Većina rasprava o proboju robotike i umjetne inteligencije razumljivo se usredotočila na bojazni vezane uz gubitak radnih mjesta ogromnih razmjera. No, implikacije tih tehnologija zapravo su daleko više zastrašujuće. Dovedeni smo na rub alarmantne evolucijske transformacije, ne samo ljudskih potencijala, već i pojedinačnog sebstva. Povijest daje samo djelomične smjernice za neizvjesnu budućnost s kojom smo suočeni.

Još iz Prve industrijske revolucije poznato nam je da nove tehnologije mogu iz temelja promijeniti ljudsku i ostale vrste. Prema mišljenju velikog povjesničara ovog razdoblja, Tonya Wrigleya sa Sveučilišta u Cambridgeu, od ključne je važnosti za taj postupak bila zamjena mehaničke energije, pokretane ljudima i životinjama, produktivnijim oblicima, poput ugljena i ostalih fosilnih goriva. 

Promjena prirode posla
Postepeno je došlo do promjene temeljne prirode posla. U kasnom dvadesetom stoljeću farmeri su već sjedili na traktorima, pa čak je i rad u rudnicima ugljena postao uvelike mehaniziran. Bilo je malo ljudi u razvijenim gospodarstvima koji su još uvijek zarađivali za život u znoju lica svog. Ljudska fizionomija također se promijenila, osobito po ostvarenju punog potencijala industrijske revolucije.

Sjedilački način života doveo je do ljudi vidljivo drugačijeg izgleda. Obujam struka se povećao, jer je prehrana, koja se prethodno smatrala zdravom i koja je bila neophodna kao gorivo u ogromnim fizičkim naporima, postala sve nezdravijom. Rastuća manjina počela se baviti intenzivnom fizičkom aktivnošću, ne na poljima ili u tvornicama, već u okruženju vlastitog slobodnog vremena. Znoj lica svog više se nije povezivao s produktivnim radom, već s potrošnjom – često s vidljivom potrošnjom. Sportske dvorane postale su novim izvorima zajednice. I dok su kolege s posla počinjali zajedno vježbati, prosvijetljeni poslodavci počeli su smatrati takvu rekreaciju vrijednim izvorom fizičkog i mentalnog blagostanja. Industrijsku revoluciju pokretala je mentalna aktivnost.

Drugi način za razmišljanje o njoj je, tada, kao o "marljivoj revoluciji", izraz koji su promicali Jan De Vries s Kalifornijskog Sveučilišta, Berkeley, Joel Mokyr sa Sveučilišta Northwestern i Sveučilišta Tel Aviv te ostali povjesničari. U marljivoj revoluciji međusobno povezane skupine inovatora konkuriraju jedna drugoj u cilju osmišljavanja novih rješenja postojećih problema, što rezultira krugom vrlina.

Algoritam bolji od ljudi
Preobrazba koja se dogodila tijekom prošla tri stoljeća pružila je ljudima više prilika za razmišljanje. Kad se kolektivna inteligencija čovječanstva vinula u nove visine, pojavio se san u ljudskoj usavršivosti. No, sad znamo da je on bilo iluzija. Moglo bi se pokazati da je razina intelektualnog postignuća koja je bila posljedica industrijske revolucije bila vrhunac. Tehnološka revolucija koja je trenutno u tijeku stvara različitu vrstu nadomjestka.

Brojne zadatke za koje je nekad bila neophodna ljudska inteligencija – povezivanje i izvođenje zaključaka; prepoznavanje obrazaca; praćenje implikacija složenih događaja – u ovom trenutku najbolje rješavaju aplikacije umjetne inteligencije.  Bilo da se radi o poslu u kojem treba skenirati tisuće stranica pravnih dokumenata radi nedosljednosti, ili je potrebno napraviti radiološku procjenu, algoritam to u ovom trenutku može napraviti pouzdanije i jeftinije. Uskoro će isto vrijediti i u slučaju vožnje nekog vozila.

Istovremeno, moderna bihevioralna ekonomija pokazala je da ljudska misao može uvesti iracionalne elemente u inače jednostavne procese. U tijeku je istraživanje kako bi se otkrilo i kontroliralo karakteristike ljudskog uma koje bi mogle dovesti do iskrivljenih, neproduktivnih ili neučinkovitih rezultata. Čini se da će sljedeća faza ljudske usavršivosti tražiti od nas da se u potpunosti odreknemo samostalnog razmišljanja i rasuđivanja. Umjetna inteligencija i automatizacija imaju očite implikacije na zapošljavanje. No, one će također utjecati na ljudski um.  Poslovi budućnosti, od kojih je većina u uslužnom sektoru, iziskivat će drugačiji skup vještina, osobito interpersonalne vještine koje robotičke aplikacije – čak i Siri ili Alexa – ne mogu pružiti. Sposobnost obavljanja složenih izračuna ili sofisticiranih analiza bit će daleko manje važna.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Problem je u tome što brojne aktivnosti iz prošlosti – bilo da se radi o vožnji u otežanim uvjetima ili po planinskom putu, ili pak o rješavanju složenog pravnog slučaja – predstavljaju izvor ispunjenja za ogroman broj ljudi, jer pružaju prilike za suočavanje s teškim izazovima. Uskoro bi te aktivnosti mogle biti zauvijek izgubljene, poput oranja srednjovjekovnog polja. Što je još gore, neiscrpna količina pokazatelja nagoviješta da bi ljudi mogli imati razloga za žaljenje radi povlačenja iz mentalno zahtijevnih poslova i usvajanja ležernog načina života. 

Mentalno propadanje
Ispostavlja se da odsustvo potrebe za redovnim razmišljanjem ne odmara i još je k tome lišeno uživanja. Baš suprotno, takav način života obično vodi prema lošem mentalnom i fizičkom zdravlju i pogoršanju kvalitete života. Ukidanje bezbrojnih kognitivnih zadataka nosi alarmantne implikacije za budućnost. Na isti način na koji je industrijska revolucija učinila većinu ljudi fizički slabijima, revolucija umjetne inteligencije imat će za posljedicu da postanemo kolektivno gluplji.

Uz mlitav obujam struka, imat ćemo i mlitav mozak. Nije to zbog gospodarstva, radi se o glupom gospodarstvu. Središnje banke već razmatraju nove načine zaglupljivanja i pojednostavljivanja svojih izvješća za sve nesofisticiraniju javnost. Masovnu glupost pokretat će tehnologija. Vjerojatno će se pojaviti nova industrija treninga inteligencije kako bi se suprotstavila mentalnom propadanju. Slušanje nekoga kako gradi logično artikulirane argumente postat će ekskluzivni izvor estetskog užitka i otmjenosti.  Ipak, ima u tome nečega vrlo neugodnog. Dovoljno je loše slušati ljude dok se hvale svojom tjelesnom kondicijom. No, hvalisanje superiornim intelektom bit će daleko gore. Potreba za vlastitim dokazivanjem kao trajna relikvija nekadašnje ljudske nadmoći neće predstavljati prijetnju samo za opće dobro, već također i za zajedničku ljudskost.

© Project Syndicate, 2018.