Početkom travnja objavljene su konačne verzije Zelene knjige i Bijele knjige za izradu Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. 

Zelena knjiga je analitička podloga koja prethodi izradi same Strategije, a izradio ju je Energetski institut Hrvoje Požar u skladu sa smjernicama Povjerenstva za izradu Strategije. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (MZOEU) objavilo je konačni Nacrt Zelene knjige u studenome 2018., kad je i pozvalo zainteresiranu javnost na dostavu komentara. U skladu s time, izrađena je konačna verzija Zelene knjige, a na čijoj je osnovi izrađena Bijela knjiga – usuglašena, pročišćena i sažeta prezentacija postojećeg stanja i analitičkih ishoda za odabrane scenarije razvoja.  

Bolje raditi kratkoročne planove
"Naglasak u Strategiji stavljen je na obnovljive izvore energije, odnosno na proizvodni portfelj u kojem će se povećati korištenje energije Sunca a djelomice i vjetra, jer smo u proizvodnji hidroenergije već iznad europskog prosjeka. To je dobar smjer, ali bilo bi dobro da se otvori i mogućnost investicija drugih gospodarskih subjekata, a ne samo HEP-a, kompanije u državnom vlasništvu koja jedina ima ozbiljnu proizvodnju", prokomentirao nam je Zoran Miliša, glavni izvršni direktor tvrtke RWE Energija.

Na pitanje koje su njegove najveće zamjerke novoj Strategiji, Miliša odgovara – "ne volim plansku privredu, ne možemo se obvezati da ćemo se 30 godina držati samo obnovljivih izvora energije kad će se možda za par godina razviti neki novi način proizvodnje. Primjerice tehnologija solarnih panele se mijenja dramatično. Strategija bi morala biti kraća, mjerljiva i takva da ju možemo brzo promijeniti ako ne bude išlo sve onako kako smo zamislili. Strategija je smjernica, koje se ne treba doslovno držati. Bolje je raditi kratkoročne planove, recimo na pet godina. Treba nam više mjerljivih i ostvarivih energetskih strategija, no tu imamo problem jer političari ne žele mjerljivost", kaže Miliša i podsjeća da iz dosadašnje strategije, koja je donesena 2009., nije realizirano niti pet posto planiranog.

"Eto, napravljen je planirani plinovod za Dalmaciju, u kojoj sada nemamo kupaca, jer nisu realizirane planirane plinske elektrane koje su se tamo trebale graditi". Miliša napominje kako po novoj strategiji ubuduće više neće biti subvencija za obnovljive izvore energije, jer su tržišne cijene dovoljno visoke da se proizvodnja može isplatiti. 

Monopol dugoročno neodrživ
"Bilo bi dobro da se HEP-ova proizvodnja diverzificira i postane dostupna svima koji to žele. Monopol je dugoročno neodrživ. U inozemstvu, proizvedena energija ide na burzu, a kod nas HEP ima i proizvodnju i prodaju i distribuciju, dakle prebacuju iz džepa u džep, tako da umjesto tržišnih uvjeta imamo jedno zatvoreno tržište. Treba pratiti svjetske cijene, pa da HEP može ulagati u domaće tržište i ponuditi nešto novo u energetskoj revoluciji, bili to automobili na električni pogon ili nešto drugo. Sada imamo drugu ili treću najnižu cijenu električne energije u Europi, jer je ona socijalni alat koji Vlada kontrolira poskupljenja  i dovodi u opasnost održivost energetskog sustava, a postoji i rizik od enormnog povećanja cijena, što nam se u prošlosti već događalo", upozorava Miliša. 

U Zelenoj knjizi prezentirani su rezultati analiza mogućih scenarija energetskog razvoja do 2050., a na temelju projekcija demografskog i gospodarskog razvoja RH. Podloge za kreiranje scenarija su obveze smanjenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova, koji smanjuju prostor za upotrebu fosilnih sirovina, a promoviraju tehnologije obnovljivih izvora energije (OIE). Izrada scenarija temeljila se na ekonomskim analizama najmanjih troškova za kupce energije, a na temelju pretpostavki kretanja cijena energenata i emisijskih dozvola. Odlučujući utjecaj na destimuliranje fosilnih goriva u odnosu na obnovljive izvore ima cijena emisijskih jedinica stakleničkih plinova na EU ETS tržištu. Očekivani trendovi određeni su od strane Europske komisije i u neposrednom razdoblju imaju sporiji rast, dok u razdoblju iza 2035. bilježe znatno brži rast. Bijela knjiga, drugi korak u izradi Strategije, bavi se pitanjima provedbe tranzicije energetskog sektora prema Scenariju 1 uz odgovarajuće rješenje osiguranja sigurnosti opskrbe i razvoja plinske infrastrukture sukladno Scenariju 2.

Promjene koje se predviđaju u tranziciji stavljaju kupca u aktivnu poziciju, znatno više nego do sada, kao potencijalnog proizvođača energije i mogućeg trgovca te u svakom slučaju aktivnog subjekta u gospodarenju energijom i upravljanjem troškovima, koje donose napredne tehnologije mjerenja i upravljanja potrošnjom. Aktivnosti i mogućnosti kupca ne prestaju izborom opreme i trošila, nego se protežu kroz cijelo vrijeme korištenja energije. Tranzicija je veliki izazov za proizvođače opreme i uređaja koji će se brzo morati prilagoditi promjenama, posebno uvjetima digitalizacije i korištenja novih tehnologija. Vrlo će važna biti suradnja znanstveno-istraživačke zajednice, njeno povezivanje s gospodarstvom i ukupno povezivanje s međunarodnom znanstvenom i istraživačkom zajednicom.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Kako se navodi u uvodu Bijele knjige, "s obzirom na događanja u 2018. godini, dinamika rasta cijene emisijskih jedinica mogla bi se u neposrednoj budućnosti ubrzati, a ovisit će o preporukama Europske komisije". Scenariji energetskog razvoja temelje se i na očekivanju tehnološkog razvoja, gdje se posebno ističu velika očekivanja u razvoju skladištenja energije, koja će biti presudna za cijeli proces implementacije obnovljivih izvora i za elektromobilnost.  Javna rasprava Zelene knjige ukazala je na neka važna pitanja, naglašava se u Bijeloj knjizi. Prvo je nedovoljno angažiranje obnovljivih izvora, odnosno pitanje treba li RH ambiciozniji program smanjivanja emisija stakleničkih plinova ili ne. Odabran je Scenarij 1 čije ostvarenje omogućuje ispunjenje ciljeva koji su postavljeni za Hrvatsku.

"Realno je očekivati da će se u narednom razdoblju ti ciljevi povećavati i da će se proces ubrzavati, ali u ovom trenutku nije potrebno povećavati ciljeve nego ih treba imati u vidu", navodi se u Bijeloj knjizi. Tu je i pitanje nedovoljne količine plina – konstatacija koja nije sukladna nužnom cilju smanjenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova. "Bez obzira na procjene da će se potrošnja plina u razmatranom razdoblju do 2050. postepeno smanjivati u Scenariju 1, plin ima važnu ulogu u tranziciji energetskog sektora i održavanju sigurnosti opskrbe. Zbog toga je važno Scenarij 2 prihvatiti kao nužni scenarij za očuvanje sigurnosti opskrbe i izgradnje plinske infrastrukture".Navode se i tvrdnje da je "scenarij 1 preambiciozan – neosporno je da su potrebe upotrebe obnovljivih izvora velike, posebno u segmentu proizvodnje električne energije i u elektromobilnosti. Međutim, ti ciljevi nisu nedostižni, ali će uvelike ovisiti o samome tržištu i komercijalnosti projekata, kao i promjeni pristupa u planiranju, pripremi i izgradnji, posebno u segmentu administracije projekata".

Nemoguće egzaktno utvrditi cijenu
Tu je i pitanje kolika će biti cijena za krajnje kupce – važno pitanje jer je cijene nemoguće egzaktno predvidjeti i za slučaj da nema tranzicije. Tranzicija u strukturi izvora energije nije jedina tranzicija koja će se događati. Istodobno će se događati i tranzicija strukture troškova i potreba za energijom. Povećanjem učinkovitosti smanjivat će se potrebe za energijom, posebno u energetskoj obnovi zgrada, ali također u cijelom lancu od proizvodnje. 

Važno je napomenuti da se od 2013. bilježi stalni pad rezervi nafte i kondenzata. Bilančne rezerve plina u stalnom su padu od 2007., a u 2017. bile su na razini od svega 25 posto rezervi zabilježenih 2007. Postojeća eksploatacijska polja u visokom su stupnju iscrpljenosti te su na mnogima primijenjene sekundarne metode pridobivanja ugljikovodika. S krajem 2017. ukupan iscrpak nafte iznosio je 32,9 posto, kondenzata 55,1 posto te plina 56,6 posto. Planirani iscrpak nafte svega je tri posto veći od ostvarenog i iznosi 35,6 posto. Kod plina je on nešto veći i iznosi 64,2 posto. Kako bi se povećale bilančne rezerve nafte i plina odnosno produljio proizvodni vijek postojećih polja, potrebna su znatna ulaganja u primjenu novih tehnologija za pridobivanje nafte i plina, navodi se u Bijeloj knjizi.

Osim toga, povećanje rezervi moguće je dodjelom novih dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i otkrivanjem novih potencijala.  Ukoliko ne dođe do dodatnih ulaganja u obnavljanje rezervi, a uzimajući u obzir stupanj iscrpljenosti postojećih eksploatacijskih polja, trend smanjenja proizvodnje te životni vijek postojećih polja, za očekivati je da će vrlo brzo nakon 2030. godine pridobive količine postati nedovoljne za isplativu eksploataciju.