikata.
Prethodnica derivata
Certifikati su po svojoj prirodi derivati. Obično su trgovani na burzi i investitorima pružaju mogućnost da ulažu u dionice ili druge instrumente (underlying instruments) a da pritom ne moraju kupovati sam instrument. Certifikat je potvrda o vlasništvu imatelja da posjeduje određeni udio u nekoj košarici ili portfelju vrijednosnica. Postoje različite vrste certifikata poput turbo certifikata ili indeks certifikata uz koje se vežu razne opcije (put, call, warrant). Također certifikat može trajati vječno ili imati rok dospijeća, može biti zatvorenog ili otvorenog tipa te može imati u sebi ugrađene kombinacije navedenih mogućnosti. Kako ovaj članak nema namjeru objašnjavati svaku od ovih opcija, mi ćemo se usmjeriti prema najjednostavnijoj vrsti, open-end indeks certifikatu. Indeks certifikat umnogome je sličan otvorenom investicijskom fondu. Investitor kupuje certifikat koji predstavlja udio u košarici proizvoda koja je definirana prilikom formiranja samog derivata. Slično investitor kupuje udio u fondu koji predstavlja udio u ukupnom portfelju fonda. Razlika je, a pritom i prednost ovog certifikata, da se njime trguje na burzi, i to na način da izdavatelj kotira kupnju i prodaju. Izdavatelj prilikom izdavanja samog certifikata odlučuje što će staviti u košaricu (primjer na naslovnici je certifikat Erste Banke) te kupuje dionice na tržištu. Pritom izdavatelju nije važno kolika je cijena dionica na tržišu, već mu je važno da kupi upravo onoliko koliko je uspio upisati certifikata. Također mu nije važno ukoliko cijena dionica padne jer će kao posljedicu pada cijena dionica u košarici pasti i cijena certifikata. Izdavatelj ne zarađuje na promjeni cijene dionica, već na razlici između kupnje i prodaje certifikata na burzi jer je on tzv. ‘market maker’ za ovaj derivat. Smisao ovakvog proizvoda je da se prosječnom investitoru na razvijenijim burzama u Europi pruži mogućnost ulaganja u države poput Hrvatske, Srbije ili Bosne i Hercegovine. Ukoliko je banka izdavatelj certifikata, ona nužno ima jeftiniji pristup tržištu kapitala u regiji od prosječnog investitora i omogućava puno lakše ulaganje, što povećava potražnju za ovakvim instrumentom. Upravo zato što izdavatelja ne zanima cijena dionica na tržištu, odnosno je li kompanija precijenjena ili podcijenjena, certifikati često imaju snažan utjecaj na kretanje cijena na tržištu. Od početka veljače do sredine travnja 2007. potražnja za dionicama snažno je bila pod utjecajem certifikata koji su svoje košarice punili kupujući dionice na tržištu.


Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu