Da bi velike dvorane bile profitabilne, zarada po prodanoj sjedalici mora biti najmanje jedan euro, zaključak je do kojeg su došli u rukovodstvu Beogradske arene. Tehnički direktor Beoarene Nebojša Bedrović kaže za Poslovni dnevnik da je uz jedan euro zarade po svakom od 20 tisuća mjesta, godišnje potrebno između 150 i 160 priredbi, što je najveći broj koji ta dvorana može imati. Iznimka su sportski događaji za koje nisu potrebne velike preinake, dok su za organizaciju velikih koncerata nužna dva dana za postavljanje opreme. U Beogradskoj areni dosad je održano 15 velikih koncerata i dva sportska događaja – europska prvenstva u košarci i odbojci. Kako dvorana još uvijek nije krenula s redovnim radom budući da nema “trajnu” uporabnu dozvolu, Bedrović naglašava da je teško reći koliko novca je potrebno za mjesečno pokrivanje financijskih troškova. Beoarena traži posebnu dozvolu za svaki događaj jer još uvijek nije riješeno pitanje protupožarne sigurnosti. Problem je u pregrijavanju konstrukcije krova koja je napravljena suvremenom metodom prenapregnutih sajli kojom se grade i mostovi, ali koja nije pogodna za dvorane. “Savjetovali smo kolegama u Zagrebu da ne rade na takav način ako se odluče graditi arenu. Angažirali smo jednu švedsku tvrtku da popravi greške. Nadam se da ćemo do rujna dobiti sve potrebne dozvole i početi normalno funkcionirati”, kaže Bedrović. Prema procjenama, tehničko održavanje Beogradske arene mjesečno košta oko 125 tisuća eura koje osigurava Grad Beograd. Najveći dio novca odlazi na klimatizaciju dvorane čija je izgradnja, kako kaže Bedrović, koštala između 80 i 100 milijuna eura. Vodstvo Beogradske arene vidi mogućnost zarade od članstva u Europskom udruženju najvećih sportskih dvorana. “Ulaskom u pool europskih arena lakše se dolazi do organizacije velikih doogađaja, posebno koncerata poznatih svjetskih muzičara. Primjerice, Rolling Stonese puno je lakše dovesti ako se njihovi nastupi organiziraju u petanestak europskih arena. Time bi dogovarali događaje i po godinu dana unaprijed što bi nam olakšalo planiranje i donijelo dosta novca. Osim toga, planiramo se i sami uključiti u organiziranje događaja”, objašnjava Bedrović. Međutim, održati tako veliko zdanje profitabilnim nije lako što svjedoči i primjer dvorane u Budimpešti koja prima 12.500 mjesta. Budimpeštansku Sportarenu zakupila je jedna francuska tvrtka. Prvu godinu završili su u minusu, nakon čega su otkupili ugovor i pobjegli iz Mađarske glavom bez obzira. U Sportareni održavaju se tri do četiri događaja mjesečno. Prema tvrdnjama čelnih ljudi dvorane Sant Jordi u Barceloni preduvjet da bi arene uspješno funkcionirale je da ljudi koji grade dvoranu i oni koji će s njom kansije upravljati rade zajedno, s obzirom da je svako kasnije prepravljanje znatno skuplje nego da se odmah napravi onako kako treba biti.

Zagrebu ne treba velika ‘arena’

Isplativost
Savjet jednog od čelnih ljudi Beogradske arene, tehničkog direktora Nebojše Bedrovića, zagrebačkom gradskom vodstvu je da ne gradi preveliku dvoranu. “Mislim da ovako velika dvorana s 20 tisuća mjesta Zagrebu nije potrebna. Sumnjam da bi godišnje bilo više od trideset događaja, što je financijski neisplativo”.

Optimum
Optimalna veličina za Zagreb bila između 10 i 12 tisuća mjesta”, kaže Bedrović. Znakovito je da je Beograd krenuo graditi Beoarenu nakon što je dobio finale Svjetskog prvenstva u košarci 1994. godine. Jedan od uvjeta bila je dvorana od 18 tisuća mjesta, što po mnogo čemu podsjeća na Svjetsko prvenstvo u rukometu koje će se za dvije godine održati u Hrvatskoj, a za čiju organizaciju je Hrvatska garantirala napraviti arenu od najmanje 15 tisuća mjesta. Nakon megalomanskih najava sve se više razmišlja o preuređenju Doma sportova.