Saborski zastupnici vraćaju se s ljetne stanke u saborske klupe krajem ovog tjedna. Među brojnim temama, izvješćima i zakonskim prijedlozima predviđenim za novu sjednicu Sabora su i dopune i izmjene dvaju zakona koje je inicirao zastupnik Goran Aleksić, a za koje je u srpnju sakupio potpise 78 kolega, od mnogih zacijelo i na neviđeno.

Prvi prijedlog odnosi se na dopune Zakona o zaštiti potrošača, a drugi, koji je usto zamišljen po hitnom postupku, na izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZPK). Javna rasprava bila je otvorena tijekom kolovoza, ali o ishodu tzv. savjetovanja s javnošću i pristiglim primjedbama, kao ni odgovorima na njih (barem zasad) nema informacija. No, prema komentarima pravnih stručnjaka, riječ je o još jednoj inicijativi iz sfere zakonodavnog avanturizma. Još će se jednom u saboru testirati prijemčljivost parlamentaraca na zakonske prijedloge populističkog predznaka ugodne uhu građana/birača, ali i velikog potencijala utuživosti. Jer, okosnica zakonskih inovacija koje se predlažu je retroaktivnost primjene, što Direktiva EU koja regulira potrošačko stambeno kreditiranje striktno zabranjuje.

Hrvatska je upravo po tom pitanju već dvaput prošla kroz crveno. U proljeće 2015., kad je već trebala transponirati u nacionalno zakonodavstvo tu direktivu, ne samo da se s njom nismo zakonski uskladili već smo i drugi put prošli kroz 'crveno' – zakonskom intervencijom vezanom uz slučaj CHF kredita. Kao rezultat ignoriranja usvajanja te direktive već je ranije ove godine pokrenut i tzv. infringement postupak Europske komisije. Međutim, uskoro slijedi i konkretniji podsjetnik na opasnosti koje vrebaju s olakim zakonskim rješenjima, u kojima se ne vodi računa o utuživosti i europskoj pravnoj stečevini. Naime, prema neslužbenim izvorima bliskim Europskoj komisiji, zbog povrede europskog prava prilikom zakonske intervencije (u ZPK i ZOKI) u cilju provedbe konverzije CHF kredita prije približno dvije godine, EK će u listopadu pokrenuti i tužbu protiv Hrvatske.

Saborske rasprave o Aleksićevim prijedlozima predviđene su kao 68. i 69. točka sjednice, a vremenski bi se mogle preklopiti upravo s objavom te tužbe. EK se odlučila na tužbu nakon što je oko spornih zakona dugo trajala faza prepiski i razmjena argumenata, a potom i službene opomene. Komisija se u tom slučaju dosad pokazala i dosta strpljivom, ponajprije zbog činjenice da je u međuvremenu Hrvatska imala prijevremene izbore, a i Vlada koja je potom formirana u hodu se preslagivala. Čini se da su u Komisiji procijenili da su dosta čekali. Problem s infringement postupcima i tužbama EK je u tome što, kad se jednom službeno pokrenu, gotovo sve završavaju tako da države članice ustuknu. U prvom koraku to znači određene troškove za državu, ali ne i za banke.

Tako tužbe pravi proračunski ceh povlače zapravo u drugom koraku, kroz odštetne zahtjeve. Najnoviju zakonsku inicijativu (tj. dvije) stručnjaci ocjenjuju očiglednim trećim, odnosno četvrtim prolaskom Hrvatske 'kroz crveno' kad su posrijedi povrede europskih prava, ponajprije u smislu retroaktivnosti predloženih rješenja. Prema nekim procjenama učinaka, ona bi potencijalno bi mogla imati i znatno veće posljedice nego slučaj CHF-a.

No, u Hrvatskoj udruzi banaka zasad ne žele iznositi svoje izračune, a zasad nisu spremni s javnošću podijeliti ni svoja očitovanja na 'Aleksićeve zakone'. Trenutno se pak ni u središnjoj banci ne žele izjašnjavati o spornim zakonima. Izvor blizak HNB-u nam je neslužbeno samo komentirao kako izračune potencijalnih efekata, a time i prijetnji koje Aleksićevi zakoni potencijalno znače za stabilnost bankarskog sustava, uzimaju s određenom rezervom. Ali, da su stvarni efekti i pola onoga što oni procjenjuju, više je nego dovoljno da se svi zabrinemo. Vlada je već očitovanjem o ZZP-u pokazala da je protiv Aleksićevih prijedloga. Ostaje vidjeti da se to potvrdi i u Saboru.