"Ako se sredinom iduće godine stvore uvjeti za pristupanje tečajnom mehanizmu, uvjet dvogodišnjeg sudjelovanja u mehanizmu mogli bi zadovoljiti tijekom 2022. godine. Pod pretpostavkom da u tom razdoblju Hrvatska zadovolji takozvane nominalne kriterije konvergencije, odnosno Maastrichtske uvjete, u najbržem scenariju euro bi mogao biti uveden 1. siječnja 2023. godine", kazao je Vujčić za Večernji list.

No, dodao je da nema nikakvih unaprijed određenih datuma ni obveza, jer treba ići korak po korak.

Na pitanje računa li s mogućnošću referenduma o uvođenju eura guverner je kazao da su se sve zemlje članice EU, osim Danske i Ujedinjenog Kraljevstva, obvezale uvesti euro, ali mogu odgađati donošenje odluke.

"Vjerujemo, i to smo jasno obrazložili, da Hrvatskoj duge odgode štete i da je euro poželjno uvesti u najkraćem mogućem roku. Zbog osjetljivosti teme i nepovjerenja koje građani općenito imaju prema reformskim procesima, nužno je nastaviti i dodatno proširiti javnu raspravu o euru. HNB i ja osobno već gotovo dvije godine, od predstavljanja eurostrategije, intenzivno komuniciramo sve bitne elemente procesa. Poželjno je, međutim, uključivanje većeg broja dionika u javnu raspravu, a to se polako i događa", kazao je Vujčić za Večernji.

Dodao je da je korisno što se stručnjaci u sve većem broju pojavljuju u javnosti, jer njihove analize trebaju pružiti glavnu argumentaciju u raspravi.

"Hrvatskim gospodarstvenicima, od turističkih djelatnika, preko velikih izvoznika do malih obiteljskih gospodarstava, euro će najviše koristiti. Oni to vrlo dobro shvaćaju, no i oni moraju signalizirati u kojoj će se mjeri te koristi prenijeti u veću zaposlenost i plaće. Važno je čuti i same građane, ali ne tako da se prenose i pojačavaju njihove bojazni, nego da se povežu svi dionici i argumentirano odgovore na strahove, prvenstveno na onaj o snažnom porastu cijena".

Vujčić je ocijenio i da su u zabludi oni koju vjeruju da bi referendum pospješio takvu raspravu o euru.

"Upravo suprotno, vjerujem da bi atmosfera referenduma pojačala emotivni naboj, a ispraznila raspravu od sadržaja. To nisu sasvim izbjegle ni Švedska ni Danska, razvijene demokracije koje su ujedno i jedine odluke o odgodi procesa donijele na referendumima. Također, tim je zemljama trošak odgode, odnosno izmakla korist, bitno manji nego Hrvatskoj pa im je i luksuz odgađanja odluke pristupačniji, zaključio je Vujčić.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno