Prijedlog državnog proračuna za 2019. godinu prošao je uobičajenu golgotu saborske rasprave. Priliku za još malo političkog pripetavanja oko plana koji uz 136,1 milijardu kuna prihoda predviđa 140,3 milijarde rashoda pružit će današnje izjašnjavanje o brojnim podnesenim amandmanima, a glasovanje o samom proračunu očekuje se u ponedjeljak.

Osim već poslovičnih prijepora vladajućih i oporbe o tome koliko je proračun (ne)ambiciozan, (ne)razvojan i socijalno (ne)osjetljiv, mnogi zastupnici i ovaj su put najviše napora uložili u smišljanje efektnih doskočica. Bilo je tako usporedbi i s orkestrom Titanica, ali i s kuhanjem sarme.  Okvir državnog proračuna Vlada je ugrubo postavila još u ljetos objavljenim Smjernicama ekonomske i fiskalne politike, a detaljno razrađen predstavila je prije nekoliko tjedana. Proteklih nekoliko godina makroekonomske i proračunske projekcije Ministarstva financija pokazale su se konzervativnima, pa se slijedom boljeg punjenja proračuna "u hodu" čak oslobađao i prostor za određene uštede i neplanirane rashode, a u konačnici i za iskazivanje suficita na razini opće države.

Potvrda odgovornijeg upravljanja javnim financijama utoliko je i to što danas malo tko danas izražava sumnju u ostvarivost plana prihoda za iduću godinu. Dio analitičara smatra da bi proračunski saldo opće države i dogodine zapravo mogao ispasti bolji od projiciranih 0,5 posto BDP-a deficita,barem u osnovnom scenariju, tj. ne računajući moguće izvanredne udare kakav su ove godine priuštila jamstva grupi Uljanik. Slični rizici iduće godine mogući su, primjerice, po arbitražnom sporu s Molom, ali otvoreno je i pitanje koliki će iznos jamstava pulskoj brodograđevnoj grupi na kraju pasti na proračun (izgradnja jednog broda pokrivenog jamstvima u poodmakloj je fazi).     Značajnim poboljšanjima fiskalnih pokazatelja, doduše,  nemalo su posljednjih godina pridonijeli povoljni vanjski faktori s odrazom i na turizam odnosno s njim povezan izvoz.

"Na neki način smo uvezli taj rast", objašnjava ekonomski analitičar Velimir Šonje. Sami, kaže, nismo nešto bitno napravili u ekonomiji. I dalje smo za poslovanje loša destinacija, skupa, s neučinkovitim institucijama. Sve u svemu, ekonomisti mahom priznaju određene pozitivne pomake, pa i dobrodošle korekcije u vidu još jedne, oko tri milijarde kuna teške runde poreznog rasterećenja koje je ugrađeno u plan proračunskih prihoda. Ali ostaje činjenica da je fiskalna konsolidacija dosad bila daleko više oslonjena na prihodnu stranu i da protekle tri godine poticajnog ekonomskog okruženja nisu ni izbliza dovoljno iskorištene za jačanje konkurentnosti i strukturne promjene kojima bi se ojačao vlastiti potencijal rasta i stvorio fiskalni prostor za protuciklično djelovanje kad vanjski vjetrovi ne budu puhali u leđa ekonomskom rastu.

U svemu je važno i to što su prošla i ova godina bile godine bez izbora. Već dogodine ponovno počinju izborni ciklusi, a oni obično ne idu pod ruku s hrabrijim reformskim potezima; s njima izazov postaje već obuzdavanje rastućih apetita državne potrošnje. "Prihodna strana proračuna dominantno je određena indirektnim porezima i u osnovi je izrazito prociklična, dok su proračunski rashodi relativno rigidni pa se, ovisno o fazi ciklusa, 'financijska konstrukcija' zatvara neto zaduživanjem države i promjenama udjela državnih investicija u strukturi ukupnih rashoda", upozorava u jednoj ovogodišnjoj analizi i Macropuls bivšeg guvernera Željka Rohatinskog. I najnoviji državni proračun odražava rigidne proračunske rashode, ali to je obilježje trasirano mnogo ranije i čuditi se može samo čuđenjima i razočaranjima što, eto, i dogodine rashodi rastu u odnosu na prethodnu godinu. Istodobno, sve vrijeme se tek načelno, sporadično i vremenski nedefinirano otvaraju pitanja poput produktivnosti i sustava nagrađivanja u državnoj upravi, pitanja visine plaća nasuprot masi plaća odnosno propitivanja broja zaposlenih i učinkovitosti.

Isto vrijedi i za profesionalizaciju upravljanja javnim poduzećima, funkcionalno spajanje bolnica i općenito zone mogućih racionalizacija u sustavu zdravstva, kao i teritorijalnog (pre)ustroja. Jedno od rijetkih područja u koja se zagrebalo je mirovinski sustav, ali opet su neka ključna pitanja, poput mirovina po posebnim propisima (tzv. povlaštenih) kod kojih prava ne proizlaze iz uplata doprinosa, ostavljena za neka druga vremena. Daljnji rast proračuna utoliko je samo sumiranje svega što se u proteklom dužem vremenu (nije) događalo u raznim resorima.  Doduše, od gotovo sedam milijardi kuna povećanja rashoda na razini središnjeg proračuna (u širem obuhvatu nešto više) veći dio, oko 4,1 milijardi kuna, odnosi se na rashode koji se financiraju iz europskih fondova i ne utječu na razinu deficita.

No, ni 2,8 milijardi kuna "stvarnog" povećanja proračuna nije beznačajno. Približno polovica tog povećanja posljedica je indeksacije mirovina, odnosno porasta izdataka za mirovine i mirovinska primanja. Ostatak je uglavnom raspoređen na nekoliko glavnih stavki: veća masa plaća koje se isplaćuju iz proračuna, povećana izdvajanja za demografsku obnovu, znanost i obrazovanje te fond za financiranje europskih projekata. Istodobno, značajniji iznosi smanjenja ostvaruju se tek na rashodima za kamate, zbog nižih kamata koje su posljedica općih financijskih uvjeta, ali i popravljanja kreditnog rejtinga i proaktivnosti poput one u restrukturiranju duga cestarskog sektora.   Iako je prijedlog proračuna Vlada uputila u Sabor prije postupka mirenja sa sindikatima javnih službi, taj u međuvremenu napravljen ustupak ipak neće dodatno probiti zadani okvir proračuna. Umjesto tri posto već ucrtanih u proračun za 2019. dogovoreno je povećanje od 3% početkom godine, a potom dodatnih 2% od rujna, no taj će se novac, prema najavama  ministra financija Zdravka Marića, iznaći kroz nekih 150 milijuna kuna ušteda unutar postojećeg plana rashoda.

Na sličan način, međutim, teško bi se u planirane gabarite uklopilo i 300-400 milijuna kuna procjenjenog ceha za osiguranje besplatnih udžbenika za sve osnovnoškolce, što je inicijativa koju je u proračunsku priču gurnuo saborski klub stranke Milana Bandića. Državni proračuni uvijek su i odraz političkih kompromisa, ali epizoda s udžbenicima za mnoge promatrače prelazi liniju političke ucjene i samo upečatljivije podcrtava karakter aktualne saborske većine.

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

Dok je Marić još u srijedu ponavljao da u državnom proračunu za to nije predviđen novac (upućujući novinare na čelnike stranaka parlamentarne većine), zagrebački gradonačelnik nehajno je rekao da to pitanje smatra riješenim i da "vjeruje da od iduće godine privilegij da imaju besplatne udžbenike neće imati samo zagrebački osnovnoškolci, nego i drugi". Neki u tome podcrtavaju da  to znači da bi se dogodine proračunu Grada Zagreba zapravo 'oslobodilo' više od sto milijuna kuna nauštrb središnjeg proračuna. Kako bilo, nešto kasnije ministar je rekao da je postignut politički dogovor da se u ponedjeljak u Saboru glasa o proračunu kakav je raspravljen u utorak, a o udžbenicima za iduću školsku godinu, kaže, ima vremena za analize i moguće modele.   

Politička realnost uvijek je siva, a to vrijedi i za traženje kompromisa oko proračuna, kažu ekonomski analitičari neskloni crno-bijeloj optici ocjenjivanja proračuna. Nažalost, uz krhku Vladu i nezavidnu  razinu političke kulture pečat političke ekonomije u raspolaganju javnim novcem koje se uređuje kroz proračune stalno se pokazuje kao razvojno ograničenje. O razvojnom zaostajanju dovoljno govore konvergencijski pokazatelji; realni dohodak po stanovniku u Hrvatskoj uporno raste sporije nego u ostalim zemljama tzv Nove Europe, pa su nas pretekle i neke koje su bile iza nas. Zahvaljujući i posljednjem krugu poreznog rasterećenja iduće se godine uglavnom računa sa stopom rasta hrvatskog BDP-a između 2,5 i 2,8 posto.

Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta kaže kako se poticaj rastu BDP-a slijedom rasterećenja od gotovo tri i pol milijarde kuna procjenjuje na 0,3-0,4 postotna boda, što znači da bi bez tih poreznih promjena gospodarski rast usporio na 2,1 ili 2,2 posto. Međutim, nakon tri kruga poreznog rasterećenja mogućnosti poticanja ekonomije putem smanjenja poreza, posebice poreza na dohodak, uvelike su iscrpljene, ističe. Ministarstvo financija učinilo je, kaže, što je moglo i osiguralo vrijeme da drugi resori nešto naprave. Drugim riječima, krajnje je vrijeme za ozbiljnije strukturne zahvate i okretanje rashodnoj strani. Zasad imamo najave ministra gospodarstva o novom setu smanjenja parafiskalnih nameta i administrativnih rasterećenja. Može li se očekivati više na pragu novih izbornih ciklusa i godine u kojoj bi se pri izradi proračuna za narednu trebalo ugraditi i obećano smanjenje opće stope PDV-a?