Koliko god obilan bio, news-flow s makroekonomskog fronta ostavio je većinu ulagača ravnodušnima, podižući zato temperaturu na deviznom tržištu, gdje se američki dolar našao u prilično neugodnom položaju, uzmičući pred napredovanjem eura i jena. I dok se europska valuta ponovo našla iznad razine od 1,30 dolara zahvaljujući robusnom setu netom objavljenih podataka (poput stope gospodarskog rasta od 2,7 posto u prošloj godini), potonji je profitirao masovnim zatvaranjem carry trade pozicija. I to tragom špekulacija prema kojima je na nedavnom sastanku skupine G7 postignuta neka vrsta dogovora “ispod stola”, a koji navodno podrazumijeva obećanje o skorom podizanju kamatnih stopa u Japanu, u zamjenu za nezadovoljstvo europskih (a donekle i američkih) čelnika kroničnom defenzivom japanske valute. Da stvar bude još kompliciranija, japanski su dužnosnici (opet navodno) pristali na taj ustupak uvjereni kako će ovotjedno izvješće domaćih statističara (iz kategorije stope gospodarskog rasta) uvelike opravdati blagi zaokret ka restriktivnijoj monetarnoj politici. A po svemu sudeći, i investitori na Tokijskoj burzi povjerovali su u taj scenarij, zdušno ignorirajući ofenzivu jena (koja im je inače pravi trn u oku) i gurajući Nikkei 225 indeks sve do najviše razine od svibnja 2000. godine. pri čemu su ključnu ulogu odigrale dionice financijskih institucija, poput banaka i brokerskih kuća, te izdanja naslonjena na rastuće tržište nekretnina, nakon što je protekloga tjedna nekolicina najvećih objavila zadovoljavajuće poslovne rezultate.

Zbivanja u Europi nisu bila baš tako idilična, makar je kao idealna uvertira poslužilo pravo obilje optimistično intoniranih makro-vijesti, koncentriranih oko činjenice da je ekonomska aktivnosti u Eurolandu tijekom prošle godine iznjedrila najveću stopu rasta u posljednjih šest godina. Međutim, na korporativnom planu stvari nisu počele baš najbolje, i to nakon što je UBS objavio podatak o padu dobiti od 47 posto (na 3,4 milijarde franaka) u zadnjem kvartalu prošle godine. Negativan rezultat (kao posljedica izostanka izvanrednih prihoda) nimalo nije uzbudio analitičare, koliko prilično široka baza rashoda, proizašlih ponajprije iz brojnih prošlogodišnjih akvizicija, zbog čega su dionice zabilježile pad cijene od 2,1 posto, limitirajući potencijal za rast u ostatku sektora. No zato su nagađanja prema kojim bi se Alcoa mogla naći usred pravog rata (kao prikladna meta za preuzimanje) raspirila maštu ulagača. Barem tako tvrdi Times (pozivajući se na pouzdane izvore), a kao najvjerojatniji kupci američke kompanije spominju se BHP Billiton i Rio Tinto, a niti procjene kako je riječ o zalogaju vrijednom čak 40 milijardi dolara nisu zaustavile identično napredovanje spomenutog tandema, čije su dionice bile u plusu od 1,8 posto. Pozitivna revizija prijašnjih prognoza, kombinirana s naoko impresivnim rastom dobiti u zadnjem kvartalu 2006. godine, donijela su za ThyssenKrupp tek skromnih 0,2 posto rasta.

Ryanair predvodi zrakoplovnu industriju

Pozornost ulagača bila je dijelom usmjerena i na tržište nafte, i to ponajprije ka najnovijim meteorološkim prognozama, koje za američki sjeveroistok najavljuju zamjetan rast temperatura, čime se cijena WTI barela sirove nafte spustila ispod 58 dolara, donijevši predstavnicima naftne industrije tek marginalan pad cijene dionica. Ali su zato znatno živnula izdanja zrakoplovne industrije, i to ponajprije u segmentu low-budget prijevoznika, koji su, očito nakon sjajnih poslovnih izvješća objavljenih protekloga tjedna, postali miljenici tržišta. O čemu svjedoči skok Ryanaira (+2,7 posto) i EasyJeta (+1,6 posto), dok je najbolje pozicionirano ime iz mainstream kategorije bila Lufthansa, sa znatno nižih 0,9 posto dnevnog rasta.