Kada je Vlada predstavila Izmjene Zakona o tržištu plina, resorni ministar Slaven Dobrović u prvi je plan stavio odredbu po kojoj se uvode rokovi zakupa kapaciteta skladišta plina pojašnjavajući da se time garantira opskrba kućanstvima te izbjegava poskupljenje plina, a ispod radara prošla je činjenica da je Hrvatska novim izmjenama ukinula obvezu domaćeg proizvođača da prirodni plin prodaje na domaćem tržištu.

Ina će od 1. travnja moći prodavati hrvatski plin onome tko ponudi najveću cijenu, a stručnjaci u tome vide korak unatrag u postizanju neovisnosti o plinu. Hrvatska godišnje proizvodnjom pokriva 60% potreba za plinom, a u dobrim godinama imali smo čak 80%. Ina proizvodi plin uz cijenu od 6 lipa po kilovatsatu, a HEP-u ga je po novim ugovorima prodavala po 13,3 lipe po kW-h, a građani su plaćali 26 lipa. Hrvatska je među zemljama s jeftinijim plinom u odnosu na razvijene zemlje Europe pa bi one, eventualno, mogle biti zainteresirane za nabavku Inina plina, ako bi ga se Ina odlučila prodavati.

Teza da izvoz plina nije moguć jer nemamo infrastrukturu kojom bi se prevezao ne stoji, jer upozoravaju stručnjaci, plinovodom se plin za Italiju prevozi s platformi u srednjem Jadranu sukladno sporazumu o zajedničkom ulaganju Eni-a i Ine, a sada bi se mogao koristiti za izvoz plina u Italiju, smatra dio stručnjaka.  Podsjećaju na nedavnu odluku HERE- regulatora tržišta plina, koja je omogućila prijevoz plina iz Hrvatske u Mađarsku. Istina po trenutnim cijenama Ini bi se, eventualno, isplatilo izvoziti u Italiju jer prirodni plin, prema podacima Eurostata, za talijanska kućanstva stoji gotovo 65 lipa po kW-h dok Mađari plaćaju jeftiniji plin od Hrvata.

Unatoč mogućnosti izvoza prirodnog plina, hrvatsko tržište nije potpuno liberalizirano jer je Vlada u zakonu ostavila mogućnost određivanja maksimalne cijene plina za kućanstva, što je Dobrović pojasnio kao zaštitu građana od prevelikih oscilacija u cijenama. Ipak, ako se domaći plin bude većinom prodavao, smanjit će se i manevarski prostor za obranu građana od poskupljenja, upozorava dio stručnjaka. Zbog te opasnosti prevladava mišljenje da se Vlada odlučila na ukidanje obveze prodaje domaćeg plina domaćem tržištu iz straha od mađarskih tužbi Europskoj komisiji i penala koji bi mogli po tim tužbama uslijediti.

Pozitivna posljedica liberalizacije leži u očekivanju da će dovesti do veće konkurencije na tržištu plina na kojem već danas posluje 99 tvrtki. Prema analizi koju su za Institut za javne financije izradili Anto Bajo, Marko Primorac i Dijana Jurinec, u plinskom biznisu u Hrvatskoj radi 37 privatnih tvrtki te 49 državnih i 14 onih s mješovitim vlasništvom. Opskrbom se bavi 55 tvrtki među kojima je najveći HEP, a od privatnih tvrtki ističe se Prvo plinarsko društvo koje je u 2015. imalo oko 2,6 milijardi kuna prihoda.  Od travnja pravo opskrbe kućanstava imat će i slovenski GEN-I, njemačka RWE Energija te mađarski MET Croatia Energy Trade, koji su dosad imali pravo opskrbljivati tek poslovne korisnike.

Tržište plina ukupno generira oko 13,7 milijardi kuna prihoda, a zapošljava 3750 zaposlenika.  Liberalizacija tržišta više se odrazila na opskrbu nego distribuciju. Analiza zaključuje da je PPD dominantan – kontrolira više od trećine tržišta opskrbe plinom te da je preuzelo poziciju državnog Prirodnog plina. U djelatnosti distribucije liberalizacija nije dovela do značajnih razlika jer privatne tvrtke stabilno drže oko 10%, poduzeća u mješovitom vlasništvu oko 30, a ona iz javnog oko 60 posto tržišta. Iako je likvidnost veća, a zaduženost manja, u djelatnosti opskrbe vladaju javne tvrtke pa najveći udio u 2015. ima poduzeće HEP-Plin s 392 mil. kuna prihoda od prodaje.