Uporno odbijanje slovenskih nadležnih službi da reguliraju isplatu mirovina državljanima Srbije koji su u vrijeme postojanja SFRJ radili za poduzeća u Sloveniji izazvalo je revolt, kako oštećenih građana tako i oštru reakciju ministra za rad Slobodana Lalovića, koji je izjavio kako je jedini način da se državni organi Slovenije primoraju na rješavanje spornog pitanja onemogućavanje otvaranja novih slovenskih tvrtki u Srbiji. Zbog slovenskog odbijanja isplate mirovina, u kojoj je naime uplaćivan mirovinski staž, srpski mirovinski fond mjesečno je oštećen za blizu pola milijuna eura. Iz tog se fonda isplaćuje mirovina za dio radnog staža ostvarenog u Sloveniji. Svi dosadašnji pokušaji da se to pitanje regulira bili su neuspješni, pa oštećeni građani predlažu da se pribjegne zapljeni slovenske imovine u Srbiji te potom isplati odšteta. Slovenske mirovine dobivaju samo oni koji su otišli u mirovinu prije raspada SFRJ, a takvih je oko 740, a među oštećenima nalazi se više desetina tisuća. Slovenija je 1991. izbrisala iz svojih mirovinskih arhiva 17.800 osiguranika iz Srbije, koji su radili u slovenskim tvrtkama. Brojka se povećava s onima koji su radili u Sloveniji, a odnos ‘dežele’ nazvan je u medijima pljačkom srpskih umirovljenika.

Biologija kao izlaz
Nadalje, Srbija se posebno osjeća pogođenom što Slovenija najavljuje da će sporazum o socijalnom osiguranju uskoro biti potpisan sa Crnom Gorom a da Srbija najvjerojatnije nikada neće doći na red. Ljubljana ovaj ubrzani postupak objašnjava time da u Crnoj Gori ima malo takvih slučajeva te da im isplata mirovina neće biti veliko opterećenje za državni proračun. Slovenija, prema Lalovićevu kazivanju, ima potpisane sporazume sa svim republikama bivše SFRJ osim sa Srbijom što se u Srbiji doživljava kao otvoreno ignoriranje interesa srpskih umirovljenika, koji time trpe veliku materijalnu štetu. Odnos slovenskog mirovinskog fonda shvaćen je kao dobivanje na vremenu kada korisnici zbog bioloških razloga više neće moći tražiti mirovinu. Srbija pokušava još od 2001. godine postići sporazum sa Slovenijom o isplati mirovina, ali neuspješno. Dobiveno je objašnjenje prema kojemu bi za Sloveniju to predstavljao velik financijski udar i ugrozilo njezin ulazak u eurozonu. Lalovićeva izjava i reakcija domaćih umirovljenika naišla je na različita reagiranja. Dok jedni podržavaju bojkot slovenskih tvrtki, drugi predložene protumjere ocjenjuju štetnima iako se slažu da bi Slovenija trebala ispuniti obveze prema ljudima koji su nekada radili u njezinim poduzećima. Slovenija je dosad u Srbiju uložila više od pola milijarde eura, a u objektima podignutim tim sredstvima radi više tisuća ljudi koji bi trpjeli štetu ako se pribjegne formuli koju predlaže srpski ministar za rad.

Sjećanja na SFRJ
Bojkot slovenske robe podsjeća na potez iz 1990. godine kada je poduzeta slična mjera koja je ubrzala raspad SFRJ. Zapljena imovine slovenskih poduzeća ne dolazi u obzir jer je riječ o privatnim tvrtkama, a spor zbog isplate mirovina u nadležnosti je državnih organa dviju zemalja. Gospodarska komora Srbije protivi se zamisli prema kojoj bi se slovenskim kompanijama ograničio pristup srpskom tržištu, a takvo stajalište dijeli i asocijacija slobodnih i neovisnih sindikata. Slobodan Milosavljević, predsjednik PKS-a, ocijenio je pogubnom ideju o zatvaranju domaćeg tržišta dok se ne riješi pitanje umirovljenika koji su svojedobno radili u Sloveniji. Milosavljević ne vjeruje u učinkovitost takvog poteza i podsjeća kakvu je štetu Srbija pretrpjela što je svojedobno prva primijenila sankcije.