Ušli smo u godinu koja je za sobom donijela i obvezu primjene elektroničkih računa u postupcima javne nabave, što je itekako važan korak ka toliko zazivanoj i željenoj digitalizaciji poslovanja, ali posredno i cijeloga društva. Što to intenzivnija primjena e-računa zapravo znači i kakve benefite jamči, za Poslovni dnevnik pojašnjava Andreja Kajtaz, direktorica Sektora komercijalnih digitalnih rješenja u Financijskoj agenciji (FINA), instituciji koja je na našem tržištu bila svojevrsni pionir uvođenja poslovanja s elektroničkim računima

Mnogi danas stječu dojam da su e-računi novina na našem tržištu, no činjenica je da u Hrvatskoj postoje više od desetljeća. I sama se Fina nuđenjem komercijalne usluge e-računa počela baviti još 2007. Zašto onda tek u ovoj godini možemo očekivati 'opipljivi' porast rasprostranjenosti ove usluge?

Možda će zvučati malo nevjerojatno, ali se čini da smo te 2007. ipak bili ispred svog vremena. Naime, uistinu smo pratili što radi Europa, u ovom slučaju sjevernoeuropske zemlje koje su bile napredne, i te je godine Danska uvela obveznu razmjenu elektroničkih računa u javni sektor. Popratili smo standarde, tehnološka rješenja i ukupnu korist te odlučili krenuti u sličnu priču, razvoj i plasman e-računa. Već je tada u našoj zemlji postojao velik interes najznačajnijih dionika da ta priča uspije. Od predstavnika države, akademske zajednice, HUB-a, banaka i realnog sektora. No trebalo je poraditi na regulativi i pravnoj nesigurnosti. Iako je bilo značajnih pomaka i ranije, ulaskom u EU smo potpuno uskladili legislativu i pravno izjednačili ispravnost računa na papiru i elektroničkom obliku, u smislu zadovoljenja svih uvjeta i jasnih smjernica. No opet se nameće pitanje, zašto je toliko trebalo do značajnijih rezultata. S jedne strane, Direktivom 2014/55/EU i uspostavom europske norme, riješilo se pitanje međusobne interoperabilnosti i govora istim jezikom, u smislu poštivanja jasnog standarda, što uvelike olakšava međusobna povezivanja i razmjenu. S druge, nametnula se svojevrsna obveza kroz usvajanje direktive i ovaj naš novi Zakon o izdavanju e-računa u javnoj nabavi. A tamo gdje dobra volja ne može dovoljno brzo dovesti do pozitivnog efekta, obveza pomogne.

Je li Hrvatska danas napokon spremna i u praksi uvesti ove usluge pa da one više ne budu samo deklarativna mogućnost, već da prerastu u poslovnu svakodnevicu?

Kad sažmem sva iskustva, dostupnu regulativu, provedeno vrijeme u ovim projektima, a i sam stupanj zrelosti potrebe za digitalnim uslugama, sada bih bez zadrške rekla da je Hrvatska spremna. Tvrtke i institucije elektronički posluju već godinama, nije elektroničko poslovanje takva novost. I sada razumiju da je ovo najfrekventniji elektronički dokument koji će automatizacijom cijelog procesa fakturiranja, u smislu izdavanja, zaprimanja i obrade dovesti do pozitivnih efekata, ne samo pojedinačno, već i za cijelo gospodarstvo.

Što kažu brojke, koliko tvrtki realnog sektora danas poslovanje vodi koristeći e-račune te koliko bi ih moglo biti nakon uvođenje obaveze za javnu nabavi?

Iz dostupnih tržišnih podataka, otprilike 20% tvrtki razmjenjuje e-račune, na neke od dostupnih načina. Neki to rade potpuno automatiziranim procesima razmjene sustava sa sustavom i elektroničkim workflowom, koji povezuje više dodirnih procesa obrade samog računa, a neki na nešto trivijalnije načine u svrhu zamjene papira s digitalnom ispravom. No, broj se mora drastično povećati uvođenjem ove obveze. Naime, realni sektor u nekom dijelu barem jednom nešto radi za naručitelja obveznika javne nabave i samim time je u obvezi ispostaviti e-račun na propisani način. E sad, svakako su očekivanja da će, ako će se za javni sektor obvezno razmjenjivati elektronički računi i trebat će se tome prilagoditi, sve manje biti razloga da se u međusobnoj razmjeni računa između gospodarstvenika to i dalje dugoročno bude radilo na papiru.

A kakve su brojke u javnim poduzećima i javnoj upravi? Jesu li oni uopće spremni za digitalizaciju ovog tipa?

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

Neki su već potpuno spremni, a neki se spremaju i pred ciljem su. Dakle, još se očekuje određeni broj naručitelja koji se trebaju registrirati. No, puno je javnih poduzeća koja su već i prije u potpunosti podržala ovu priču, osigurala i određena sredstva za integraciju iz EU fondova te uvelike sudjeluju u razmjeni i obradi elektroničkih računa.

Brojke o planiranim godišnjim uštedama, barem kada je u pitanju javna nabava, već su poznate, MINGO iznosi procjene o oko dvije mlrd. kn godišnje. No što je s uštedama koje nisu nužno mjerljive novčanim iznosima, već se ogledaju kroz benefite samome gospodarstvu?

Dobro je sagledati i druge pozitivne učinke ovog Zakona. Recimo, primjetno je da se pojavljuju novi informacijski posrednici koji će gospodarstvenicima osigurati veću mogućnost izbora. IT tvrtke, a i one koje to nisu, uvode u svoje djelatnosti nove poslove sistemske integracije za e-Račun čime se širi ta djelatna grana i više se tvrtki s njome može baviti. No, velik je to i pozitivan iskorak u nacionalnoj reformi te u stupnju digitalizacije našeg društva. Na ovaj digitalni proces mogu se vezati brojni drugi procesi koji tada sami po sebi nameću digitalizaciju.

Hoće li tvrtke prilikom uvođenja e-računa u poslovanje imati mogućnost odlučiti u kojoj mjeri im je takav sustav potreban i o čemu uopće ovisi kakav će tip usluge morati koristiti?

Svakako. Sustav je prilagođen za korištenje ovisno o različitim potrebama. Malom ili velikom broju računa koji se razmjenjuje. Bira se potpuno automatiziran proces ili kroz web sučelja. I naravno, gospodarstvenici mogu birati informacijskog posrednika te odabrati i dodatnu vrijednost koja im je interesantna i olakšava odabir i samu izvedbu.

Sadržaj omogućila FINA.